Živković, koji je u Ministarstvu zadužen za izradu medijske politike, rekao je kako se dosad smatralo da u Hrvatskoj ne postoji medijska politika jer nije bila napisana ni formalizirana, no to nije točno.

Glavno je obilježje hrvatskog medijskog prostora vrlo veliki udio komercijalnih medija u ostvarivanju ukupnih prihoda, javni mediji, među kojima HRT i Hina, ostvaruju oko trećine prihoda, a treći medijski sektor svega jedan posto, naveo je Živković. On smatra da je takva raspodjela rezultat dosadašnje medijske politike, a oni kojima to odgovara protive se promjenama.

Po riječima predsjednika Hrvatske udruge radija i novina (HURIN) Marijana Beljana, opći je dojam da je prijedlog nove medijske politike antipoduzetnički i u duhu neprihvatljiv za komercijalne medije. Komercijalni lokalni elektronički mediji igraju ulogu javnih medija zbog informativnog programa bitnog za lokalnu sredinu, a iz materijala se ne vidi rješenje za pomoć lokalnim medijima, rekao je Beljan. Poručio je da bi i mediji iz trećeg sektora trebali imati iste obveze kao i komercijalni, što podrazumijeva obvezu navođenja vlasništva.

Predsjednik Nacionalne udruge televizija (NUT) Denis Mikolić ocijenio je da se prijedlog medijske politike temelji na "ničim potvrđenim pogrešnim tezama" da samo neprofitni mediji korektno izvješćuju i pošteno rade, a komercijalni samo teže profitu.

Imao je primjedbu i na prijedlog da elektronički mediji objavljuju javno svoje programske ciljeve kako bi gledatelji mogli ocijeniti ispunjavaju li svoju ulogu, jer se time vrijeđa Vijeće za elektroničke medije, kojem je upravo to zadatak.

Predviđa se i subvencioniranje plaća novinarima koji rade u trećem sektoru, ali ne i onima iz komercijalnih medija, upozorio je Mikolić čije je izlaganje popraćeno burnim i dugotrajnim pljeskom.

Nina Obuljen Koržinek iz Instituta za međunarodne odnose ocijenila je prijedlog "izrazito antitržišnim i ideološki usmjerenim", što je loša polazna osnova za objedinjenu medijsku politiku.

Stvaranje potpuno neprirodnih polarizacija između neprofitnih i komercijalnih medija ne može donijeti koherentnu medijsku politiku, kazala je. Zamjerila je i nedostatak određenja prema europskom kontekstu i pozivanje na Strategiju razvoja kulture do 2020. iako ta strategija nije ni donijeta. Unatoč tome, kaže Obuljen Korižnek, materijal u dijelovima nudi kvalitetna rješenja i može poslužiti kao osnova za donošenje medijske politike.

Ravnateljica Agencije za elektroničke medije Mirjana Rakić pita je li nužno donošenje objedinjenog zakona za sve medije jer bi to podrazumijevalo ukidanje niza zakona i brojne izmjene drugih akata.

Odgovarajući na kritike, Milan F. Živković ustvrdio je da su u prijedlogu medijske politike sva tri sektora, komercijalni, javni i neprofitni, jednako zastupljeni i nijedan nije favoriziran. Oni sada nisu ravnopravni, kazao je.

Također je odbacio optužbu da se izaziva antagonizam među medijskim sektorima, istaknuvši da se, naprotiv, nastoji potaknuti njihova što bolja suradnja.

Zamjenik ministra kulture Alen Kajmović rekao je kako je dugoročno rješenje problema hrvatskih medija u donošenju kvalitetnog medijskog zakonodavstva i njegovoj provedbi, a u sklopu toga je i donošenje medijske strategije, odnosno politike. Ona mora biti operativna, funkcionalna, provediva i s jasnim ciljevima, kazao je.

Dani elektroničkih medija obuhvaćaju Dane radija, Dane televizije i Dane interneta. Završavaju 22. listopada a govorit će se o uvođenju novih televizijskih tehnologija u okviru Digitalne dividende 2, uvođenju digitalnog radija, predstavit će se publikacija "Mediji i nacionalne manjine" te nacionalna kampanja "Birajmo što gledamo" u suradnji s UNICEF-om.