Slavilo se i u Francuskoj. U čast 'zlatnih' prošlog ponedjeljka propjevala su zvona crkve Notre Dame, vozači podzemne željeznice trubili su kroz utrobu Pariza, na Champs-Élyséesu bilo je skoro kao na Trgu bana Jelačića. Građani različitih boja kože plesali su zajedno i zajedno mahali francuskom trobojnicom, što je rijedak prizor nacionalnog zajedništva.

Nakon terorističkih napada i rasnih napetosti bilo je to 'nacionalno olakšanje', glasili su komentari, a delirij multietničke i multikulturne gomile navijača u cijeloj zemlji odražavao je 'suštu suprotnost rasnim podjelama, sukobima grada i predgrađa, netrpeljivosti domaćih i migranata, posebno zaoštrenoj nakon terorističkih napada na redakciju satiričkog magazina Charlie Hebdo 2015. i masovnog ubojstva građana na ulicama Nice godinu kasnije. Sveopće slavlje pokvarilo je nešto pljački i 292 uhićene osobe zbog izazivanja nereda.

U trenutku kada je Europa opterećena neprijateljstvom prema tamnoputim migrantima francuska reprezentacija sa zvijezdama afričkog podrijetla implicitni je ukor zemljama povijesno manje otvorenima za useljavanje, piše The New York Times. Iako je francuska nacionalna vrsta dobrim dijelom sastavljena od djece imigranata i premda je Emmanuel Macron pri podjeli medalja srdačno grlio Kyliana Mbappea, francuska politika oprezno zaključava vrata pred novim pridošlicama. Dok ljuta desnica pita 'koja je to Francuska pobijedila?', ona druga strana zlato doživljava kao dokaz da su imigranti zemlji donijeli mnogo toga dobrog.

Zlato je također došlo u trenutku u kojem je nakon odslužene 17-godišnje kazne zbog terorizma iz zatvora u Bretanji pušten na slobodu imigrant Djamel Begha, najomraženiji francuski uznik koji je, između ostalog, kumovao organiziranju krvavog napada na redakciju časopisa Charlie Hebdo. Dok je zrakoplov s francuskom reprezentacijom slijetao u zračnu luku Charles de Gaulle, s njega je polijetao drugi prema Alžiru, vraćajući protjeranog Beghu u zemlju iz koje je emigrirao.

Za to vrijeme njemački, španjolski i poljski zaposlenici američkog Amazona štrajkali su zbog očajnih uvjeta rada i niskih plaća. Prosvjed protiv škrtosti najveće e-kompanije na svijetu tempiran je u vrijeme velike godišnje 36-satne promotivne rasprodaje Prime Day započete u 3 sata 16. srpnja, na kojoj se jeftino moglo ugrabiti sve, od tenisica do tv-prijemnika. Nakon američkog, njemačko tržište Amazona najveće je na svijetu. Prošle godine naraslo je za 20 posto i donijelo 17 milijardi dolara zarade ili 9,5 posto ukupnih prihoda kompanije.

Stalni zaposlenici Amazona u Njemačkoj nezadovoljni su zaradom od 12,22 eura po satu, a štrajk se slučajno poklopio s trenutkom u kojem je bogatstvo vlasnika Jeffa Bezosa premašilo 150 milijardi dolara čineći ga najbogatijom osobom u suvremenoj povijesti.

Koga se Nijemci više boje: Trumpa ili Putina? Amerika možda jest saveznica Njemačke broj jedan, ali dvije trećine njemačkih građana Donalda Trumpa smatraju opasnijim za sigurnost u svijetu od ruskog predsjednika, kazuje ispitivanje javnog mijenja uoči prvog sastanka dvaju čelnika u Helsinkiju prošlog ponedjeljka. Čak 56 posto ispitanika Putina smatra kompetetnijim, 36 posto drži ga simpatičnijim, a 44 posto moćnijim od Trumpa.

Sam Trump u Helsinkiju u to nije uvjerio samo Nijemce, nego i Amerikance. Na pitanje o ruskom uplitanju u američke predsjedničke izbore 2016. on je na presici poslije sastanka stao na stranu Putina, a za loše odnose dviju sila optužio šefa istražne komisije o tom pitanju Roberta Muellera. To je kod kuće podgrijalo nagađanja da Kremlj o njemu ima škakljive informacije, a izjava je ocijenjena kao najsramotniji istup predsjednika. Priči tu nije kraj. Ni dan nakon toga on je spornu izjavu porekao, objasnivši da je riječ o krivoj interpretaciji i maloj jezičnoj zavrzlami te prihvatio zaključak američke obavještajne zajednice o ruskom miješanju u izbore.

Američka obavještajna zajednica ipak je željela pokazati zube jer je koji sat nakon presice uhićena navodna ruska tajna agentica Maria Butina i optužena zbog pokušaja infiltracije u američke političke strukture i djelovanja u interesu strane vlade.

Novoizabrani meksički predsjednik Lopez Obrador očito je mislio ozbiljno kada je tijekom izborne utrke obećavao ozbiljnu borbu protiv narkomafije, krive za više od 200.000 ubojstava u ovoj zemlji od 2007. godine. Novoj ministrici unutarnjih poslova Olgi Sanchez Cordero, bivšoj sutkinji Vrhovnog suda, dao je otvorene ruke za ubrzanu pripremu seta novih zakona za legaliziranje narkotika. Meksički karteli najveći su dobavljači kokaina, heroina i drugih vrsta droge za američko tržište, pa ako Olga Sanchez Cordero uspije u tome, dobar dio narko problema prebacit će preko meksičko-američke granice.

Ako zbog prijetećeg carinskog rata ne može trgovati s Amerikom, Kina će trgovati s Afrikom i Srednjim istokom. Predsjednik Xi Jinping prošlog tjedna krenuo je u posjet Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Senegalu, Ruandi, Mauricijusu i Južnoafričkoj Republici sa zadaćom da uvjeri domaćine kako je protekcionizam loš izbor, a prava stvar Xijeva ideja o globalnoj suradnji sabrana u Inicijativi jedan pojas - jedan put. Xi je tu inicijativu ovoga svibnja predstavio vođama 70 zemalja i međunarodnih organizacija, objasnivši je kao 'želju da se stvori harmonični suživot naše globalne obitelji'. Obitelji u kojoj će Kina na planu globalne trgovine biti malo jednakija od drugih.

P.S. Dok je pred vama pun tanjur, sjetite se predviđanja stručnjaka da će sljedećih 50 godina ljudska rasa pojesti više hrane nego što ju je probavila prethodnih 10.000 godina! To znači da će se tijekom života vašeg djeteta ili unuka morati proizvesti više pšenice nego što je proizvedena od doba Egipćana, uloviti više ribe nego što je ulovljeno od doba kada je Zemlju nastavalo svega nekoliko milijuna ljudi te pomusti mlijeko više krava nego što ih je čovječanstvo pomuzlo od vremena kada je čovjek počeo pripitomljavati divlje životinje, opisuje slikovito situaciju Megan Clark, australska geologinja i čelnica Australske svemirske agencije.

Kako nas prehraniti? Na to pitanje odgovor traže mnogi, među njima i njemački Nova Institut, privatna ustanova koja se bavi problemima proizvodnje hrane i ekologijom, a početkom listopada organizira međunarodnu konferenciju 'Revolucija u hrani i proizvodnji biomase' u Kölnu. Na njoj će sudjelovati mnoge moćne kompanije poput Bayera, Microsofta i norveške tvrtke za proizvodnju celuloze i papira Borregaarda. Kažu da svaka revolucija jede svoju djecu, a ovo je valjda jedina revolucija koju će jesti njezina djeca.