Upravo se fantastičnom širenju i utjecaju španjolskog, od jezika skromne iberske pokrajine do izvornog jezika za preko 400 milijuna ljudi, bavi novoobjavljena knjiga 'Priča o španjolskom' (Nadeau-Barlow) čiji prikaz donosi posljednji broj Economista.

Iako je Iberski poluotok kroz povijest niz puta mijenjao osvajače, na njegov lingvistički profil najviše su utjecala rimska osvajanja, točnije vulgarni latinski. Germanski Goti koji su stigli nakon njih nisu ga uspjeli iskorijeniti, kao ni arapski osvajači od kojih je, doduše, ostalo niz riječi u lokalnom kastiljanskom narječju. No zanimljivo je da pokrajina Kastilja pred kraj 15. stoljeća, u doba kršćanskih osvajanja poluotoka, nije imala ni važnost ni veličinu Asturije i Navarre, no zato je preko nje prelazila hodočasnička ruta prema gradu Santiago de Compostela. Upravo je ta strateška lokacija znatno pomogla manjoj pokrajini da preuzme vodstvo u osvajanju poluotoka.

U knjizi se navodi niz zanimljivosti kao što su snažan utjecaj baskijskog na kastiljanski te relativno jednostavna grafija koja se razvila zbog brzog širenja jezika i potrebe za što efikasnijim usvajanjem. Još je naime Alfonso X (1221-1284), kralj Kastilje, poticao prijevode i na latinski i na kastiljanski, a potom je Antonio de Nebrija (1441-1522) napisao gramatiku španjolskog-kastiljanskog na latinskom, što se smatra prvim sustavnim proučavanjem vernakularnog europskog jezika.

Španjolski jezik se ni za vrijeme vrhunca moći u 16. i 17. nije se proširio na cijeli Iberski poluotok (primjerice, i baskijski i katalonski su i danas itekako živi jezici). I danas, usprkos impresivnom broju izvornih govornika, valja konstatirati da španjolski nikad nije dosegnuo utjecaj francuskog u diplomaciji, a još uvijek se više patenata piše na njemačkom koji broji bitno manje govornika. Kao drugi strani jezik uči se tek u SAD-u, Brazilu i Francuskoj, i to zato što te zemlje direktno graniče s hispanofonim svijetom. Dok uzoritu uporabu jezika svakako valja tražiti među piscima kao što su poput Jorge Luis Borges i Gabriel Garcia Marquez, ne valja zanemariti ni popularni utjecaj neizostavnih telenovela.

Njegov utjecaj na američkom kontinentu također se odvijao polako. Jezuiti su se tamo radije koristili jezicima domaćeg stanovništva, nahuatlanskim jezicima, guaranijem, kečuanskim, dok u 18. stoljeću Španjolci nisu snažnije počeli nametati vlastiti jezik u prekomorskim kolonijama.

Varijacije koje postoje unutar španjolskog i danas sprečavaju oglašivače u osmišljavanju jedinstvene kampanje za hispanofono tržište. Tako se navodi da je jedan proizvođač šampona shvatio da 'cabello chino' (kineska kosa) označava zapravo kovrčavu kosu u skoro čitavoj Latinskoj Americi osim u Ekvadoru, gdje pak označava ravnu kosu. Najave iz akademija hispanofonih zemalja da će zajedno izraditi priručnik 'općeg španjolskog' u kojem se lokalne varijante neće toliko osjetiti mogao bi španjolskom, uz ekonomski razvoj zemalja i jaču političku suradnju, osigurati upravo blistavu budućnost.