Na službenim stranicama predsjednika Republike navodi se da je riječ o aktu milosti o kojem se odlučuje prema diskrecijskoj ocjeni, ali i o aktu tzv. subjektivne pravednosti. Ustavni i kaznenopravni institut pomilovanja ima dugu povijest i prisutan je u gotovo svim svjetskim pravnim sustavima. Odluke o pomilovanjima donosi predsjednik na prijedlog Komisije za pomilovanja.

Tijekom mandata Predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića, prema informacijama Ministarstva pravosuđa, od 2010. godine pa do 16. lipnja ove godine, odlučeno je o ukupno 1264 molbi za pomilovanje osuđenih osoba, a 214 osoba je pomilovano.
S druge strane, njegov prethodnik Stjepan Mesić je tijekom 10 godina mandata, u razdoblju od 2000. godine pa do zadnje Odluke o molbama za pomilovanje osuđenih osoba koju je predsjednik Stjepan Mesić donio 20. siječnja 2010. godine, odlučio o ukupno 4.740 molbi za pomilovanje osuđenih osoba te je 767 osoba pomilovano.

Prosječno se, dakle, u proteklih 15 godina donosila 61 odluka o pomilovanju. Najviše je pomilovanja ukazano 2000. godine, čak 153, a najmanje 2010, u godini prijenosa vlasti s jednog na drugog predsjednika, svega 23 pomilovanja. Ove godine predsjednik Josipović pomilovao je 61 osobu, što je najviše tijekom cijelog mandata.

Među najkontroverznijim pomilovanjima mandata predsjednika Josipovića svakako su ona za sve aktere isparavanja otrovnog plina iz Karlovačke pivovare koji je usmrtio umirovljenika Zdravka Martinčevića. Tako je kazna smanjena voditeljici Odjela sigurnosti na radu i zaštiti okoliša Zrinki Odrčić, tehničkom direktoru Gaboru Ligetiju i glavnom inženjeru za fermentaciju Slavenu Siladiću, s tri na dvije godine zatvora, a voditelju fermentacije Marinku Kovačeviću s 30 na 20 mjeseci. Prošle godine kazna je smanjena direktorici proizvodnje Mariji Tufeković, također s tri na dvije godine.

Kontroverzno je bilo i prošlogodišnje smanjenje kazne Deanu Škari koji je osuđen zbog ubojstva britanskog vojnika Simona Leeja Terencea Jeansa na godinu i pol zatvora. Taj slučaj je paradigma hrvatskog pravosuđa jer je slučaj trajao 16 godina, a završen je samo zbog upornosti žrtvina oca koji je godinama nastojao istjerati pravdu. Naposljetku mu je predsjednikovom milošću smanjena kazna za šest mjeseci.
S druge strane, spomenimo i slučaj Ružice Tukša koja je ustrijelila svoga zlostavljača. Osuđena je na kaznu zatvora u trajanju od tri godine zbog kaznenog djela prekoračenja nužne obrane, a milošću predsjednika Republike kazna joj je umanjena za godinu dana.

Od medijski eksponiranijih slučajeva izdvojimo da je Josipović pomilovao Ramu Dedića, koji se u javnosti hvalio da je prijatelj bivšeg predsjednika Stjepana Mesića, a pamtimo epizodu kada mu je darovao lažni Rolex. U zatvoru je završio zbog pokušaja iznude od vlasnika poznatih zagrebačkih pečenjarnica Milana Labusa. Kazna zatvora od godine i pol smanjena je na osam mjeseci. Zanimljivi su i slučajevi hrvatskog Mistera Milana Jurčevića koji je rođaka istukao bejzbol palicom, a oproštena mu je tromjesečna kazna zatvora, te kapetana Zlatka Mladenića koji je 89 stabljika marihuane uzgajao 'u terapeutske svrhe', kojemu je kazna od dvije godine zatvora smanjena za pola godine. Tu je i bivši konzul u Australiji Goroslav Keller koji je iz konzulata otuđio namještaj u vlasništvu države, vrijednosti 73.000 kuna, i poslao ga brodom u Hrvatsku. Njemu je zatvorska kazna od devet mjeseci smanjena za tri mjeseca.

Ako se vratimo malo u prošlost, nalazimo zanimljivost da je predsjednik 2011. godine pomilovao izvjesnog Grišu Kamalića koji je bio osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, uvjetno na 1 godinu, zbog kaznenog djela nedozvoljene uporabe autorskog djela ili izvedbe umjetnika izvođača; u lice svim zlobnicima koji predsjedniku ne mogu oprostiti što je osmislio sustav ZAMP-a.
Iako nema zakonskih ograničenja i bilo koji okrivljenik može tražiti pomilovanje, kazna se u pravilu oprašta ili smanjuje okrivljenicima koji su počinili lakša kaznena djela i koji nisu osuđeni na kazne dulje od pet godina zatvora. Barem u mandatu predsjednika Josipovića.