No konkretne brojke pokazuju da je stanje u našem nominalno sekularnom obrazovnom sustavu u stvarnosti takvo da imamo konfesionalni vjeronauk, koji bi trebao biti izboran, mada u osnovnim školama nema nikakve alternative, te da istovremeno imamo visoke razine vjerske indoktrinacije u brojnim predmetima, uključujući čak i prirodoznanstvene, tvrdi Zvonimir Mahečić, član udruge Protagora koja je nedavno predstavila rezultate svoje velike studije hrvatskih udžbenika.

Prema Mahečiću naš školski sustav učenike priprema da postanu svojevrsni kršćanski ISIL-ovci ili graditelji koncentracijskih logora budućnosti, a ne tolerantni, široki i civilizirani Europljani.

Naime, nova studija pokazala je da su razine spornih vjerskih sadržaja i religijske indoktrinacije u hrvatskim udžbenicima zabrinjavajuće visoke. Volonteri Protagore, koji kažu da za svoj rad od države nikada nisu dobili ni kune potpore, pregledali su udžbenike za ukupno sedam predmeta kroz osam godina osnovne škole: biologiju, engleski jezik, glazbenu kulturu, hrvatski jezik, prirodu, povijest te prirodu i društvo. Analizirali su ukupno 48,6 posto svih izdanja i utvrdili da u 63,5 posto njih postoje sporni religijski sadržaji, ponajviše u hrvatskom i engleskom jeziku (grafika dolje).

'Sve što smo pronašli imamo dokumentirano. Ako netko sumnja u našu analizu neka pošteno napravi svoju', kaže Mahečić pa pojašnjava:

'Problem je u tome što se vjerski sadržaji ne stavljaju u odgovarajući kontekst koji bi omogućio kritičko mišljenje kao što se to preporučuje u institucijama EU. No mi bismo i sami, radi nas, trebali težiti prema tome. Primjerice, vjerski blagdani u udžbenicima se uvijek predstavljaju kao idilična okupljanja na kojima se puno i lijepo pjeva i fino jede. Pritom se takvi sadržaji nikada ne stavljaju u neki kontrapunkt s nečim drugim. Nema ništa lošega u tome da se u nekom udžbeniku iz hrvatskog jezika, u analizi nekog romana ili pjesme, ili u likovnoj umjetnosti u vezi s nekom slikom, predstavi neki čin dobrote u vjerskom kontekstu. No u takvim situacijama ne bi trebalo propustiti naglasiti da dobrota i moralnost nisu isključivo vezane uz religiozno poimanje svijeta. Sve studije koje postoje govore o tome da su moral i poimanje dobra prethodili religiji, da ljudska empatija postoji neovisno o njoj. Štoviše, mnoge ukazuju da religijski pogled na svijet nerijetko suzbija osjećaje empatije prema pripadnicima drugih religija, odnosno da smanjuje toleranciju prema različitosti. Ako djecu kroz sve predmete učite da je dobro vezano uz religiju dok je ateizam zlo koje kod čovjeka stvara osjećaj beznađa, onda to nije normalna nastava u državi koja proklamira odvojenost crkve od države.'

Naša vjera je činjenica, tuđe su mitovi i legende

Članovi Protagore utvrdili su da se u udžbenicima iz povijesti razne biblijske priče predstavljaju kao potvrđene povijesne činjenice. Tako se spominju imena Isusove majke Marije i oca Josipa, iako ne postoje nikakvi povijesni zapisi iz tog vremena koji bi potvrdili da su oni stvarno postojali, a kamoli da su se stvarno tako zvali. Iz povijesti se također uči da se Mojsiju na gori Sinaj ukazao bog Jahve te da je postojanje Duha svetog činjenica. Primjerice jedan udžbenik iz povijesti kaže: 'U vrijeme cara Augusta u Betlehemu se rodio Isus, sin Marije i Josipa.'

To je nešto, kaže Mahečić, što bi trebalo staviti u kontekst:

'Trebalo bi spomenuti da iz razdoblja od nekoliko desetljeća u kojima je živio Isus, u više od 130 povijesnih i literarnih zapisa u tom dijelu svijeta nema nikakvih podataka niti spominjanja njegovog djelovanja, a još manje o tome kako su se zvali njegovi roditelji. Slično vrijedi i kada se za neki grob tvrdi da je baš Isusov. Naime, u to vrijeme je ime Isus, baš kao i Juda, bilo jedno od najčešćih židovskih imena.'

Na sličan način, tvrdi, učenici iz hrvatskog i drugih predmeta uče kako bojati jaja, slaviti Uskrs ili Božić, uče da se uz pomoć molitava i svetaca ispunjavaju želje, da poezija, duhovnost, dobrota i moralnost izviru iz katoličke vjere itd. Od njih se traži da za zadaću napišu vlastitu molitvu, da potom odaberu nekog katoličkog sveca kao uzor i da obrazlože zašto su baš njega odabrali. Ne znanstvenika nego sveca, iako je poznato da su neki od njih potaknuli ili izvršili prave pokolje. S druge strane ostale religije predstavljaju se kao mitovi, legende i nekakve kulturne tradicije:

'Učenja drugih religija su predaje i tradicije, dok su katolička vjerovanja povijesna istina. Tu se djeci neće reći da uspoređuju katoličku vjeru s drugim vjerama ili s ateističkim pogledima što bi im omogućilo da stvari sagledaju u nekom realnom kontekstu. U udžbeniku iz prirode i društva primjerice nigdje ne piše da u Hrvatskoj žive ljudi koji nisu vjernici. Spominju se samo dominantni katolici i pripadnici drugih vjera. No ako gledate zadnja dva popisa stanovništva, vidite da je udio ateista najviše rastao, gotovo 100 posto. On je trenutno još uvijek malen, kreće se oko 7,5 posto, no to je ipak druga najveća skupina nakon katolika u Hrvatskoj. Unatoč tome ona se uopće ne spominje, kao da ne postoji.'

Mahečić ističe primjer rješenja razvijenih zemalja poput Austrije, koje slično kao Hrvatska imaju konfesionalni vjeronauk u školama.

'One uglavnom uvijek imaju i alternativu kao što je etika, a u nekima postoji samo religijska kultura. U takvim zemljama učenici mogu birati. Naša djeca koja ne žele ići na vjeronauk moraju sjediti po hodnicima. Time su izložena diskriminaciji, ismijavanju pa čak i bulingu. Ovo što mi imamo je nepošten i politički nekorektan odnos prema djeci i roditeljima.'

Indoktrinacija, falsifikat...

Spornih vjerskih sadržaja, kaže naš sugovornik, ima čak i u prirodoznanstvenim područjima:

'Primjerice kada se govori o Galieu piše da se morao odreći svojeg učenja, ali nema informacija tko ga je i zašto prisilio na to. O tome da je Giordano Bruno spaljen na lomači nećete naći ništa. Kada je u pitanju biologija, teorija evolucije uči se na kraju osnovne škole, no prije toga, u svih prvih sedam razreda, djeca uče da ih je stvorio Bog. Kada konačno čuju za evoluciju, zaključit će da su to gluposti, da oni nisu nastali od majmuna. Problem u znanstvenim predmetima nije samo u onome što se kaže, nego još više u onome što se prešućuje. Slično vrijedi i za pitanje kada zametak postaje ljudsko biće. Naši udžbenici šalju poruke da postoji jednoglasno slaganje znanstvenika da je to trenutak začeća. No to nije istina. Djeci bi trebalo priznati da tu ne postoji znanstveni konsenzus. Tako bi dobila informacije iz više perspektiva. Ovako ne uče kako da misle nego što da misle. A ako se ne uče kritičkom mišljenju, onda neće znati niti kritički razlikovati vjerodostojne informacije od budalaština koje će naći na internetu.'

Revizija odnosa Crkve i NDH

Prema Mahečiću i njegovim kolegama iz Protagore u udžbenicima se na neprimjeren način predstavlja i uloga Crkve u NDH.

'Primjerice u njima svugdje piše da je Stepinac osudio Jasenovac. Međutim, to je falsifikat. Prije svega nigdje nećete naći informacije o sprezi Crkve i ustaškog režima. Kao drugo citat u kojem je Stepinac uistinu osudio Jasenovac nije objektivno prikazan, on je izvučen iz konteksta. Naime, Stepinac je stvarno vrlo oštro nastupio te čak tražio i osvetu i odštetu, ali tek nakon što je u Jasenovcu ubijeno sedam slovenskih katoličkih svećenika. On je rekao da je to ljaga na hrvatskom narodu, no on to nikada ni prije niti kasnije nije tako oštro poručio u kontekstu stradanja ostalih: Srba, Židova, Roma itd. Konačno, postoje povijesni dokumenti iz kojih je vidljivo da je za te ostale uglavnom tražio nešto bolji tretman, da ih se baš ne trpa u stočne vagone. A postoje i fotografije koje pokazuju da su neki katolički svećenici blagoslovili oružja i oruđa kojima su obavljane egzekucije. Stoga nas ne trebaju čuditi znanstvene studije koje pokazuju da hrvatska djeca danas pokazuju puno manje tolerancije prema različitosti nego što je to bio slučaj prije 30 godina. To je rezultat indoktrinacije', kaže Mahečić.

No, ističe, problem tu ne staje. Kako se u našim školama širi vjerska indoktrinacija dobro ilustrira i činjenica da se interdisciplinarna nastava organizira tako da uz nekog nastavnika uobičajenih predmeta, primjerice biologije, drugi gotovo isključivo uvijek bude vjeroučitelj.

Problem nikoga ne zanima

U Protagori su posebno razočarani što državne institucije koje se bave obrazovanjem nisu pokazale praktički nikakav interes za njihovu studiju, mada su ih zvali na svoju prezentaciju.

'Nitko nam nije došao, niti jedan predstavnik iz Ministarstva znanosti i obrazovanja, ni iz Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti ni iz Sabora niti iz Vlade, osim Pećnika, saborskog zastupnika iz redova Laburista i predstavnice Ureda pučke pravobraniteljice', požalio se Mahečić.