Zašto predsjednica Kolinda Grabar Kitarović zaoštrava odnose s premijerom Andrejom Plenkovićem uoči početka kampanje za predsjedničke izbore na kojima će, kako se očekuje, nastojati izboriti novi mandat na Pantovčaku? Je li vlastitu vjerodostojnost iznova stavila na panj - distancirajući se od tzv. Marakeškog sporazuma koji je do jučer hvalila - kako bi se dodvorila potencijalnim biračima? Je li antiimigracijski sentiment zaista prevagnuo i u hrvatskom biračkom tijelu?
Politički analitičar Boško Picula objašnjava da predsjednica Kolinda Grabar Kitarović dosljedno vodi svoju pretkampanju za drugi mandat još otkad je izabrana na predsjedničku dužnost u siječnju 2015. godine.
'Potpuno je jasno da će moguću pobjedu ostvariti ako zadrži ono biračko tijelo koje ju je podržalo 2015. godine. U tom smislu ona nema nikakvu namjeru širiti biračko tijelo, nego uvjeriti postojeće da je ona najbolja opcija. Kao što vidimo, u slučaju tzv. Marakeškog sporazuma nastojala se predstaviti kao osoba koja je dio političkog establišmenta u Europi nesklonog njemačkom modelu rješavanja europske migrantske krize, a puno sklonijeg mađarskom modelu, pri čemu ostaje upitno zašto je u jednom trenutku podržala sporazum, a sada je odustala od njega', kaže Picula, dodajući da Hrvatska, za razliku od država članica Višegradske skupine, ima relativno svježe iskustvo rata i potpuno drugačije iskustvo prelaska iz jednog političkog sustava u drugi, kao i poseban senzibilitet za ljude koji su izgubili svoj dom.
vezane vijesti
Picula kaže da predsjednica Grabar Kitarović definitivno računa na podršku HDZ-a za svoju moguću kandidaturu na predsjedničkim izborima.
'Ona sebi može dozvoliti to da se ne slaže s aktualnim vodstvom stranke jer jednostavno računa na bjanko potporu HDZ-a kao stranke koja je i sama u situaciji da nema drugog izbora nego ponovno podržati predsjednicu Grabar Kitarović. Ona je u kudikamo komfornijoj situaciji od Vlade i zato je moguće da dolazi do ovakvih sukoba. Ima širi manevarski krug, ali se postavlja pitanje njezine dosljednosti', ističe Picula.
Politički analitičar Davor Gjenero smatra da je po pitanju Marakeškog sporazuma u hrvatskom kontekstu zapravo važno samo to kako politika službenog Zagreba utječe na ispunjenje temeljnog vanjskopolitičkog cilja: pristupanja Hrvatske Šengenskoj zoni.
'U tom pogledu Hrvatska si ne smije dopustiti bilo kakvu radikalizaciju i podjele, pri čemu predsjedničina javna politika pogoduje zaoštravanju razlika, dok Vlada vodi uravnoteženu politiku koja je košer (bez ičeg dvojbenog, op.a.) s pozicije ključnih aktera u Europskoj uniji', napominje analitičar, dodajući da je neozbiljno voditi bilo kakve javne politike gubeći iz fokusa temeljni nacionalni interes, a čini se da upravo tako djeluje predsjednica Grabar Kitarović.
Hrvatska je definirala da do 2020. godine, kada počinje šestomjesečno hrvatsko predsjedanje Europskom unijom, želi postati članica Šengenske zone.
'To može ostvariti samo ako joj uz tehničke kriterije ne budu zadani i politički kriteriji, kao što su zadani Bugarskoj i Rumunjskoj. Pritom, ključeve Šengena ne drže ni Slovenija ni Austrija ni Mađarska, nego Njemačka i Francuska, što znači da moramo prilagođavati svoje javne politike, pa tako i one migracijske, temeljnim politikama ovih dviju država. Ponašanje nekih drugih članica nije referentno za Hrvatsku jer kad ste u 'klubu', imate puno šire ovlasti, a posve je drugo kad tek morate zadovoljiti uvjete za članstvo. Hrvatska vanjska politika mora voditi računa o tome', napominje Gjenero.
Po njegovu sudu, MVEP ozbiljno radi svoj posao, izbjegavajući primijeniti krajnje mjere u suzbijanju ilegalnih migracija, kao što je izvođenje vojske na granice, jer su svjesni da bi time Hrvatsku definirali kao specifičan slučaj u okviru temeljnih europskih vrijednosti i otvorili pitanje njene podobnosti da postane dio Šengenske zone.
'Čini mi se da Vlada vodi konzistentnu politiku ka tom cilju, a predsjednica je cilj izgubila iz vida. Ona možda pogrešno, a možda i ispravno procjenjuje što je većinsko biračko tijelo u ovom slučaju, ali na ovom pitanju ne bi trebalo zaoštravati stavove. Hrvatska ima strašnu ranu koju nam je ostavio Zoran Milanović sa svojom suludom politikom, kad je protivno dogovoru ubrzavao protok migranata kroz Hrvatsku, prikazujući Hrvatsku kao jaku human rights državu, što je zapravo rezultiralo žicom na slovenskoj granici i panelnom ogradom u Mađarskoj', kaže Gjenero.
Zbog takve 'radikalizacije' politike Hrvatska je jako puno izgubila na putu ka Šengenu, smatra analitičar, ističući da sada treba igrati racionalno, uz restriktivan odnos prema ilegalnom prelasku granice, ali ne i presijecanje protoka migracija.
Gjeneru nije jasno zašto predsjednica zaoštrava odnos s premijerom, ali u svakom slučaju njezino trenutno postupanje 'nije racionalno'. Je li moguće da ona uistinu razmišlja o svrgavanju Plenkovića s čela HDZ-a i Vlade zato što su joj predsjedničke ovlasti postale pretijesne?
'Nakon što ste bili predsjednik republike u demokratskom poretku sa sustavom parlamentarne vlade ne možete biti premijer, jer kao predsjednik zastupate cijeli politički narod, a kao premijer samo one koji su za vas glasali i vodite interesnu politiku koja zadovoljava interese vašeg biračkog tijela. U takvom poretku, nakon što ste bili predsjednik republike, ne možete obavljati nijednu političku dužnost. To mogu samo Vladimir Putin ili naš nesretni prijatelj Milo Đukanović', precizira Gjenero, uvjeren da će se Kolinda Grabar Kitarović kandidirati na predsjedničkim izborima, ali još uvijek nije odlučila hoće li biti nezavisni ili kandidat HDZ-a.
