'Zanimljivi kosturi mogli bi ispasti iz ovog ormara - za početak, informacije o tome kome je Vlada Ive Sanadera podijelila proračunske zalihe uoči izbora, posebno 2007. godine. Bolje ikad nego nikad...', komentirali su iz GONG-a. Nekad su, naime, i to ne baš tako davno, gotovo svaka druga, a potom i svaka redovita sjednica Vlade imale i svoj dio zatvoren za javnost, na kojem se uobičajilo dijeliti novac iz proračunskih zaliha. Međutim, građani i novinari nisu mogli čak ni na internetskim stranicama Vlade saznati barem dnevni red tih zatvorenih dijelova, a zaključci i odluke stizali su u javnost jedva jedvice, i to uglavnom po sili zakona u Narodnim novinama. Štoviše, za novinare je gotovo ravno zgoditku na lutriji bilo pravovremeno saznati dnevni red otvorenog dijela sjednica Vlade, a kamoli još dobiti popratne materijale kako bi mogli pratiti sjednicu i informirati javnost o radu Vlade.

Zašto je Milanovićeva Vlada odluke deklasificirala tek sada?

Dolaskom Vlade Zorana Milanovića u Banske dvore, u tom je pogledu učinjen određeni pomak jer su praktički odmah počeli objavljivati dnevne redove, no zanimljivo je da su odluku o deklasifikaciji dnevnih redova sjednica Vlade iz razdoblja od kraja 1989. do kraja 2011. donijeli tek na samom kraju svojega mandata, i to, ironija možda, upravo na zatvorenom dijelu sjednice. Određenu dozu razočaranja takvim tajmingom iskazuje i Jelena Berković iz GONG-a, koja je još kao novinarka i urednica Radija 101 prije desetak godina upravo zbog kršenja Zakona o pravu na pristup informacijama tužila Vladu i pobijedila na Upravnom sudu. No Vlada se na presudu oglušila, pa se i dalje čekalo Ustavni sud.

U jednom od slučajeva, podsjetimo, Berković je htjela provjeriti informaciju da je Sanaderova Vlada u posljednjoj godini prvog mandata dodijelila više od 70 milijuna kuna Katoličkoj crkvi iza zatvorenih vrata što je izazvalo čuđenje, jer nije riječ o, primjerice, stvari od nacionalne sigurnosti. Međutim, kad je tražila da dobije sve odluke tih zatvorenih sjednica Vlade, rekli su da ih joj ne mogu dati jer ih je previše – više od stotinjak. Kako bi znala što konkretno tražiti, Berković je, prisjeća se, potom zatražila dnevne redove, no njih je Vlada proglasila tajnim pa ih je novinarka tužila sudu, a Upravni sud naložio je da premijer mora odlučiti, što nije učinio, da dnevni redovi zatvorenih dijelova sjednica više nisu tajna. Berković stoga na Ustavnom sudu čeka odluku o ustavnosti odluke Upravnog suda o tome trebaju li biti zatvoreni dnevni redovi svih zatvorenih sjednica dok je drugu presudu koja se odnosila na zahtjev da joj Vlada dostavi izvještaje svog Ureda za unutarnju reviziju izvojevala.

'Premda bi se sada, iako potpuno zakašnjelo, ali ipak konačno moglo saznati što sam tražila 2007. pitajući kome je Vlada Ive Sanadera uoči tadašnjih parlamentarnih izbora podijelila tadašnju proračunsku zalihu, otvara se mogućnost da se saznaju i sve ostale podjele proračunskih zaliha, kao i druge odluke koje su se možda ticale ne samo kadrovskih rješenja, nego i dodjele koncesija i tko zna čega sve još što su Vlade iz tko zna kakvih razloga željele klasificirati', kazala je Berković u razgovoru za tportal istaknuvši da je sad pred novinarima pravo blago koje će trebati pomno proučiti.

Međutim, 'iako je Milanovićeva Vlada napravila dobar iskorak na početku mandata kada je odlučila objavljivati svoje dnevne redove zatvorenih sjednica, šteta je što je tek nakon što je saznala da odlazi otvorila i dnevne redove prije svojega mandata', kazala je Berković u razgovoru za tportal. Premda bi se 'sada, iako potpuno zakašnjelo, ali ipak konačno moglo saznati što sam tražila 2007. pitajući kome je Vlada Ive Sanadera uoči tadašnjih parlamentarnih izbora podijelila tadašnju proračunsku zalihu, otvara se mogućnost da se saznaju i sve ostale podjele proračunskih zaliha, kao i druge odluke koje su se možda ticale ne samo kadrovskih rješenja, nego i dodjele koncesija i tko zna čega sve još što su Vlade iz tko zna kakvih razloga željele klasificirati', upozorila je u razgovoru za tportal Berković.

Vladine tajne ne spašavaju ni oznake tajnosti

Važno je istaknuti da se Vladinom odlukom o deklasifikaciji dnevnih redova oznake stupnja tajnosti na samim predmetima ne mijenjaju odnosno dokumenti zadržavaju stupanj tajnosti kojim su klasificirani. Međutim, kako naglašava Berković, važno je da novinari i građani znaju da se čak i kada je neki dokument označen određenim stupnjem tajnosti, mogu obratiti Povjerenici za informiranje koja će procijeniti jesu li postojeći stupnjevi tajnosti u skladu s aktualnim standardima otvorenosti i pristupa informacija. Naime, Povjerenica ima certifikat koji joj omogućava pristup podacima koji su zaštićeni nekom razinom tajnosti tako da sama može provesti test javnog interesa na konkretnom dokumentu i to joj daje mogućnost da direktno vidi da li je točan razlog zbog kojeg neko želi sakriti informaciju te čak može i administrativnim sankcijama kazniti službenike za informiranje.

Stoga je, napominje Berković, jedno od očekivanja od nove Vlade da 'uz redovitu i otvorenu komunikaciju s novinarima osigura materijalne uvjete za rad Povjerenici za informiranje i njezinim inspektorima i da nastavi razvijati Partnerstvo za otvorenu vlast te da pri tome konačno pokrene usklađivanje Zakona o tajnosti podataka sa Zakonom o pravu na pristup informacijama što se u mandatu prošle Vlade nikako nije uspjelo pokrenuti'. Također, s obzirom na to da je u ZPPI ugrađena i europska direktiva, svi bi podaci koje su tijela javne vlasti i Vlada dužne objaviti, uključujući i ovu posljednju, trebali biti dostupni u strojno čitljivom formatu što znači lako pretraživi, napomenula je Berković.

Je li odzvonilo šutnji u kulama od bjelokosti?

Da je odluka o deklasifikaciji došla prekasno, smatra i Slavica Lukić, ugledna istraživačka novinarka i potpredsjednica Hrvatskog novinarskog društva, koja također upozorava kako je s obzirom na to da se na zatvorenim sjednicama vlade donose vrlo važne odluke za građane, 'sasvim suprotno načelima dobre vladavine i demokratskim sustavima da su do početka 2012. dnevni redovi zatvorenih sjednica ostajali potpuno zatvoreni za javnost'. 'Naravno, pohvalno je da je Vlada na odlasku prekinula tu praksu i dnevne redove zatvorenih dijelova sjednica učinila javnima. Riječ je o minimumu transparentnosti toga dijela sjednica; naime, uvid u dnevni red i donesene odluke u pravilu ne nudi punu sliku onoga što se događalo iza zatvorenih vrata, ali osigurava barem minimum transparentnosti', istaknula je u razgovoru za tportal Lukić.

No koliko god bilo, kako kaže, 'deprimirajuće da je trebalo tako mnogo vremena da ova odluka bude donesena, ona ipak nosi poruku da kad je riječ o zatvorenim sjednicama – nema povratka na staro odnosno da bi odluka o vidljivom dnevnom redu i tog dijela sjednice trebala biti trajna odluka, a ne stvar mandata jedne vlade i želim vjerovati da će nakon ove odluke buduća koalicijska vlada HDZ-a i Mosta ili bilo koja vlada jako teško, ako će htjeti, vratiti stvari na staro'.

Ipak, unatoč ovoj odluci, Milanovićevoj Vladi ne treba pjevati hvalospjeve; kako upozorava, teško bi joj bilo dati pozitivnu ocjenu i reći da je ova Vlada bila otvorena i imala dobru komunikaciju s javnošću, naprotiv: 'Bila je to prilično zatvorena Vlada u čije četiri godine mandata novinari nisu imali prilike na redovnim konferencijama za novinare pod ravnopravnim uvjetima premijeru i njegovim ministrima postavljati pitanja. Neki ministri nisu uopće komunicirali s javnošću, a premijer i dio ministara javnosti su se obraćali samo onda kad su oni to htjeli i na teme koje su oni odabrali.'

'Javnosti je četiri godine bila uskraćena mogućnost da se na redovnim konferencijama za novinare postavljaju pitanja premijeru i ministrima i da se propituje odluke koje su od interesa za javnost, a ta opasna nedemokratska praksa zatvaranja Vlade u kulu od bjelokosti traje od Sanaderova vremena do danas', podsjetila je Lukić i poručila: 'Ako nova vlada želi zadovoljiti minimum transparentnosti, morat će se otvoriti prema javnosti i vratiti redovne konferencije za novinare te im omogućiti da pod ravnopravnim uvjetima propituju poteze premijera i njegovih ministara. U protivnom ćemo i dalje imati zatvorenu vladu koja će neodgovorno komunicirati s javnošću plasiranjem spinova, poluinformacija i dezinformacija.'