Strahuju od ponovnog razbuktavanja velikosrpske politike u zemlji. A da strahovi nisu bez temelja, govori informacije iz mjesta Pljevlja, u kojem su se tamošnji Bošnjaci odmah nakon izbora suočili s napadima i nacionalnom netrpeljivošću.

U zraku visi neizvjesnost oko toga kojim smjerom će se zemlja uputiti s vladom u kojoj će vrlo snažan utjecaj imati blok stranaka što ne skrivaju svoju velikosrpsku i svetosavsku političku agendu. Neki idu čak toliko daleko da se pitaju hoće li Crna Gora uopće uspjeti sačuvati svoju nezavisnost.

Čelni čovjek koalicije prosrpskog bloka stranaka 'Za budućnost Crne Gore' je Zdravko Krivokapić, ugledni profesor strojarstva sa Sveučilišta u Podgorici. Krivokapić umjerenom retorikom nastoji smanjiti tenzije i uvjeriti sve da je riječ o normalnoj promjeni vlasti i da je pravi negativac Milo Đukanović, u korupciji ogrezli diktator. Njegove prave namjere tek će pokazati djela kad se formira nova vlast.

Koalicija 'Za budućnost Crne Gore' dobila je najviše glasova od tri koalicije koje bi trebale sastaviti novu vladu. Blok predvodi Demokratski front, čiji čelnici imaju snažne veze sa srbijanskim političkim vrhom i Srpskom pravoslavnom crkvom.

Zdravko Krivokapić odbacuje primjedbe da koalicija djeluje po napucima izvana. U razgovoru za Večernji list kazao je da bi bilo netočno kad bi rekao da ne poznaje mitropolita crnogorsko-primorskog, prvog čovjeka Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori, Amfilohija.

'Isto tako, mogu reći da mitropolit nije utjecao na ovo što se dogodilo u Crnoj Gori, on je samo imao stav Crkve prema bešćutnom zakonu (o slobodi vjeroispovijesti, op.a.). Sve drugo bilo je na nivou da građanin ima pravo birati kako hoće, kako se u našem narodu kaže, 'hoćeš li prodati vjeru za večeru'', kazao je Krivokapić, dodavši da nikad nije imao priliku upoznati predsjednika Srbije Aleksandra Vučića te da je sve što je radio radio potpuno neovisno, nepristrano i nije se vodio nikakvim elementima koji izlaze izvan okvira Crne Gore.

Povezao SPC i prosrpske političare

No činjenica je da su čelnici Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević česti gosti predsjednika Srbije, od kojeg su neskriveno tražili podršku za rušenje vlasti u Crnoj Gori. A u Beogradu dobro kotira i kontroverzni financijer i pokrovitelj Demokratskog fronta Miodrag Daka Davidović. Upravo je Davidović ključna osoba, zaslužna za uspjeh projekta jer je povezao SPC i prosrpske političare u jedinstvenu listu. 'Poguranac' su dobili od Mila Đukanovića nakon što je pokušajem da provede Zakon o slobodi vjeroispovijesti izazvao Crkvu, a ona mu nije ostala dužna.

Zakonom je, smatra crnogorska oporba, Đukanovićeva stranka nastojala smanjiti utjecaj SPC-a u društvu oduzimanjem imovine, no dogodilo se upravo suprotno. Moćna crkvena struktura uz pomoć službenog Beograda mobilizirala je građane i izvela ih na ulice u višemjesečne prosvjedne šetnje, litije, pod krilaticom 'Ne damo naše svetinje' te je tako pomogla u formiranju koalicije 'Za budućnost Crne Gore' i njenom trijumfu na izborima.

Poduzetnik Daka Davidović se u srpskim medijima više se puta hvalio time da je upravo on zaslužan za ulazak Krivokapića u politiku, što je čelnik koalicije 'Za budućnost Crne Gore' i sam potvrdio u razgovoru za Vijesti.me početkom kolovoza.

'Ne mogu da ne svjedočim da je možda ključni akter bio gospodin Daka Davidović, a koji je od početka smatrao da se ovaj put moraju uključiti nestranačke i profesionalno ostvarene ličnosti', kazao je Krivokapić odgovarajući na pitanje kako je ušao u politiku. Da i osobno ima političkih ambicija, Davidović je priznao u jednom intervju, u kojem nije isključio mogućnost da se kandidira za predsjednika Crne Gore. Predsjednički izbori su tek za tri godine...

Ekonomist, Bulatovićev kum, ministar SAO Hercegovine

Davidović je, blago rečeno, kontroverzna osoba čija se biografija veže uz notornog ratnog zločinca Radovana Karadžića. Prije rata Davidović je radio kao ekonomist u Željezari Nikšić, čiji je vlasnik kasnije bio u dva navrata. Tijekom devedesetih radio je kao načelnik policijske postaje u Nikšiću, a tvrtku Neksan, koja se bavi građevinarstvom, osnovao je 1992. godine, u jeku rata u Bosni i Hercegovini.

U tom ratu aktivno je sudjelovao kao ministar u vladi tzv. Srpske autonomne oblasti (SAO) Hercegovine. Riječ je o parastrukturi vlasti u BiH koju je uz pomoć Jugoslavenske narodne armije (JNA) oformila Srpska demokratska stranka (SDS) na čelu s Radovanom Karadžićem. Recept je bio prepisan iz Hrvatske, u kojoj su takozvane srpske autonomne oblasti bile osnova za pobune protiv legalnih vlasti. Kasnije je ta tvorevina priključena Republici Srpskoj. Davidović je s vremenom, zahvaljujući dobrim političkim vezama, proširio privatni biznis i na trgovinu naftnim derivatima i alkoholnim pićima.

Prema pisanju Oslobođenja, Davidovićev kum bio je bivši predsjednik Crne Gore i predsjednik Savezne vlade SR Jugoslavije Momir Bulatović, bliski suradnik Slobodana Miloševića, koji ga je krajem devedesetih pomilovanjem zadnjeg dana svoga predsjedničkog mandata u Crnoj Gori spasio od kaznenog progona. Socijalistička narodna partija (SNP), stranka koju je Bulatović osnovao i vodio nakon razlaza s Đukanovićem, dio je koalicije 'Za budućnost Crne Gore'.

Davidović je među Srbima jako popularan jer daje ogromne donacije za SPC i gradnju crkvi u Crnoj Gori, a u rodnom Nikšiću je od bankrota spasio nekoliko državnih kompanija preuzimajući njihovo vođenje.

Kontroverznog su poduzetnika crnogorski mediji dovodili u vezu i s pokušajem svrgavanja Đukanovićeve vlasti 2016., prilikom pokušaja državnog udara uz pomoć Rusije i Srbije, kad je navodno bio 'dobavljač oružja za grupu koja je uhićena 16. listopada 2016. zbog optužbi da je planirala teroristički napad na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori'. Za tu zavjeru na zatvorske kazne su nepravomoćno osuđeni čelnici Demokratskog fronta Mandić i Knežević.

'Istina je da nikoga od 20 ljudi koji su uhićeni u Crnoj Gori nisam znao, sreo ni vidio u životu, a kamoli da sam ih financirao i uvjeravao da ubijaju. Ako se, ne daj Bože, bilo što dogodi mojoj obitelji, mojim suradnicima i mojim zaposlenima, jasno je s koje je adrese došla poruka', napisao je Davidović kasnije.

Pucnjava u Beogradu

U žižu regionalne javnosti Davidović je ponovo dospio u prosincu prošle godine, kad je na njega pucano ispred hotela Crown plaza u Beogradu, u trenutku u kojem je bio u društvu s vladikom Joanikijem. Davidović je iz snajpera pogođen u ruku. U to je vrijeme u hotelu Crown plaza, spomenimo, bio i srpski član Predsjedništva BiH i šef Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorad Dodik.

Vladika Joanikije jedan je od eksponiranijih svećenika SPC-a u Crnoj Gori tijekom litija. Upravo je Krivokapić tijekom ljeta s Joanikijem uhićen prilikom organizacije jedne od litija zbog nepridržavanja epidemioloških mjera protiv koronavirusa.

Razgovor za Haag

Ime Miodraga Dake Davidovića spominjalo se najmanje dva puta na Haškom sudu, i to u slučajevima Miloševića i Karadžića. Dio dokaznog materijala bio je i presretnuti razgovor ratnog zločinca Radovana Karadžića s jedne te Davidovića i Karadžićeva brata Luke s druge strane.

Transkript razgovora koji je objavilo Radiosarajevo.ba presretnut je 15. listopada 1991. godine tijekom mjera nadzora Karadžića. Razgovor je vođen samo tri dana nakon što je Karadžić u Skupštini BiH zaprijetio 'nestankom muslimanskog naroda' jer 'muslimanski narod ne može da se obrani ako bude rata ovdje'.

Petnaestak dana ranije pripadnici JNA potpomognuti rezervistima napali su Dubrovnik i okolicu, što i Davidović i Karadžić slavodobitno spominju i ovom prilikom. Naime na dan kada je nastao ovaj razgovor srpsko-crnogorske agresorske snage opkolile su Cavtat u Hrvatskoj.