Iako ankete pokazuju izjednačenost po broju glasova, kad se to pretvori u zastupnička mjesta onda su Laburisti u značajnoj prednosti, imaju 293 zastupnika, a Konzervativci 270. Po tim anketama Škotska nacionalna partija dobila bi 51 zastupnika, Liberalni demokrati 18, dok bi preostalih 18 mjesta podijelilo više manjih stranaka.

Britanski parlament ima 650 zastupnika, a mandat im traje pet godina. Biraju se većinskim jednokružnim izbornim sustavom u 650 izbornih jedinica. To znači da u parlament ulazi onaj kandidat koji je dobio najviše glasova.
Takav izborni sustav proizvodi veliki broj 'propalih glasova' (koje su dobili poraženi kandidati), a na izborima 2005. godine propalo je čak 70 posto glasova onih koji su izašli na izbore.

Također, u slučaju da u većem broju izbornih jedinica pobijedite sa minimalnom prednošću, dok u manjem dijelu izgubite sa velikom razlikom, može se dogoditi da stranka koja je ukupno dobila manje glasova ima više zastupnika. To je recimo bio slučaj 1951. godine kada se Winston Churchill vratio na političku scenu i pobijedio na izborima, iako su njegovi Konzervativci dobili 230.000 glasova manje, ali su zato imali većinu u parlamentu, odnosno 321 zastupnika, prema 295 Laburista.

Iako britanskoj ekonomiji ide jako dobro i to bi trebao biti glavni argument premijera Davida Camerona i njegovih Konzervativaca u osvajanju novog mandata, to baš i nije tako. Koliko god David Cameron pričao o ekonomskim uspjesima i referendumu o ostanku ili izlasku iz Europske unije, to izgleda ne utječe na popularnost u anketama.

Stoga su Konzervativci počeli glasače plašiti 'škotskom opasnošću', odnosno Škotskom nacionalnom partijom (SNP), koja je bila pokretač referenduma o samostalnosti Škotske iz rujna prošle godine, kada su protivnici škotske nezavisnosti jedva pobijedili. Konzervativci tvrde kako će Laburisti i Škotska nacionalna partija oformiti vladajuću koaliciju nakon izbora, te da bi to moglo dovesti do najveće ustavne krize od 1936. godine, kada je abdicirao kralj Edward VIII.

U Škotskoj ima 59 izbornih jedinica, a ankete predviđaju da bi Škotska nacionalna partija mogla dobiti od 50 do 53 zastupnika, i time bi postala treća snaga u britanskom parlamentu. Preskočila bi Liberalne demokrate, kojima ankete daju 18 zastupnika, i koji su proteklih pet godina činili vladajuću koaliciju sa Konzervativcima.

Vođa Laburista Ed Miliband odlučno odbacuje koaliciju sa SNP-om, pa čak i neformalnu, koju u Britaniji zovu 'confidence and supply', a mi bi je mogli prevesti kao 'ruka ruku mije'.

No, matematika pokazuje da Miliband ne može stvoriti parlamentarnu većinu sa Liberalnim demokratima i četiri zastupnika iz Sjeverne Irske, jer bi mu nedostajalo još 11 zastupnika do većinske podrške, odnosno 326 glasova.
No, Milibandovi Laburisti mogli bi osnovati manjinsku vladu, jer se očekuje prešutna podrška Škotske nacionalne partije, koja također spada u lijevi centar, i čiji birači ne bi pristali na 'sabotažu' Laburista.

Ed Miliband je mladi političar, ima 45 godina, a oba roditelja su mu podrijetlom poljski Židovi. Diplomirao je na Oxfordu, završio je Londonsku školu ekonomije, a jedno vrijeme radio je i kao novinar. Na kormilo Laburista zasjeo je u rujnu 2010. godine kada je na stranačkim izborima za jedan posto pobijedio svog starijeg brata Davida Milibanda, koji je bio ministar vanjskih poslova od 2007. do 2010.