Koronavirus ima i neočekivane žrtve: meteorologe, jer su ostali bez dragocjenih informacija koje im obično u realnom vremenu prenose putnički zrakoplovi koji trenutačno zbog pandemije ne smiju letjeti. Matematički modeli koji se svakodnevno koriste za meteorološka predviđanja zahtijevaju puno podataka što kontinuirano pristižu s milijuna postaja za praćenje stanja atmosfere
Veliku većinu prikupljaju sateliti, koji su sve učinkovitiji.
Ali ako se želi biti precizniji, posebice kad je riječ o najnižim slojevima atmosfere, „oko 10 posto podataka dolazi od sustava koji su postavljeni u putničkim zrakoplovima”, objasnio je za AFP Emmanuel Bocrie, direktor za medije francuske meteorološke službe Météo France.
U normalnim okolnostima, komercijalni putnički zrakoplovi na taj način svaki dan u svijetu prenose više od 700.000 opservacija o temperaturi zraka, brzini i smjeru vjetra, kao i o vlažnosti i turbulencijama tijekom uspona na više visine i tijekom leta: to je sustav Amdar, kojim upravlja Svjetska meteorološka organizacija (WMO), agencija Ujedinjenih naroda.
Epidemija je dovela do smanjenja svjetskog zračnog prometa za 80 do 90 posto i „ostali smo bez gotovo dvije trećine” tih podataka, naglasio je Bocrie.
To zabrinjava meteorologe.
„Daljnje i još veće smanjenje meteoroloških opservacija iz zrakoplova moglo bi dovesti do postupnog smanjenja pouzdanosti predviđanja”, upozorio je početkom travnja jedan od direktora WMO-a, Lars Peter Riishojgaard, u priopćenju.
Manjak podataka o stanju iznad Atlantika
Učinak na preciznost predviđanja mogao bi iznositi 10 posto, procijenio je Météo France, koji je odlučio to nadoknaditi, zajedno s drugim nacionalnim institucijama, „dvostruko većim brojem mjerenja” meteorološkim balonima.
Ta tehnika, izumljena u Trappesu u pariškoj regiji 1929., sastoji se u slanju velikog balona, punjenog vodikom i opremljenog sondom, na više od 30 kilometara visine gdje on eksplodira i pada na Zemlju.
Takva mjerenja potpunija su i pouzdanija od onih putem sondi u zrakoplovima, ali materijal od raspadnutog balona rijetko se prikuplja i ne može se ponovno iskoristiti, što uzrokuje velike troškove.
Premda se tu metodu sve manje koristi, Météo France sada svaki dan izvede četiri lansiranja sa svake svoje postaje u matičnoj Francuskoj i na prekomorskim teritorijima.
Sustav je automatski, no ekipa mora doći ponovno ga pripremiti svakih 15 dana: „treba dakle dolaziti dva puta češće”, rekao je Bocrie.
Ta tehnika je preskupa i ne može je se koristiti svuda.
„U mnogim zemljama u razvoju nije dovršen prelazak na automatizirana motrenja” i vrši ih se ručno, otkriva WMO.
WMO je „zabilježio značajno smanjenje” tih podataka od sredine ožujka, no ne pripisuje ga isključivo pandemiji.
Meteorološke radiosonde ne mogu, naime, zamijeniti zrakoplove iznad oceana.
„Imamo manjak mjerenja vremenskih uvjeta iznad Atlantika, što ipak utječe na meteorološke prognoze na europskom kontinentu”, kazao je Sébastien Brana, potpredsjednik organizacije Infoclimat koja kombinira podatke koje dobiva od Météo France s onima iz vlastite mreže za praćenje stanja u atmosferi.
„Postoji rizik da se, u slučaju velike meteorološke pojave kao što je oluja, u određenoj mjeri poveća neizvjesnost u pogledu snage vjetrova ili očekivanog dolaska na francuske obale”, rekao je Bocrie.
Srećom, kad je riječ o zapadnoj Europi, „meteorološka situacija od početka zdravstvene krize je relativno povoljna, nalazimo se u anticikloni koja smanjuje rizik od oluje”.
