Artur Kosanović, voditelj službe honorara HRT-a, nema nikakve veze s navodnom pronevjerom milijun i pol kuna na HRT-u, poručio je Kosanovićev punomoćnik odvjetnik Adnan Omanović
Podsjetimo, za Kosanovića se pisalo da je potpisivao fiktivne naloge za isplatu honorara, oštetio tako HRT, pa prebjegao u BiH nakon što je mu je interna revizija ušla u ured. Njegov odvjetnik sve to demantira. Kosanović je, veli, s posla otišao, jer mu je pozlilo. Kosanović je zbog teškog zdravstvenog stanja otišao na bolovanje koje je prijavljeno HZZO-u, piše Novi list
Kosanović nije državljanin BiH što se, poručuje Omanović, može utvrditi u Knjizi državljana BiH. Kosanović nije prebjegao u BiH, a to se, kazao je odvjetnik, može vidjeti i uvidom u njegovu putovnicu. A da su objede na Kosanovićev račun apsurdne, dokazuje, smatraju Kosanović i Omanović, njegov povratak na posao, to što policija Kosanovića ni na kakav razgovor nije zvala, baš kao i to što se protiv njega na HRT-u ne vodi nikakva stegovni postupak.
Tko je oštetio HRT pokazati će, valjda, istraga. Zanimljivo je, međutim, u jednakoj mjeri koliko i porazno, da je sav interes interne revizije HRT-a za službu obračuna honorara plod slučajnosti. Ne bi ga ni bilo bez Bojane Zeljko-Lipovščak, dojučerašnje voditeljice Službe za prijevode i njenog odlaska u mirovinu.
Sve počinje onog trena kada, ponukana primopredajom dužnosti u prevoditeljskoj službi, direktorica ljudskih resursa HRT-a traži popis vanjskih suradnika Službe za prijevode i ispis honorara za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2009. godine. Ispis traži od službe Informatike, koja navodno ima aplikacije u koje uvid ima samo petero ljudi na HRT-u.
Ispis dolazi na kontrolu djelatnici HRT-a koja je pukim slučajem prije radila kao organizatorica u Službi za prijevode, taman da na popisu autora zapazi 34 nepoznata imena, ljudi za koje nitko u službi nikada nije čuo. Ispis šalje i Bojani Zeljko-Lipovščak, nakon čega obje odlaze u Likvidaturu honorara ne bi li se provjerilo kako su se ti ljudi našli na popisu.
No, tamo se taj tren nemaju vremena s tim baviti. Stoga sve papire i sve svoje sumnje predaju šefici Interne revizije, a kasnije Pravnoj službi. Zeljko-Lipovšćak, pak, skreće pozornost šefici Pravne službe da bi valjalo pogledati i ranije isplate iz drugih redakcija.
Uostalom, prema podacima s popisa fantomskih prevoditelja, na fiktivne račune za usluge prevođenja otišlo je oko 200.000 kuna, a revizija je, navodno, našla štetu od 1,5 milijuna kuna.
