Predstavljanje programa HDZ-a za Damira Polančeca ne predstavlja ama baš ništa u životu. Naime, njegova svakodnevica se, kaže, svodi na tri dana 'pohađanja suđenja', a ostatak tjedna je sa svojom obitelji i na navodno slabo plaćenom radnom mjestu poslovnog savjetnika. Kaže da bi se radije družio sa životinjama, nego se vratio u politiku, a na spomen bivših kolega iz HDZ-a još uvijek se sjeća biblijske priče o Josipu u Egiptu. Premda nije gledao predstavljanje HDZ-ovog programa, od svojih bivših suradnika ne očekuje ništa novo. Inače, Polančec je nepravomoćno osuđen na godinu i tri mjeseca zatvora za korupcijski slučaj 'Borovo', a u slučaju 'Reflektori' u svojim rodnim Đelekovcima nagodio se sa sudom, pa je osuđen na godinu dana uvjetne kazne.

Gospodine Polančec, suđenje u aferi Spice tek je počelo, a prema riječima vašeg odvjetnika Ante Nobila suđenje bi moglo trajati i do 2013. godine. Kako se osjećate kada znate da je pred vama tako dug put borbe na sudu?

Polančec: Osjećam se još uvijek pod velikim pritiskom svih procesa koji se vode protiv mene. Naravno, činjenica da će do pravomoćne presude proći još vjerojatno dvije godine, mene čini nesretnim jer ću dvije godine živjeti na način da se tri dana u tjednu ne mogu posvećivati drugom poslu, nego moram biti fokusiran na suđenje. No, gledajući cijeli taj slučaj i sve što mi se stavlja na teret, i znajući što se zapravo događalo, i što sam sam činio - moram vjerovati u pozitivan ishod i biti optimist. Ali nije lako izgubiti četiri ili pet godina života na dokazivanje vlastite nevinosti.

Iskreno, zahvaljujem Bogu na obitelji, a posebno supruzi koja je uspjela izdržati i zaštiti djecu od svega onoga što se našoj obitelji događa. Supruga je, inače, profesorica povijesti i zemljopisa, radi posao koji voli, predaje u osnovnoj školi; dakle ima prosvjetarsku plaću, a ja sam odgovorna osoba u tvrtki kojoj je ona osnivač i bavim se poslovnim savjetovanjem. Za taj posao si isplaćujem 3.000 kuna neto i plaćam sve poreze i doprinose. Nešto više od 9.000 kuna nije dovoljno za podmirenje troškova kojima sam zbog svih procesa izložen, pa zato živim i od pozajmica. Zahvalan sam svome odvjetniku, gospodinu Nobilu, jer nikada u prvi plan ne postavlja pitanje honorara. Zbog toga mu ostajem dužnik do kraja.

Jednom ste rekli i da su vama mnogi dužni, a da ne vraćaju novac?

Bilo je situacija kad su mnogi kucali na vrata, pa sam i sam pomagao kada god bih to mogao. Neki su od mene posudili novac, a u zadnje dvije godine se ne pojavljuju da ga vrate. Zato govorim da bi bilo lijepo da se sjete i vrate novac.

U posljednje dvije godine zasigurno ste se nosili s mnogim prijetnjama, jeste li se ikada bojali za vlastiti život?

Da sam bio zabrinut – bio sam, ali da sam se bojao za vlastiti život... Bilo je često upozorenja i poluprijetnji, ali sam želio vjerovati da su vremena kada se takve strašne stvari događaju u Hrvatskoj iza nas.

Jednom prilikom ste rekli da bi javnost mogla uskoro biti iznenađena imenima ljudi koji će se uskoro naći na meti USKOK-a. Što mislite, tko je sljedeći na redu?

Ja razumijem da vam je to interesantno pitanje, ali ja sam to rekao prema informacijama koje dobivam iz medija. Nemam nikakvu potvrdu da su članci koje sam čitao vjerodostojni, ali stječem dojam da u mnogima ima puno osnovane sumnje da se može pretpostaviti da će istražitelji zakucati na još mnoga vrata.

Nedavno se u HDZ vratio ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko. Mislite li da će uspjeti zavladati strankom?

Nisam vidio da je, nakon dana kad je ponovno ušao u stranku, dao bilo kakvu izjavu ili intervju. On očito čeka da prođu izbori, za koje unaprijed drži da su izgubljeni, a zatim će ići na preuzimanje čelne pozicije. Hoće li mu to poći za rukom - to ćemo vidjeti. U novim postizbornim vremenima, tko zna tko bi sve mogao postati predmet interesa istražitelja i kako bi se to moglo odraziti na ljude i zbivanja koja su pred nama...

Vi ste sami bili izbačeni iz HDZ-a, možete li pretpostaviti da će se uskoro u HDZ-u raditi 'čistka' i tko mogao biti prvi istisnut iz prvih linija stranke?

U HDZ-u nikada nije bilo pravi kriterij za izbacivanje iz stranke pitanje šteti li netko ugledu stranke ili ne. Sanader, Branka Pavošević i ja smo jedini izbačeni, ali smo ne zbog pokretanja kaznenog postupka, nego - u mom slučaju - zato što sam se usudio javno prozvati svoje bivše kolege zbog nevjerodostojnosti. Ni danas mi nije jasno kako netko može govoriti o borbi protiv korupcije, a javnost nije dobila odgovor na pitanje je li tadašnji glavni tajnik HDZ-a (Branko Bačić, op. a.), nakon uhićenja Mladena Barišića, predao torbe sa sumnjivim milijunima USKOK-u i s kojim objašnjenjem? Nitko nije odgovorio je li bilo uništavanja dokaza o sumnjivim isplatama iz navodnog crnog fonda po nalogu Kosor, je li Pavošević rekonstruirala listu isplatnica po nalogu Kosor? Busaju se u prsa i govore o borbi protiv korupcije... I tobože nisu bili prisutni niti jednom inkriminiranom događaju i ničega se ne sjećaju. To nema smisla ni komentirati.

Jeste li s nekim iz HDZ-a još u kontaktu?

S pojedinim članovima na nižim razinama se čujem, ali s predsjedništvom stranke ne komuniciram već dugo. Oni također ne reagiraju na moje izjave. U razgovoru s nekim prijateljima čujem da se na moj spomen mojega imena zakopčaju do vrata. Nažalost, u politici postoji jedna izreka kako se gradiraju neprijatelji, a u politici ih uvijek imate. Najveći neprijatelji su tvoji stranački kolege. Nažalost, često se pokazuje da je to istina. Imam širok krug prijatelja i poznanika i teško ćete naći nekoga tko će reći da sam ga namjerno oštetio ili mu učinio nešto nažao. Volim ljude i volim se družiti, no u samoj stranci nikada nisam imao obiteljskih prijatelja. Možda je bio problem u meni, ali mislim da je problem ipak bio negdje drugdje.

Bilo je zamolbi, ali ne bih o tome još govorio.

Čini li vam se da Jadranka Kosor vodi stranku u dobrom smjeru?

Mogao bih o tome nadugačko i naširoko, ali ću ipak reći samo - ne. A siguran sam da isto misli i velika većina običnih članova HDZa!

Izlaganje HDZ-ovog predizbornog programa je u tijeku. Jeste li čuli barem dio?

Ne, program nisam imao prilike čuti. No poznavajući odnose i način razmišljanja vodećih ljudi u stranci i vladi, ne očekujem ništa revolucionarno. Jasno je da će se u prezentaciji 'uspjeha' naglašavati samo zadnje dvije godine Kosoričine vlade događalo - pa ispada da je ona bila Trnoružica i da je prethodnih šest godina prespavala, ali meni se čini da ipak nije...

Rekli ste da HDZ vjerojatno neće osvojiti vlast, zašto?

Ne vjerujem u ovom trenutku u to i mislim da nemaju šanse da osvoje vlast, ali to ne znači da mislim da HDZ mora loše završiti. Hrvatskoj je potrebna jedna snažna i demokršćanska stranka.

Svi moji afiniteti danas su vezani uz nešto sasvim drugo. Politika, nakon što sam ju upoznao iz ovakve blizine, ne dolazi u obzir. Uostalom, realno gledajući, ja u politici više ne postojim, niti se više vidim u politici.

Je li Sanader pokušao kontaktirati s vama od trenutka kad je otvorena istraga protiv vas do danas?

Ne. U posljednje dvije godine, pa i više od toga, nismo se čuli. Nekoliko mjeseci prije 30. listopada 2009. kada sam podnio ostavku, nije pokušavao uspostaviti kontakt sa mnom. Nakon što sam otišao iz Vlade, s obzirom na sve što mi se stavljalo na teret, zamjerao sam mu šutnju i od tada ne osjećam nikakvu potrebu za komunikacijom s njime.

Vi ste oslobođeni sumnji u istrazi koja se vodila u aferi Ina - Mol: postali ste svjedok, a Sanader je optužen. Jeste li pronašli pravdu u tome?
 
U tom sam procesu svjedok i zabranjeno mi je govoriti o bilo čemu, a svjedočim o vlastitim saznanjima. Ima još puno toga o čemu nisam imao pojma i, kao i uvijek, za objektivno razmišljanje ipak je potreban jedan vremenski odmak... U ovom konkretnom slučaju zadovoljan sam činjenicom da smo dokazali kako sam od prvog dana govorio istinu. A istina je i nadalje moje jedino oružje.

Politika još uvijek ima utjecaja posredno i neposredno; još nisam čuo jasno očitovanje svojih kolega o odlukama koje smo zajedno donosili, i to je dio utjecaja.

Na Istražnom povjerenstvu za Inu rekli ste da se osjećate 'kao Josip, prodan od svoje braće u Egipat'. Osjećate li se tako i danas?

Naravno da još uvijek imam takav osjećaj. Ja obilazim sudove i dajem iskaze na USKOK-u, a neki znaju više od mene i licemjerno govore o nultoj stopi tolerancije na korupciju. Kada su se prema meni tako ponijeli, to je bilo jedino što sam mogao reći...

Ako su trebali žrtveno janje, a vi kažete da su mnogi sve znali, zašto ste baš vi izabrani za žrtvu? Zašto ne netko drugi?

Doista mislim da su trebali i mogli drukčije reagirati, ali im je ovako odgovaralo. Zašto ja? Ja sam došao u Vladu bez istaknute stranačke baze. Mnogima sam bio trn u peti ili u oku... U stranci i u vladi mi je bila dodjeljena funkcija za koju su mnogi smatrali da na nju imaju pravo. Bio sam tamo strano tijelo i ja sam na kraju bio netko koga se najlakše odreći. Krivo su interpretirali moj stav, kada sam kod glasovanja o izbacivanju Sanadera iz stranke rekao da ga se ne treba izbaciti, a bez da ga se prije sasluša i čuje njegova argumentacija. Uostalom, postoji i sud časti u stranci koji, doduše, ni mene nije ništa pitao. Bilo je dovoljno da se progovori o Šeksovom malom prstu da budem izbačen...

O tome ne bih govorio, nemam nikakvih saznanja o prirodi njihova odnosa...

Možete li, osim odluke o privatizaciji Ine, istaknuti neku odluku koju ste donijeli dok ste bili u Vladi, a za koju danas smatrate da je bila pogrešna?

Da imam mogućnosti nešto promijeniti, promijenio bih način funkcioniranja vlade, jer to je bila vlada koja je samo gasila požare, a nedovoljno se bavila strategijom. Bilo je to klaustrofobično funkcioniranje, jer je premalo ljudi izvan stranačkog sustava bilo uključeno u donošenje odluka. Za Hrvatsku bi bio idealan politički konsenzus, pa i na način da ideološki suprotne strane sjede zajedno za stolom. Ali ja sam genetski naivan... Uglavnom, ima puno konkretnih primjera odluka koje bih promijenio, ali u tom su mi trenutku djelovale kao najbolje moguće. Važno je da se ima snage to reći, a ne kao neki, govoriti da ništa nisu znali. Ako nisu ništa znali tada - zašto bi išta znali danas?

Ako budete pravomoćno oslobođeni za dvije do tri godine, čime ćete se baviti? Gdje vidite svoju budućnost?

Da se malo našalim - kada upoznate ljude ovako kao što sam ih ja upoznao, onda se ubuduće želite družiti i baviti puno više sa životinjama. Ja sam i agronom po struci, volim prirodu, osjećam nažalost i određene posljedice svega ovoga na moje zdravlje, a iznad svega potreban mi je mir i posvećenost obitelji. Stoga što god u budućnosti radio – bit će povezano s prirodom.