Mile Kekin iz Hladnoga piva izjavio je da njegov bend neće nastupati u predizbornoj kampanji. Obrazloženje je više-manje u tome da im to samo može škoditi, to jest narušiti ugled, pa takve stvari valja raditi samo u krajnjoj nuždi.

Odbojnost spram politike i političara jako je proširena među onima koje za nekoliko tjedana očekuju glasačke kutije. U tim okolnostima, političari moraju mobilizirati sva sredstva privlačenja pažnje, pogotovo što se sadržajna rasprava i ne vodi. Morali bi nam odmah pokazati da su upravo oni naši, nama bliski i privlačni, za razliku od one druge strane.

Neke su stvari doista prepoznatljive na prvi pogled. Pozadina u kojoj se pojavljuje premijerka dijeli se na onu koja pokazuje prigodni okvir otvaranja, gdje se vide građevinski i slični radovi, a gospođa Kosor okružena svojim ministrima (oni viši se bolje vide) te na prizore iz dvorane s ikonografijom koja priziva nekadašnji HDZ, HDZ snažnoga pokreta.

Kukuriku koalicija odlučila se za oblik forumskoga okupljanja, govore okruženi građanima, a nadajmo se da paze da se okreću, tako da oni koje na ekranima vidimo kao pozadinu govornika, povremeno vide i njihova lica.

Branimir Glavaš s liste HDSSB-a kao zatvorenik može biti predstavljen samo arhivskim materijalom, što je naravno, najmanja anomalija njegovog slučaja.

Čini se, uostalom, da trenutno suci, odvjetnici i Mladen Bajić bolje plasiraju svoj javni lik i svoju pojavu. Političari ne koriste razmjerno veliki raspon koje im nude naši običaji: nitko kod nas ne mora nositi isključivo tamna odijela uz koja tek kravate mogu nešto iskazivati. Raspon boja u svojoj odjeći, međutim, pokazuje samo Čačić, a konvencionalna bi mudrost upravo njemu nalagala stanovitu suzdržanost. Kandidatkinje imaju veću slobodu, ali izgleda da je Jadranka Kosor potrošila svoju odvažnost za vrijeme lijepih dana s Borutom Pahorom (sjetimo se one crvene boje!) a sada i odjećom nastoji slijediti Margaret Thatcher (iako je njezino nespretno ophođenje s torbicom više nalik na onu Milke Planinc).

Vanjska pojava političara mali je, ali značajan dio privida - dimenzije u kojoj se inače tako suvereno kreću.