Aktualna vlada Andreja Plenkovića 14. je Vlada RH od osamostaljenja. Burna hrvatska politička realnost rezultirala je čestim rotacijama na vrhu. U prvih deset, uglavnom ratnih godina hrvatske samostalnosti imali smo ih čak šest.

Doduše, tada je glavnu riječ vodio Franjo Tuđman, s obzirom na to da je u Hrvatskoj bio na snazi polupredsjednički sustav u kojem je uloga Vlade bila znatno slabija nego danas, a predsjednik je mogao smjenjivati i postavljati premijere kako god je htio. Unatoč tome, Banskim dvorima prodefilirala su do 2000. godine neka snažna imena.

Prvi hrvatski premijer bio je Stjepan Mesić, a Vladi kojoj je bio na čelu glavna preokupacija bila je prijelaz u višestranački sustav i tržišno gospodarstvo. Mesićeva vlada bila je kratkog vijeka, od 30. svibnja 1990. do 24. kolovoza iste godine.

Na čelu druge Vlade (24. kolovoza 1990. - 17. srpnja 1991.) bio je Josip Manolić. Za mandata ovog dugovječnog političara donesen je Ustav Republike Hrvatske, proglašena je samostalnost te se država suočila s početkom oružane pobune dijela hrvatskih građana srpske nacionalnosti i otvorenom agresijom JNA na Hrvatsku.

Novonastala situacija zahtijevala je jedinstvo svih aktera na političkoj sceni, stoga nakon Manolićeve vlade na scenu stupa treća Vlada RH, Vlada nacionalnog jedinstva kojoj je na čelu bio Franjo Gregurić. Djelovala je u ratnim uvjetima, a činili su ju predstavnici svih parlamentarnih stranaka i nestranački stručnjaci. Ministri u Gregurićevoj vladi bili su zaduženi za organiziranje obrane, suočili su se s ogromnim brojem prognanika iz napadnutih i okupiranih dijelova Hrvatske, paralelno s tim uspostavljena je monetarna stabilnost, a u njenom mandatu ​(17. srpnja 1991. - 12. kolovoza 1992.) Hrvatska je postala međunarodno priznata država.

Hrvoje Šarinić bio je premijer nepunih devet mjeseci, od 12. kolovoza 1992. do 3. travnja 1993. Za njegova mandata uveden je novi sustav lokalne i regionalne samouprave te je započet proces privatizacije.

Nakon Šarinića premijer postaje Nikica Valentić, kojeg mnogi proglašavaju najboljim hrvatskim premijerom, a koji je nedavno došao pod povećalo javnost zbog bliskih veza s Ivicom Todorićem. U njegovu mandatu (3. travnja 1993. - 7. studenog 1995.) proveden je Stabilizacijski program, kojim je zaustavljena hiperinflacija i uvedena kuna te su provedene vojno-redarstvene operacije Bljesak i Oluja, kojima je oslobođen najveći dio okupiranog teritorija Hrvatske.

Valentićevu vladu vodili su ministri vezani za biznis, poput Borislava Škegre, Bože Prke ili Ivice Mudrinića.

Zlatko Mateša jedini je premijer koji je u 90-ima na toj funkciji bio pune četiri godine, i to od 7. studenog 1995. do 27. siječnja 2000. Njegova vlada započinje mirnu reintegraciju istočne Hrvatske, uvodi PDV, nastavlja s obnovom i privatizacijom, a Hrvatsku je uvela i u Vijeće Europe.

Na kraju Matešina mandata umire prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, a Hrvatska se ulaskom u novi milenij suočava s parlamentarnim i predsjedničkim izborima te krajem dominacije HDZ-a.

Na vlast 27. siječnja 2000. dolazi koalicija SDP-a i HSLS-a s HSS-om, HNS-om, IDS-om i LS-om, a premijer postaje Ivica Račan. On će biti premijer pun mandat i zapravo na čelu sedme i osme Vlade s obzirom na to da je vladajuća koalicija nakon pola mandata puknula - iz nje su izašli HSLS i IDS. Račanovo doba obilježila je tranzicija s polupredsjedničkog na parlamentarni sustav, Vlada je sklopila sporazum s MMF-om i započela s nepopularnim reformama. Do kraja mandata suzbila je nelikvidnost, pokrenula gospodarski rast, započela i gotovo dovršila gradnju autoceste Zagreb-Split, potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom te predala zahtjev za članstvom u Europskoj uniji, stoji u opisu sedme i osme Vlade na stranici Vlada.hr.

Nekoliko dana prije Božića, 23. prosinca 2003. na vlast ponovno dolazi HDZ s tada moćnim i ambicioznim Ivom Sanaderom na čelu. Riječ je o devetoj Vladi, koju je činila koalicija HDZ-a, HSLS-a, HSU-a, DC-a i nacionalnih manjina. Vlada je poboljšala suradnju s Haškim sudom na način da je bespogovorno izvršavala sve zahtjeve Haaga, a u njenom mandatu 2005. uhićen je general Ante Gotovina. U vrijeme Sanaderova prvog mandata smanjila se nezaposlenost, a Hrvatska je dobila status kandidata i započela pregovore s EU-om.

Sanader je početkom 2008. osvojio još jedne izbore i formirao desetu hrvatsku Vladu, postavši time jedini premijer s dva osvojena mandata. Hrvatska je 2009. ušla u NATO, no iste godine uslijedio je šok - premijer je iz vedra neba dao ostavku. Na izvanrednoj press konferenciji ovu je vijest priopćio javnosti uz već legendarni pozdrav: 'Doviđenja i hvala na suradnji', odšetao se iz političkog života i ušetao u novu fazu – onu pravosudnu. Iako se mnogi i danas s nostalgijom sjećaju njegove vladavine, Sanader će ostati upamćen po bijegu od hrvatske policije te mnogim pravosudnim procesima koji će u godinama koje su slijedile biti pokrenuti protiv njega.

Na čelo 11. Vlade 1. srpnja 2009. prvi put dolazi žena. Sanadera zamjenjuje njegova dugogodišnja najbliža suradnica Jadranka Kosor te zbog sve jače izražene gospodarske krize uvodi nepopularne mjere, prije svega krizni porez. Njezin mandat obilježen je i zatopljenjem odnosa sa Slovenijom i njihovim premijerom Borutom Pahorom. Sklopila je sporazum o arbitraži te tako osigurala nastavak i završetak pregovora s EU-om. Na kraju mandata potpisan je i pristupni ugovor između Hrvatske i EU-a.

Na parlamentarnim izborima HDZ je izgubio pritisnut optužbama za korupciju iz doba Sanadera i na scenu stupa 12. Vlada na čelu sa SDP-ovim Zoranom Milanovićem. Vlada koju je činila koalicija SDP-a, HNS-a, IDS-a i HSU-a, popularno zvana Kukuriku koalicija, uvela je 2013. Hrvatsku u punopravno članstvo EU-a.

Milanović se na vlasti zadržava puni mandat, no ne osvaja drugi i 23. siječnja 2016. na scenu opet stupa HDZ, ovaj put s posve novim partnerom - Mostom. Na čelo Vlade dolazi nestranačka osoba, menadžer Tihomir Orešković, a vicepremijer postaje šef HDZ-a Tomislav Karamarko.

Trinaesta Vlada nije bila duga vijeka (23. siječnja 2016. - 19. listopada 2016.), možda u skladu sa svojim rednim brojem. Pritisnuta aferom vezanom uz Tomislava Karamarka i poslove njegove supruge s konzultantom MOL-a Jozom Petrovićem, Oreškovićeva vlada se raspada i Hrvatska se suočava s prijevremenim izborima.

Na njima glasači ne kažnjavaju HDZ i ova stranka opet ima priliku formirati vlast. U igru opet ulazi Most, a premijer postaje Andrej Plenković, čiji je san navodno osvojiti još jedan mandat. Baš poput jedinog kojem je to pošlo za rukom, Ive Sanadera.