Maleni teritorijalni dobici koje je Ukrajina ostvarila preuzevši nekolicinu polunapuštenih sela u istočnom Donecku i jugoistočnoj Zaporižji sigurno neće donijeti prevagu, ali slike pobjedničkih ukrajinskih vojnika koji drže plavo-žutu zastavu ispred zgrada izrešetanih mecima dobrodošao su poticaj za ukrajinski moral. Ali u velikoj strateškoj igri ovo je sporedna stvar, piše BBC.

Teritorij pod ruskom kontrolom koji je cilj ove kampanje je jug Ukrajine: područje između grada Zaporižje i Azovskog mora. Riječ je o takozvanom kopnenom mostu koji povezuje Rusiju s anektiranim poluotokom Krimom.

Ako Ukrajina uspije to područje podijeliti na dva dijela tako da sa svojom vojskom ponovno izađe na Azovsko more, tada će njezina ofenziva biti uspješna.

Takav prodor odsjekao bi ruske trupe na zapadu i otežao opskrbu njihovog garnizona na Krimu.

To ne bi nužno značilo kraj rata - za koji neki sada predviđaju da bi mogao godinama trajati - ali bi postavio Ukrajinu u snažnu pregovaračku poziciju za mirovne pregovore koji će neizbježno jednom morati početi.

Ali Rusi također gledaju u ratne karte te su došli do istog zaključka.

Dok je Ukrajina slala svoje vojnike u zemlje NATO-a na obuku i pripremala svojih 12 oklopnih brigada za ljetnu kampanju, Moskva je utrošila to vrijeme na izgradnju onoga što se sada naziva 'najstrašnijom obrambenom utvrdom na svijetu'.

Rusi blokiraju Ukrajini put do obale - njezine obale, ne zaboravimo to naglasiti - redovima minskih polja, betonskih blokatora tenkova (poznatih kao 'zmajevi zubi'), bunkera, vatrenih položaja te rovova dovoljno širokih i dubokih da zaustave tenkove Leopard 2 ili M1 Abrams.

Sve je to pokriveno unaprijed određenim topničkim udarnim zonama kalibriranim za udaranje eksplozivnim sredstvima na ukrajinska oklopna vozila dok oni i njihove posade čekaju da inženjeri pronađu put kojim će proći naprijed.

Prvi znakovi govore - a još je vrlo rano u ovoj kampanji - da se ta ruska obrana zasad čvrsto drži.

Ukrajina tek treba angažirati glavninu svojih snaga, tako da su ovo probni, izviđački napadi osmišljeni kako bi otkrili gdje se nalazi rusko topništvo i pretražili područja ranjivosti u njihovim linijama.

Na strani Ukrajine je moral, čiji su vojnici visoko motivirani i bore se za oslobođenje svoje zemlje od osvajača.

Većina ruskih trupa ne dijeli tu motivaciju, a u mnogim slučajevima njihova obuka, oprema i vodstvo lošiji su od ukrajinskih.

Glavni stožer u Kijevu nada se da će, ako uspiju postići dovoljan napredak, Rusima opasti moral te da će se poput zaraze širiti po bojišnici i da će ruske trupe izgubiti volju za borbom.

U prilog Ukrajincima ide i kvaliteta hardvera koji su im dale zemlje NATO-a. Za razliku od oklopnih vozila sovjetskog dizajna, NATO-vi tenkovi i borbena vozila pješaštva često mogu izdržati izravan pogodak ili barem dovoljno da zaštite posadu od izravne pogibije.

Ali hoće li to biti dovoljno da se suprotstavi snazi ruskih artiljerijskih i bespilotnih napada?

Rusija, kao znatno veća zemlja, može crpiti više resursa od Ukrajine. Ruski predsjednik Vladimir Putin, koji je pokrenuo ovaj rat, zna da postoji šansa - ako uspije dovesti Ukrajince u pat-poziciju, koja će se protegnuti u sljedeću godinu - da će se SAD i drugi saveznici umoriti od podupiranja ovog skupog ratnog napora te početi vršiti pritisak na Kijev da postigne kompromis o prekidu vatre.

Konačno, tu je i pitanje zračne podrške, odnosno njenog nedostatka. Napad na dobro ukopanog neprijatelja bez dovoljno bliske zračne podrške vrlo je riskantan. Ukrajina to zna i zato već dugo moli Zapad da joj isporuči borbene zrakoplove F-16.

Washington je dao zeleno svjetlo za isporuku tih zrakoplova, no tek krajem svibnja, kada je već bila u tijeku prva, pripremna faza ukrajinske ofenzive.

F-16, koji bi mogli promijeniti situaciju na bojištu, stići će prekasno da bi odigrali ključnu ulogu u ranim fazama ove protuofenzive. To ne znači da će Ukrajinci izgubiti.

Uvijek iznova dokazali su da su okretni, domišljati i inventivni. Uspješno su istjerali rusku vojsku iz Hersona tako što su udarali po njihovim pozadinskim logističkim središtima do točke u kojoj Rusi više nisu mogli opskrbljivati svoje trupe u tom južnom gradu.

Opremljena oružjem dugog dometa, poput britanske krstareće rakete Storm Shadow, Ukrajina će sada pokušati učiniti isto.

Ali usred svih tvrdnji i protutvrdnji o propagandnom ratu, možda će još proći tjedni ili čak mjeseci prije nego što dobijemo jasniju sliku o tome tko će na kraju pobijediti u ovom ratu.