Pitanje hoće li Dinamo dobiti novi stadion na drugoj lokaciji ili će se krenuti u još jednu skupu rekonstrukciju starog maksimirskog napokon je dobilo odgovor. Za 280 milijuna kuna kreće se u obnovu postojećeg stadiona koja uključuje natkrivanje sjeverne i zapadne tribine. No tu postoji niz problema - osim što je u stadion ukucano toliko novca da se mogao napraviti novi, pitanje je kako će tribine s dvojbenom statikom izdržati opterećenje krova. O tome je za tportal progovorio arhitekt Otto Barić mlađi, koji je projektirao rukometnu arenu u Kataru. 'Ovo što rade je kao šminkanje mrtvaca za sprovod', poručio je
Nevjerojatno zvuči podatak da se maksimirski stadion zapravo obnavlja od 1997. Dakle pune 22 godine.
Najava kako se kreće u upumpavanje 280 milijuna kuna za natkrivanje zapadne i sjeverne tribine zapravo je dovršetak te obnove. Obavijest o formalnom pokretanju ovog procesa osvanula je, kako je pisao Jutarnji list, na oglasnoj ploči zagrebačke uprave 5. veljače.
Time je konačno okončana rasprava o tome treba li rekonstruirati postojeći ili graditi novi stadion na nekoj drugoj lokaciji, što je još krajem prošle godine spominjao predsjednik Dinama Mirko Barišić. Dinamo, dakle, ostaje na mitskom Maksimiru.
No tu se otvara niz problema, a najveći leži u utrobi sjeverne, posebice zapadne tribine, koja ima problematičnu statiku, o čemu se šuška dulje vrijeme. Kako to misle riješiti, za sada nije poznato, no očito je da je projekt dobio zeleno svjetlo.
Naime, u travnju 2018. zagrebački gradonačelnik Milan Bandić kazao je kako je Grad naručio od tvrtke IGH studiju statike trenutne konstrukcije maksimirskog stadiona. Ako izračun statike i trošak obnove Maksimira ne budu financijski isplativi, alternativa je gradnja Plavog vulkana na Kajzerici.
Očito je zaključeno kako je obnova statike isplativa i time Plavi vulkan odlazi u povijest.
'To je kao kad mrtvaca šminkate za pogreb'
Arhitekt Otto Barić ml. skeptičan je oko gradnje krovova nad sjevernom i zapadnom tribinom. 'Pretpostavljam da će autori projekta dati prijedlog, no sjeverna i zapadna gornja tribina su u toj mjeri isforsirane u kosini da će taj krov vrlo biti nakaradan, a nisam siguran i koliko će biti funkcionalan', kaže Barić ml. za tportal.
On je ranije zastupao stav kako stadion treba srušiti i napraviti novi. 'Ovo je kao kad mrtvaca šminkate za pogreb. Bit ću zločest, ali neće se dobiti kvaliteta, a potrošit će se puno novca. To nije to', jasan je. Uz to, sumnja u efikasnost natkrivanja tribina.
Kako će statika ponijeti krov od nekoliko tisuća tona?
Kaže kako u Zagrebu uglavnom pušu vjetrovi sa sjeveroistoka i kako će vjetar nositi kišu ravno pod krov tribina. 'Kada bi se napravio toliko velik krov da stvarno pokrije te dvije tribine, onda bi pokrio i pola terena. Ne mogu si zamisliti da je to realno', dodaje.
Na pitanje o već sada lošoj statici jer zapadna tribina leži na trulim stupovima, Barić kaže da će za to trebati jako veliki statički zahvati. Usporedbe radi, rukometna dvorana koju je radio u Dohi u Kataru ima krov raspona 50 metara. To je, kaže, otprilike kao i krov nad tribinom.
'Taj je krov bio težak 1200 tona, a treba dodati i težinu snijega. Za Maksimir govorimo o tri do četiri tisuće tona teškom krovu za obje tribine. Taj dodatni teret treba provesti u tlo. Krov će morati imati kompletno novu konstrukciju. Treba paziti i na vjetar koji se podvlači i može ga dignuti. Stvarno se divim ako uspiju to napraviti, svaka im čast. No mislim da je šteta novca', poručuje.
Napominje da je originalna statika na zapadnoj tribini bila 'čista i mekana' pa je više puta ojačavana. 'Uz to su dodani tornjevi s liftovima da sve to ukrute i onda je dodan onaj gornji dio tribine, koji je strašno strm i koji vrlo teško podnosi tako nešto', analizira Barić.
Mogli smo sagraditi novi za isti novac
Računica je, kaže, jasna, ako gledamo europska iskustva, npr. stadion u njemačkom Kölnu koji je građen za Svjetsko prvenstvo u nogometu 2006., kapaciteta 55 tisuća gledatelja, a koji je koštao 140 milijuna eura.
'To je najskuplja opcija. Novi, kakav bi nama trebao, od 40-45 tisuća gledatelja, ne bi smio koštati više od 100-120 milijuna eura, a toliko se već potrošilo', zaključuje Barić.