Osumnjičenicima se stavlja na teret da su kao pripadnici 72. bojne Vojne policije Hrvatske vojske, tijekom 1992. u zatvoru Kuline tukli, mučili i zlostavljali 21 pripadnika tzv. JNA i srpskih paravojnih snaga zarobljenih tijekom oružanog sukoba s pripadnicima Hrvatske vojske, a osumnjičeniku Paiću stavlja se na teret i mučenje i zlostavljanje civila u istom zatvoru tijekom 1993. godine.

Nakon što je krajem devedesetih priča o zločinima u Kulinama izašla u medijima, a s cijelim slučajem državni vrh na čelu s tadašnjim predsjednikom Franjom Tuđmanom i ministrom obrane Gojkom Šuškom bio je upoznat još 1993, stvar je preuzela policija i ŽDO Šibenik.

Iz svega je tada proizašla tek optužnica protiv Tvrtka Pašalića zbog poticanja Marija Barišića i Milorada Paića na ubojstvo tadašnjeg šefa policije Nikole Vukošića, načelnika Odjela operativnih poslova Ive Fuština, inspektora policije Dragana Njegića i Ljube Pavasovića.

Nakon višegodišnjeg sudskog postupka sud je 2007. godine Pašalića oslobodio optužbi, no Vrhovni sud je ukinuo tu presudu.

Danas, osamnaest godina nakon počinjenih zločina, dosje Kuline ponovo se otvara, ali predsjednik Dalmatinskog komiteta za ljudska prava Tonči Majić, koji je pratio slučajeve suđenja za zločine u Lori nije previše optimističan.

'Puno puta su se Kuline do sada spominjale, ali naprosto više ne vjerujem da će postojati dobra volja da se s tim slučajem ide do kraja s obzirom na to da su isti ljudi u cijelu priču bili upleteni onda i danas.

Samo se pitam u kojem će to trenutku biti ugurano pod tepih', kazao je Majić.

Silovanje i premlaćivanje pastirki

Kuline su, kaže Majić, samo dio priče koji se naslanja na Loru i zločine koji su se počinili na području od Splita do Zadra.

'Kuline su bile gore od Lore, a jedna od epizoda posebno je užasavajuća. Naime, u zatvor su dovedene dvije postarije pastirke koje su pretučene i na njima se seksualno iživljavalo, a jedini grijeh im je bio što su srpske nacionalnosti', ističe Majić.

Za razliku od njega, Vesna Teršelić voditeljica Documente smatra da je ovo zakašnjelo procesuiranje, ali da je i kao takvo dobro došlo.

'Čest je slučaj da se u Hrvatskoj kasni s takvim stvarima, a o tome najbolje svjedoči da je od 703 slučaja za ratni zločin njih čak 402 u DORH-u u predistražnom postupku. Teško je uopće zamisliti kako je žrtvama i njihovim porodicama koje čekaju istinu i pravdu', istaknula je Teršelić.

Kao glavni razlog za neprocesuiranje zločina, Teršelić navodi nedostatak političke volje.

'Kuline se u devedesetima nisu otvarale, jer je nedostajalo političke volje, a u godinama koje su dolazile postajali su pritisci i priče su se zataškavale. Danas mi se čini da je društvo spremnije za procesuiranje zločina počinjenih na objema stranama, sudstvo je nezavisnije, ali pritisaka nažalost još uvijek ima. To je najvidljivije bilo tijekom suđenja u Osijeku', zaključila je Teršelić