Kusovac je još krajem studenoga, odmah nakon smrti bivšeg patrijarha Irineja Gavrilovića, napisao na Twitteru da je Porfirije preferirani kandidat predsjednika Srbije Aleksandra Vučića za tron SPC-a. Kusovac objašnjava za tportal da je Porfirije prije svega blizak Irineju Buloviću, episkopu bačkom, koji je već dugo predvodnik jedne od političkih struja u SPC-u koja je oduvijek bila za vrlo bliske odnose s državom i koja je u gotovo svemu zauzimala službeni državni stav bez obzira na to tko bio na vlasti. To se, kaže, ne odnosi samo na današnju vlast s Vučićem na čelu, nego i na prethodnike.

Kusovac navodi da je Irinej Bulović jedan od utjecajnih vladika u SPC-u i jedan od nekadašnjih mladih lavova koji su svojedobno najviše obećavali da će biti čvrsti borci protiv komunizma te koji su bili učenici kontroverznog Justina Popovića. Osim Bulovića, to su još bili pokojni crnogorski mitropolit Amfilohije, Artemije, koji je također preminuo od Covida, ali je bio raščinjen jer je vodio separatnu politiku po pitanju Kosova, i četvrti je Atanasije, bivši, sada umirovljeni, trebinjski episkop.

'Iako je Irinej bio pripadnik te tvrde protukomunističke struje SPC-a, vrlo brzo je došao u priliku surađivati s državom. Sadašnji patrijarh Porfirije direktan je Irinejev proizvod. Irinej je njemu bio duhovnik i duhovni otac, a to je nešto o čemu se po samom ustrojstvu i načinu funkcioniranja pravoslavnog monaštva vrlo vodi računa', kaže Kusovac.

Naš sugovornik ističe da je Porfirije kao čovjek daleko ugodnija osoba od Irineja, a koji ima neprijatnu ličnost. Također ima široke poglede na stvari koje nisu direktno vezane za misiju SPC-a. Izrazito je ekumenski nastrojen, naglašava Kusovac, a što je Porfirije u svom nastupnom govoru u petak jasno istaknuo i u kojem je nazvao Hrvatsku svojom drugom domovinom. U govoru je u nekoliko navrata iznosio da su svi ljudi braća bez obzira na vjeru, pa čak i nevjernici i agnostici, te da sve ljude bez obzira na naciju smatra braćom. Sigurno je u tom govoru iznio nekoliko ideja, smatra Kusovac, koje će biti nepopularne među tvrdim nacionalistima koji doživljavaju pravoslavlje kao političku ideologiju. Takve stavove, dodaje, mogao bi u početku neutralizirati i balansirati tvrđim stavom prema Kosovu, sve dok ne dođe do situacije da se ta retorika nečim praktičnim mora izmjeriti, a to bi bilo tek kada bi se išlo prema nekim dogovorima o Kosovu, za što treba vremena.

'Novi patrijarh će sigurno imati najmanje godinu dana prije nego što se bude morao izjasniti o bilo čemu politički neugodnom', vjeruje analitičar, kojem se čini da je u nastupnom govoru nastojao zadovoljiti svakoga jer svatko tko je nešto htio čuti od novog patrijarha to je i čuo i dobio je svoju poruku.

'Uvijek je bio vješt u svojoj promociji i PR-u', dodaje Kusovac.

Sugovornik tportala mišljenja je da je Porfirije oduvijek bio blizak državi, što se vidi i po njegovu djelovanju. Obnašao je dužnost prvog vojnog biskupa u Srbiji kada je ustanovljena ta funkcija, što je nemoguće ako država nije zadovoljna vama. Porfirije je prvu biskupiju dobio u Zagrebu 2014. godine. Dugo je, prisjeća se Kusovac, obnašao i funkciju koja je po svim tradicionalnim viđenjima nespojiva s monaštvom i crkvom.

'Bio je član srpskog tijela koje rukovodi audiovizualnim medijima. Na kraju je postao i predsjednik te agencije, što je pokazatelj toga koliko je blizak državi. Tada je bio kritiziran zato što nije podržao neke članove tog tijela u njihovu nastojanju da se ograniči utjecaj realityja u zemlji, što je opet išlo u prilog državi i državnim medijskim tajkunima', naglasio je Kusovac.

Što možemo očekivati od Porfirija u odnosu na Kosovu, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Hrvatsku - hoće li se promijeniti nešto?

Jedino što bi se bitno moglo promijeniti, kaže analitičar, i što je glavna tema za sve promatrače je tema Kosova.

'Oko Kosova se episkopat SPC-a podijelio na dvije izražene skupine. Jednu je predvodio Amfilohije, a to je tvrda struja odbijanja, koja odbija bilo kakvu vrstu razgovora oko bilo kakve promjene statusa Kosova u odnosu na ono što piše u ustavu Srbije. Iako nitko od te druge struje bliske državi nije ništa otvoreno rekao, dalo se naslutiti u više navrata i na više načina da bi ove vladike koje su bliske Irineju, dakle i Porfirije, bile u stanju podržati neku vrstu dogovora koji bi Vučić, kao nositelj sve vlasti u Srbiji, mogao postići s Kosovom', pojašnjava Kusovac unutarnje odnose u SPC-u i prema državi u odnosu na Kosovo.

Naš sugovornik primjećuje da je u nastupnom govoru Porfirije govorio o svetosti i značenju Kosova, ali se nije odredio prema tom glavnom pitanju - bi li Crkva podržala državne organe ako bi oni na neki način riješili, makar djelomično i formalno, problem Kosova - koje od Srbije traži cijeli zapadni svijet, a Rusija kalkulira njime u okviru svojih interesa.

'Jedna stvar je jasna - nijedan predsjednik Srbije ne može postići nikakav, makar i formalni sporazum s Kosovom, uz žestoko protivljenje SPC-a', jasan je Kusovac te dodaje da su izbori za patrijarha pokazali da je tvrda struja odbijanja slabija nego što se vjerovalo. Ako su podaci o glasanju koji su procurili u javnost točni, onda su izbori pokazali snagu prodržavne frakcije koja, ako to želi, može dati mig Vučiću da krene u nekakve pregovore, ali napominje da treba vidjeti koliko daleko Crkva može i želi ići u tom procesu.

Možemo li očekivati pomake u odnosima s Hrvatskom? Spomenuo je Porfirije da mu je postala druga domovina, a bio je i dobro prihvaćen u Zagrebu. Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović rekao je da ne može jer nije važan u toj priči.

Kusovac uzvraća da ni predsjednik Milanović nije kreator hrvatske politike, a još manje regionalne. Pojasnio je da je Porfirije tijekom svojih šest godina u Zagrebu bio vrlo aktivan te se sastajao s gotovo svim relevantnim pojedincima koji utječu na procese. Kaže i da bi bilo teško naći mu nekoga tko nije bio zadovoljan time kako Porfirije komunicira i kako se postavio prema hrvatskom društvu i Katoličkoj crkvi. No, dodaje, očekivati neki velik pomak bilo bi preambiciozno jer SPC nije u toj mjeri utjecajan u srbijanskoj politici. Porfirije će, kaže, imati daleko većih problema s kojima će se morati nositi prije nego bi se uopće mogao baviti Hrvatskom.

'Za SPC u ovom trenutku Hrvatska nije tema osim ako bi došlo do nekog pomaka oko statusa kanonizacije kardinala Alojzija Stepinca, za što nema nikakvih naznaka. Porfirije dijeli stav ostatka SPC-a da ne postoje ni razlozi ni opravdanje za kanonizaciju Stepinca i neće ga sigurno promijeniti. Hrvatska mu nije prioritet, ali ostavlja za sobom dobar osobni dojam u Hrvatskoj. Teško da bi se bilo što od onoga što je radio u Hrvatskoj moglo ozbiljno napadati', stava je Kusovac.

Crna Gora je vrući krumpir koji čeka Porfirija. 'U crkvenom smislu njegove prve zadaće bit će izbor nekoliko novih vladika jer su prošle godine trojica umrla od Covida - između ostalih sam patrijarh koji je sada zamijenjen, vladika valjevski Milutin i, što je najosjetljivije pitanje, Amfilohije. Vrlo je osjetljivo pitanje Crkve u Crnoj Gori', naglašava Kusovac, u kojoj je tradicionalno, iako ne i zakonski ili kanonski, uobičajeno to da mitropolit crnogorski, cetinjski nadbiskup, bude rodom iz Crne Gore.

'Od nasilnog ujedinjenja crnogorske i srpske Crkve 1920. godine samo jedan cetinjski vladika nije bio rodom Crnogorac. Amfilohije je za svojih 30 godina u Crnoj Gori strahovito i vrlo uspješno podignuo ulogu Crkve u javnom životu, a dignuo je i samosvijest Crnogoraca, što je apsurdna situacija jer nije priznavao crnogorsku naciju, ali je vrlo držao do posebnosti Srba iz Crne Gore, kako je zvao sebe i svoje vjernike', kaže Kusovac.

Mišljenja je da ako ne bi bio imenovan Joanikije, sadašnji nikšićki biskup, to bi stvorilo velike probleme u Crnoj Gori.

'S druge strane Joanikije je izrazit i nepomirljiv predstavnik druge struje, fronte odbijanja prema Kosovu. Osim Joanikija, samo su još dvojica vladika rođena u Crnoj Gori, dolaze iz crnogorskih obitelji i obojica su mlada i neiskusna. Treći je formalno rođen u Bosni, ali je iz crnogorske obitelji i on je također neiskusan. Porfirije ima neugodnu ulogu ili postaviti Joanikija i time ojačati struju protivljenja ili se sukobiti sa Srbima iz Crne Gore ili, što bi taktički bilo ravno samoubojstvu, postaviti nekoga tko nije iz Crne Gore', rezonira Kusovac.

Postoji li mogućnost da Papa posjeti Srbiju sada kada je Porfirije došao na čelo SPC-a?

'Da bi došao Papa, Srbi bi trebali dobiti nešto više od onoga što već sada imaju u međunarodnim odnosima, odnosima s Vatikanom i Katoličkom crkvom', smatra Kusovac te dodaje da je srbijanska javnost izrazito ksenofobna i uskih pogleda na odnose s Katoličkom crkvom, a koji se najviše baziraju na apsolutnom neznanju i u ovom trenutku nemoguće je stvoriti situaciju u kojoj bi Papa bio dobrodošao.

Navodi da je problem to što je oporba izrazito nacionalistička, čak i tvrđa od Vučića, i bilo kakva najava dolaska Pape mobilizirala bi je. Ni država Srbija ni Crkva ne bi htjele riskirati takav razvoj događaja. Čisto teoretski, kaže da kada bi Papa donio nešto u Srbiju, što se može prodati puku, primjerice odustajanje od mogućnosti kanonizacije kardinala Stepinaca, to bi bilo moguće - no to jednostavno kanonski nije moguće jer je to proces koji može ostati otvoren i neispunjen za vječnost, ali se ne može vratiti.

'Porfiriju nije u interesu i neće otvarati po sebe takvu neugodnu temu. Skupljat će podršku i bavit će se temama koje će mu učvrstiti poziciju za bilo kakve neugodne poteze koje bi u budućnosti morao napraviti', zaključuje Kusovac.