Podsjetimo, srbijansko Tužiteljstvo za ratne zločine podignulo je optužnicu protiv četvorice umirovljenih časnika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva: Vladimira Mikca iz Ptuja, Zdenka Radulja iz Osijeka, Željka Jelenića iz Pule i Danijela Borovića iz Varaždina zbog sumnje da su počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva jer su, prema navodima tužitelja, naredili raketiranje kolone izbjeglica na Petrovačkoj cesti kod Bosanskog Petrovca i u mjestu Svodna kod Novog Grada 7. i 8. kolovoza 1995. Optužnica je podignuta još 31. ožujka, ali je 6. svibnja vraćena tužiteljima na doradu. U spomenutom događaju ubijeno je 13 osoba, od kojih šestero djece, a ranjene su 24 osobe. Prema optužnici, tužiteljstvo predlaže da se optuženima sudi u odsutnosti.

Tim je povodom tportal stupio u kontakt s Danijelom Borovićem, umirovljenim pukovnikom HRZ-a koji kaže kako je slučajno doznao da je protiv njega podignuta optužnica. Riječ je, inače, o pilotu koji je svojim preletom iz JNA 4. veljače 1992. Hrvatskoj donio prvi MiG-21 te je s dva MiG-a, kojima su 15. svibnja iste godine u Hrvatsku preletjeli Ivica Ivandić i Ivan Selak, činio jezgru hrvatske nadzvučne lovačke avijacije u Domovinskom ratu.

'Ne znam, sa mnom nitko od naših nije kontaktirao. Slučajno sam to jučer saznao jer mi je poznanik iz Bihaća poslao link na članak. Ali to je, inače, priča koja se proteže više od deset godina, čak i 15, i to je bilo na razini BiH, odnosno Republike Srpske, a njihovo tužiteljstvo guralo je to preko Save Štrpca u posebnim prigodama kad im je trebalo, pred Oluju i slično. Tada su se spominjali Agotić i Čuletić (bivši zapovjednici HRZ-a Imra Agotić i Josip Čuletić, op.a.), mene su spominjali po zapovjednoj odgovornosti i još dvojicu pilota koji su prebjegli avionima, znači aludiralo se na Selaka i Ivandića. S obzirom na to da su Agotić i Čuletić u međuvremenu umrli, ubacili su Mikca i Jelenića iz baze u Puli. I to je po zapovjednoj odgovornosti, jer jedan je u to doba bio zapovjednik baze, a drugi eskadrile. Što se mene tiče, ja nisam bio u tom lancu zapovijedanja, te zadaće su se izdavale na višim razinama, znači u tom smislu sam potpuno čist, a također i što se tiče izvršenja, jer od 4. veljače 1992., kad sam preletio u Hrvatsku, nisam prešao granicu BiH ni cestom ni zrakom. A taj događaj koji je bio, to je stravičan događaj za što oni tvrde da je bilo, ali nemam nikakva saznanja niti sam sudjelovao u tome na bilo koji način', ispričao nam je Borović.

Podsjetio je i kako ga je srpska strana svojedobno optužila da je početkom 1992. srušio helikopter promatrača Europske ekonomske zajednice (danas Europska unija), kojom prilikom je poginulo pet promatrača.

'Znači, oni bez pardona lažu po potrebi, a tako je i u ovom slučaju. Svih ovih godina praktički sam u kazni, ne mogu ići ni u BiH ni u Srbiju. Meni su ostali prijatelji u Bihaću, i muslimani i Hrvati i ostali, ali zbog tih optužbi nisam nikada smio preko granice', kaže Borović i dodaje da će se, ako jednoga dana od hrvatske države dođe poziv za davanje iskaza, odazvati tom pozivu.

'Ali prvo treba vidjeti kakve oni dokaze uopće imaju, a što se mene tiče, znam da nisam u tome sudjelovao i što se toga tiče sam miran. Nije mi svejedno zbog cijele situacije nakon toliko vremena, ali je pitanje i naše države i vlasti kako se postavila prema toj nadležnosti na koju se poziva Srbija. Oni su donijeli neki zakon, ali u ono vrijeme Hrvatska se nije postavila kako treba prema tome. Može to biti nešto što je bilo 1991., dok smo još bili zajednička država, ali 1995. su već i Hrvatska i BiH bile međunarodno priznate države i kakvu sad oni nadležnost imaju? U krajnjem slučaju, treba postaviti pitanje tko je bio agresor a tko se branio, a oni to hoće izjednačiti. Godinama to perfidno rade kako bi izjednačili jednu i drugu stranu, da minimiziraju svoj udio, a naš da povećaju', ispričao nam je Borović, a za mogući razlog zbog kojeg se sada podigla optužnica kaže kako bi to mogao biti odgovor na poteze hrvatske strane.

'Možda je to i neki njihov odgovor, jer smo mi pretprošle godine digli optužnicu za napad na Banske dvore. Ljubomir Bajić je čak i priznao to, pa možda je ovo odgovor na taj slučaj', zaključuje Borović.