Na konferenciji HND-a u povodu Svjetskog dana medija održanoj u zagrebačkom Novinarskom domu Leković je kazao da su govor mržnje i napadi na novinare povezani. Naglasio je i da su novinari mete govora mržnje, ali i da neki od njih, a naročito oni koji misle da su novinari samim time što objavljuju nešto u medijima, ponekad i sami šire govor mržnje.

Leković je istaknuo i da su brojne međunarodne organizacije primijetile da Hrvatska ima vrlo jasno definirane zakonske odredbe o govoru mržnje, ali se često događa da se ekletantan govor mržnje na kraju zapravo ne kažnjava.

"Naprosto, kao da postoji nekakav prešutni dogovor u hrvatskom društvu da ono što se ne bi smjelo događati – događa se bez ikakvih problema. S druge strane, sužava se prostor slobode novinara koji profesionalno rade svoj posao", istaknuo je Leković dodajući kako su brojne međunardne organizacije i institucije u svojim izvješćima prošle godine pokazala da Hrvatska propada na ljestvicama novinarskih sloboda, odnosno slobode medija.

"Kada uzmete u obzir da je Hrvatska jedna od članica Europske unije, onda je jasno da je Hrvatska uz Poljsku i Mađarsku jedna od najgorih na tom području - situacija je lošija nego u nekim zemljama koje nisu članice EU nego su još u fazi priključenja. To nije nikako dobro, s time da je s područja jugoistočne Europe, odnosno s područja bivše Jugoslavije, Hrvatska najviše nazadovala" zaključio je Leković.

Odvjetnica Vesna Alaburić i suradnica HND-ova Centra za zaštitu slobode istraživanja govorila je o definiciji govora mržnje i treba li svaki govor mržnje biti kazneno djelo.

"Ono što je navedeno u preporuci Ministarskog odbora Vijeća Europe jest ono što se smatra univerzalno prihvatljivom, točnom i potpunom definicijom govora mržnje. Govor mržnje je oblik izražavanja kojim se šire, raspriruju, potiču i podržavaju rasna mržnja, ksenofobija, antisemitizam ili drugi oblici mržnje temeljeni na netoleranciji uključujući i netoleranciju izraženu u obliku agresivnog nacionalizma i etnocentrizma te diskriminacija i neprijateljstvo prema manjinama, migrantima i osobama imigrantskog podrijetla", rekla je Alaburić.

Istaknula je i kako smatra da svaki govor mržnje nije kazneno djelo te istaknula kako Državno odvjetništvo ne treba reagirati na svaki oblik ili prijavu govora mržnje u medijima navodeći primjer fotomontaže Željke Markić objavljene u Novostima, ali i fotomontaže Milanke Opačić s četiri čirilična slova S na majici koji su objavili neki mediji.

"Moj bi odgovor bio sljedeći – prilog Novosti s Željkom Markić nije govor mržnje nego je politički komentar. S hitlerovskim brčićima dato je na znanje da autori smatraju da je riječ o nacističkim, fašističkim stajalištima za razliku od fotomontaže s Milankom Opačić s četiri S na majici gdje se zapravo izravno aludira na njezino nacionalno porijeklo.

I isključivo zbog nacionalnog porijekla se nju svrstava u grupu državnih neprijatelja, odnosno četnika. Njezino političko djelovanje u Hrvatskoj ne daje apsolutno nikakvu osnovu za takvu političku kvalifikaciju i zato se tu, po mojem mišljenju, radi o govoru mržnje", zaključila je Alaburić.

Na konferenciji, održanoj uz potporu Veleposlanstva Kraljevine Norveške, Ema Tarabochia kao istraživačica na projektu "Platforma za zagovaranje medijskih sloboda i sigurnosti novinara na Zapadnom Balkanu iznijela je podatke o sudskim postupcima protiv novinara.

Prema podacima, u prvom tromjesečju ove godine pred sudovima se vodilo 100 predmeta protiv novinara - 11 za uvredu, 17 za teško sramoćenje, 69 za klevetu i tri za sva tri navedena kaznena djela. Istaknuto je i kako su 2015. i 2016. riješena 73 postupka - u samo 10 slučajeva donesena je osuđujuća presuda protiv novinara - u prosjeku svaki sedmi novinar osuđen za djelo za koje se teretio. Navedeno je i kako se tijekom 2016. vodio 691 postupak protiv novinara, odnosno nakladnika.