Nakon što je glasnogovornik francuske vlade izjavio da će do vojnih udara na Libiju nakon rezolucije UN-a doći za nekoliko sati i da će Francuzi u njima sudjelovati, britanski premijer David Cameron najavio je da je Kraljevsko ratno zrakoplovstvo (RAF) u stanju pripravnosti sa svojim zrakoplovima, a Italija je spremna ponuditi svoje vojne baze. Vojni analitičar Igor Tabak je u razgovoru za tportal rekao kako je 'no-fly zona već tjedan dana deplasirana' i kako 'Velika Britanija i Francuska mogu bitno promijeniti situaciju tek napadima na Gadafijeve kopnene snage'
'Francuska i Velika Britanija su u različitim situacijama. Francuzi imaju klasični nosač zrakoplova s kojeg mogu bez problema operirati borbenim zrakoplovima vlastite proizvodnje', rekao je u razgovoru za tportal vojni analitičar Igor Tabak
'S druge strane, Velika Britanija raspolaže starijim zrakoplovima Panavia Tornado i flotom novih Tajfuna (poznatih i kao Eurofighter), koje mogu koristiti kao presretače, ali i za napade na kopnene ciljeve. Budući da oba ova tipa zrakoplova koristi i talijansko ratno zrakoplovstvo, bit će ih jednostavno operativno bazirati u Italiji za neka buduća djelovanja', dodao je Tabak.
Tabak smatra kako je 'no-fly zona je već tjedan dana deplasirana', jer bitni događaji koji se odvijaju nemaju veze s helikopterima ni avionima.
'Gadafi efikasno koristi klasičnu kopnenu vojsku. Sada je došao pred dva velika grada (Bengazi, koji je drugi po veličini te Misrata, koja je treća) i pitanje je hoće li ih moći zauzeti po istom principu kao i enklavu kod Zavije', kaže Tabak.
Prema njegovim riječima, zona zabrane leta je samo forma.
'Velika Britanija i Francuska mogu bitno promijeniti situaciju tek napadima na Gadafijeve kopnene snage', smatra Tabak.
Na upit o libijskim oružanim kapacitetima, Tabak nam je pojasnio kako je 'prije sukoba Libija na papiru raspolagala s oko 220 lovačkih zrakoplova raznih modela. Osim francuskih Mirage F-1ED, kojih je bilo manje od 20, ostalo je tehnika ruskoga podrijetla (Mig 25, Mig 23, Mig 21). Što se tiče zrakoplova pogodnih i za napade na kopnene ciljeve, tome treba dodati još oko 120 zrakoplova - 14 Mirage F-1AD, dok je ostatak bio ruske tehnike (Su-24, Mig-23BN, Su-17,Mig-23U)'.
'Uz to, a što je poprilično zgodnije za borbe koje gledamo posljednjih tjedana, Libija je raspolagala i sa 60 borbenih helikoptera Mi-25 Hind i Mi-35 Hind (kakvih je nekoliko i Hrvatska nabavila tijekom rata)', kaže Tabak.
'Naravno, ovo su brojke na papiru. Imajući u vidu dugogodišnje sankcije i loše održavanje, pitanje je koliko je toga uopće bilo u letnom stanju. Zato i nije čudilo da je Libija prije ove pobune planirala velike vojne nabave (posebice zrakoplovne tehnike), a namjeravalo se bitnije ulagati i u dodatnu obuku vojske i posebice pilota. Iako su ti poslovi naprasno stali s otpočinjanjem sukoba, nije do kraja sigurno je li išta od svakojake nove tehnike o kojoj se na raznim stranama pregovaralo ipak bilo isporučeno Gadafiju', naglasio je Tabak u razgovoru za tportal.
'Iz američkih se vojnih izvora saznaje da stacionarni dio sustava libijske protuzračne obrane raspolaže s barem 15 vojnih radarskih postaja za rano uzbunjivanje te više od 30 raketnih instalacija. Svi su ti resursi pretežito raspoređeni uz mediteransku obalu Libije. Isti izvori spominju da Libija posjeduje i projektile dometa do 180 kilometara od libijske obale, ali nije jasno koliko ih ima i kojega su tipa', kazao je vojni analitičar Tabak.
Na upit da li to znači da bi Gadafijevi projektili mogli ugroziti koju od europskih država, Tabak odgovara: 'Ne. Ovo su izgleda projektili kopno-more. Domet od 180 km je otprilike pola puta od libijske obale do Malte (a to je još daleko od Italije; otok Lampeduza je na oko 250, Malta na oko 350, a najbliži dio Sicilije na oko 430 kilometara od libijske obale). Ovo je prvenstveno nekakva prijetnja savezničkim flotnim sastavima pred obalom Libije, ali i to je upitno', zaključio je Tabak.
