Oguntala je suosnivačica konzultantske tvrtke Greyspace, specijalizirane za predviđanje i inovacije, te pomaže organizacijama diljem svijeta da se prilagode i napreduju u razdobljima transformacije.

Tako je surađivala, između ostalih, s Googleom, Microsoftom, Ikeom, Hermèsom, Heinekenom, Philipsom, Skyem, Deloitteom, Svjetskim ekonomskim forumom i Svjetskom trgovinskom organizacijom.

Kao tražena govornica, Oguntala je održala stotine predavanja širom svijeta na teme poput inovacija u uvjetima neizvjesnosti, utjecaja novih tehnologija, vođenja s fokusom na budućnost, kreativnosti i održivosti.

Zbog njezina doprinosa Ujedinjeni narodi prepoznali su je kao 'Future Innovatora', a također je Salzburg Global Fellow, što je priznanje za lidere posvećene oblikovanju boljeg svijeta. Njezini su radovi predstavljeni na platformama poput TED-a, američkog NPR-a i britanskog Skya.

Imate izniman životopis – savjetovali ste vodeće tvrtke o transformacijama koje će odrediti njihov razvoj u nadolazećim godinama. Što biste istaknuli kao svoju najveću sposobnost koja vam je omogućila da dođete na takvu poziciju i privučete pažnju najmoćnijih ljudi u poslovnom svijetu?

Moja najveća snaga leži u tome da organizacijama pomažem pojednostaviti budućnost – razlažem je na nešto dostupno i konkretno, omogućujući liderima da odmah poduzmu korake.

Umjesto da samo reagiraju na trendove, vodim tvrtke u definiranju onoga što žele izgraditi i zašto – otvarajući im širi raspon mogućnosti i osiguravajući im to da svoju budućnost oblikuju s jasnom namjerom.

S obzirom na potencijal novih tehnologija poput umjetne inteligencije i sve složeniju globalnu geopolitičku situaciju, je li danas uopće moguće imati jasnu viziju toga kako će se poslovanje i naši životi mijenjati u sljedećih pet do 10 godina? Što smatrate da možemo pouzdano predvidjeti, a koje su najveće nepoznanice?

Ono što možemo predvidjeti jest sve veća uloga tehnologije u preoblikovanju industrija. U sljedećih pet do 10 godina umjetna inteligencija nastavit će automatizirati zadatke, donositi odluke i pružati nove mogućnosti. Međutim i dalje ostaje nejasno u kojoj će mjeri AI djelovati potpuno autonomno ili nepredvidivo.

Globalna utrka za tehnološkom dominacijom također će utjecati na način poslovanja jer će vlade uvoditi regulative da bi uskladile inovacije s etičkim pitanjima.

Jedna od najvećih nepoznanica jest hoće li se poslovanje usmjeriti na nadogradnju ljudskih sposobnosti umjesto potpune automatizacije, stvarajući prilike umjesto zamjene radne snage. U konačnici, ključno će biti to kako definiramo uspjeh. Hoće li se napredak mjeriti isključivo kroz učinkovitost i profit ili ćemo dati prioritet otpornosti, održivosti i dugoročnom utjecaju?

Kako gledate na razvoj umjetne inteligencije? Vodi li nas ta tehnologija prema najvećem društvenom prosperitetu ili je to opasan put u nepoznato?

Umjetna inteligencija, kao i svaki alat, nije inherentno ni dobra ni loša. Ima ogroman potencijal za poticanje napretka.

No, kao i svaki alat, može biti zloupotrijebljena, što otvara pitanja o gubitku radnih mjesta, privatnosti, sigurnosti i etičkim dilemama povezanima s autonomnim donošenjem odluka. Ako ne bude pravilno regulirana, postoji rizik od produbljivanja nejednakosti i ugrožavanja temeljnih prava.

Budućnost AI-ja donosi i prilike i odgovornost. Njezin utjecaj neće ovisiti o samoj tehnologiji, već o načinu na koji je usmjeravamo i reguliramo. Uz etičke okvire i snažan nadzor, umjetna inteligencija može biti snaga za dobro.

Radni naslov vašeg predavanja na konferenciji Vizionar godine glasi 'Kako globalni preokreti testiraju vizije'. Koji je, prema vašem mišljenju, najveći izazov s kojim se zapadna društva trenutno suočavaju i kako bi se države i društva trebali prilagoditi?

Najveći izazov za zapadna društva jest erozija povjerenja u institucije, pri čemu su razine povjerenja na povijesno niskim razinama.

Kako bi ponovno izgradili povjerenje, vlade i poslovni sektor moraju povećati transparentnost, uključivati dionike u ranim fazama donošenja odluka i preuzeti odgovornost za svoje postupke. Otvorena komunikacija o uspjesima, ali i neuspjesima, ključna je za jačanje legitimiteta i stvaranje zajedničkog osjećaja svrhe.

Obrazovni sustavi također moraju evoluirati da bi poticali kognitivnu fleksibilnost i opremili ljude vještinama za prilagodbu stalnim promjenama. Kako tehnologija preoblikuje industrije, etički okviri i globalni standardi postaju nužni da bi inovacije bile usklađene s temeljnom društvenom vrijednošću.

Kako se male zemlje poput Hrvatske mogu nositi s takvim izazovima? Naše tvrtke nisu velike i teško možemo biti lideri u inovacijama. Što, prema vašem mišljenju, možemo učiniti da bismo ravnopravno sudjelovali u tehnološkoj revoluciji?

Male zemlje uspijevaju redefiniranjem načina na koji rješavaju ključne izazove.

Estonija je digitalnim pristupom transformirala javne usluge i postala globalni predvodnik u e-upravi. Finska je oblikovala obrazovni sustav da bi potaknula cjeloživotno učenje i prilagodljivost, osiguravajući građanima uspjeh u tehnološki dinamičnom svijetu. Singapur je svoja urbana ograničenja pretvorio u prednosti inovativnim planiranjem i pametnom tehnologijom.

Za Hrvatsku je ključno iskreno sagledati što ne funkcionira i osmisliti viziju budućnosti utemeljenu na vrijednostima koje izravno odgovaraju na te izazove. Ne radi se samo o reagiranju na tehnološke trendove, već o stvaranju puta naprijed koji proizlazi iz specifičnih potreba i ambicija zemlje. Male države ne moraju biti lideri u svemu – trebaju prednjačiti u onome što im je najvažnije.

Ključna je i prilagodba kroz tehnologiju i informatičku pismenost. Finski program 'AI for All' i estonska integracija digitalnih alata u obrazovanje i upravu omogućili su građanima ne samo da koriste tehnologiju, već i da je razumiju i odgovorno oblikuju. Osim toga, razvijanjem kritičkog pristupa informacijama ljudi se osnažuju za donošenje boljih odluka u budućnosti.

Kako se vizije, projekti i poslovanje mogu učiniti otpornima na ključne promjene? Koji savjet dajete tvrtkama ili njihovim rukovoditeljima?

Otpornost je temelj strateškog predviđanja, a jedan od ključnih elemenata tog procesa jest aktivno prepoznavanje slijepih točaka i propitivanje pretpostavki koje ih stvaraju. Slijepe točke često nastaju zbog prevelikog oslanjanja na prošle uspjehe, ignoriranja signala koji mijenjaju postojeće narative ili pretjerane sklonosti poznatim obrascima.

U tom je kontekstu ključno scenarijsko promišljanje – omogućavanje organizacijama da predvide više mogućih budućnosti, razmišljaju nekoliko koraka unaprijed i testiraju svoje strategije u različitim uvjetima. Time se otkrivaju ranjivosti i gradi fleksibilnost potrebna za prilagodbu ovisno o tome kako se okolnosti mijenjaju.

Osim toga, kultura eksperimentiranja jača otpornost. Kada se zaposlenici osjećaju osnaženima za testiranje, učenje i prilagodbu, poslovanje ne reagira samo na promjene, već ih proaktivno oblikuje.

Otporne tvrtke također se oslanjaju na jasnu svrhu. Vizija utemeljena na dugoročnim vrijednostima pruža stabilno uporište u vremenima previranja, pomažući liderima da donose odluke usklađene s trajnim ciljevima, čak i u uvjetima kratkoročne neizvjesnosti.

Za što vas točno tvrtke angažiraju?

Tvrtke me angažiraju da bih im pomogla pomaknuti granice – otkriti neiskorištene prilike, predvidjeti buduće izazove i razviti strategije koje uravnotežuju inovaciju s dugoročnom održivošću.

To uključuje anticipiranje promjena u potrebama kupaca, prototipiranje novih proizvoda i usluga te strateško promišljanje o tome kako nadolazeće promjene mogu oblikovati odluke – ne reaktivno, već proaktivno.

Također pomažem liderima u izgradnji organizacijske sposobnosti za predviđanje budućnosti, razvijajući jasnoću i samopouzdanje potrebno za pretvaranje promjena u prilike te ugrađujući strateško predviđanje u način razmišljanja i djelovanja timova.

Možete li podijeliti s nama neke zanimljive primjere?

Radila sam u širokom spektru industrija, od financija do zdravstva. Jedan od primjera uključuje suradnju s globalnom zdravstvenom tehnološkom tvrtkom na osmišljavanju budućih zdravstvenih rješenja u svijetu sve duljeg životnog vijeka. Cilj je bio stvoriti inovativne proizvode i usluge koji poboljšavaju ishode pacijenata, a istovremeno osiguravaju dugoročan rast poslovanja. Dugovječnost je jedan od najvažnijih pokretača promjena s kojima se suočavamo.

Također sam radila na projektima koji se bave izazovima razvoja megagradova, balansirajući ekološke, ekonomske i društvene čimbenike kako bi se stvorila funkcionalna i održiva urbana okruženja budućnosti.

Koju biste tvrtku ili industriju istaknuli kao najbolju u prilagodbi promjenama?

Prehrambena industrija brzo se prilagođava da bi odgovorila na klimatske izazove, ograničene resurse i promjenjive zahtjeve potrošača. Mnogi osnovni prehrambeni proizvodi na koje se oslanjamo suočeni su s rizikom izumiranja ili ozbiljnih nestašica.

Kao odgovor na to, vizionarski lideri u industriji okreću se otpornijim kulturama, poput sorti otpornijih na sušu, dok precizna poljoprivreda uz pomoć umjetne inteligencije (AI) i interneta stvari (IoT) optimizira korištenje resursa. Također se sve više primjenjuju metode štednje vode i kružni sustavi jer pretvaraju prehrambeni otpad u vrijedne proizvode, čime se osigurava održiva proizvodnja.

Pravi inovatori u industriji ne prilagođavaju se samo promjenjivim potrošačkim preferencijama – oni ih aktivno oblikuju. Tvrtke koje predvode ovaj pristup bilježe snažne rezultate jer postavljaju temelje za sigurniju prehrambenu budućnost.

Što Hrvatska može naučiti iz globalnih primjera kada je riječ o tehnološkoj i društvenoj transformaciji?

Hrvatska može preuzeti vrijedne lekcije od vodećih zemalja poput, ranije spomenutih, Estonije, koja je digitalizirala javnu upravu, i Finske, koja je reformirala obrazovni sustav s naglaskom na prilagodljivost i cjeloživotno učenje.

Nizozemska se ističe ulaganjima u centre zelene inovacije, u kojima tvrtke mogu razvijati i testirati kružne modele – od građevine do poljoprivrede – čime se stvaraju nove ekonomske prilike i potiče održivost.

Ključna je izgradnja kulture eksperimentiranja u svim sektorima da bi se testirale nove ideje. Cilj nije samo tehnološka prilagodba, već stvaranje okruženja u kojem se inovacija doživljava kao zajednička odgovornost i motor gospodarskog razvoja.

Koja će biti ključna poruka vašeg predavanja u Zagrebu, ona za koju želite da je sudionici zapamte?

Budućnost nikada nije unaprijed određena – ona se neprestano oblikuje. Upravo sada je pravi trenutak za uvjetni optimizam.

Uvjetni optimizam znači vjerovati da su pozitivne promjene ne samo moguće, već i dostižne uz ispravne postupke i način razmišljanja. Riječ je o prepoznavanju izazova, ali i zadržavanju povjerenja u našu sposobnost da ih prevladamo suradnjom, inovacijama i hrabrim odlukama.