Slovensko ministarstvo financija priopćilo je u srijedu da baselsku Banku za međunarodna poravnanja (BIS) vidi kao jedino mjesto za raspravu o dugu Ljubljanske banke štedišama izvan Slovenije, u negdašnjim jugoslavenskim republikama
Regirajući na navode hrvatskih medija da će Slovenija hrvatske pregovore s Europskom unijom u poglavlju o slobodnom protoku kapitala pokušati iskoristiti za to da se Novoj Ljubljanskoj banci (NLB) dade dozvola središnje banke za poslovanje u Hrvatskoj, slovensko ministarstvo financija objavilo je da Ljubljana i dalje pitanje stare devizne štednje u Ljubljanskoj banci vidi kao sukcesijsko pitanje, koje treba rješavati pred Bankom za međunarodna poravnanja (BIS) u Baselu.
"Očekujemo da će Hrvatska poštovati Sporazum o sukcesiji koji je stupio na snagu 2. lipnja 2004. kao međunarodni ugovor. Na to Hrvatsku poziva i presuda Europskog suda za ljudska prava iz 2008. u kojoj su odbačeni zahtjevi iz tužbe hrvatskih štediša.
Hrvatska je potpisnica aukcesijskog sporazuma po kojem je BIS mjesto dogovora kako razdijeliti jamstvo negdašnje federacije. Taj sporazum ne predviđa nikakvu drugu mogućnost osim dogovora svih država nasljednica", navelo je u priopćenju slovensko ministarstvo financija.
Slovenski ustavni sud poništio je 2. prosinca prošle godine članak 23. slovenskog zakona o sukcesiji. Slovenski su sudovi taj članak, koji je zamrzavao sve započete postupke i izvršna rješenja slovenskih sudova u tužbama hrvatskih štediša protiv Ljubljanske banke, uzimali kao pravni temelj za odbacivanje tužba.
Na temelju te presude slovenskog ustavnog suda sad je moguće očekivati da se "po službenoj dužnosti" nastave započeti pa prekinuti postupci protiv Ljubljanske banke pred slovenskim sudovima, a moguće je i podnošenje novih tužba, ustvrdilo je ljubljansko odvjetničko društvo "Jadek i Pensa", koje zastupa dvojicu hrvatskih štediša.
Službeno je slovensko stajalište da je slovenska vlada pri raspadu Jugoslavije 1991. jamčila samo za devizne pologe svojih građana, a ne i za pologe u podružnicama Ljubljanske banke u drugim republikama.
To se stajalište već godinama nije promijenilo, iako je više slovenskih vlada u nekoliko navrata sugeriralo da bi Slovenija iz praktičnih razloga mogla odstupiti od tog stajališta, primjerice kako bi obnovila poslovanje Ljubljanske banke u Hrvatskoj.
Kako bi otklonio opasnost od naplate tražbina štediša izvan Slovenije, slovenski je parlament 1993. posebnim ustavnim zakonom prebacio svu aktivu prijašnje Ljubljanske banke na novoosnovanu Novu ljubljansku banku, a pasivu i tražbine štediša ostavio u "staroj" Ljubljanskoj banci.
