'To da je tumor 'bad guy', opaka i u većini slučajeva smrtonosna bolest, jasno je svima – osim organizmu koji napada. Tumor je zapravo opaki obmanjivač, on aktiviranjem endogenih mehanizama u organizmu našem imunološkom sustavu priča da on nije ništa strano, ništa loše – da je 'good guy'. I u tome je, koristeći cijeli sustav različitih i učinkovitih metoda, nažalost, uspješan. No postoje mehanizmi kojima se ta priča može okrenuti, organizmu se može pomoći da shvati da je obmanut i imunosustav potaknuti na borbu', tako riječki neurokirurg dr. Hrvoje Šimić, terminima posuđenima iz trilera, objašnjava suštinu svog istraživanja - razvoj terapeutskog cjepiva namijenjenog oboljelima od tumora na mozgu, glioblastoma
Pothvat koji je započeo ovoga lipnja, trajat će godinu dana i od početka je izazivao pozornost svjetske znanstvene zajednice, ali i financijskih krugova (projekt vrijedan 450 tisuća kuna, od čega Svjetska banka daje 350 tisuća). Ni jedne ni druge pritom nije iznenadilo što takav složen i smion projekt iz područja proteomike, mlade interdisciplinarne znanosti koja povezuje biologiju, kemiju i računarstvo, bavi se proučavanjem proteina, a znanja dobivena u tom procesu koristi u razvoju lijekova protiv nekih od najtežih bolesti – dolazi iz Rijeke.
U tom gradu ni deset godina nakon što je skovan termin proteomike (1997. godine), već je 2006. godine pri Medicinskom fakultetu Sveučilišta utemeljen Centar za proteomiku.
Deset godina kasnije taj se Centar razvio u međunarodno uvažen laboratorij za proizvodnju monoklonskih protutijela za istraživačke, dijagnostičke i terapeutske svrhe. Znamenit je i po svom znanstveno-istraživačkom radu u području virusne imunologije, u kojem je spomenuti projekt tima kojem je na čelu dr. Šimić najaktualniji projekt. Voditelj Centra za proteomiku i pročelnik Zavoda za histologiju i embriologiju, prof. dr. sc. Stipan Jonjić, jedan je od najcitiranijih hrvatskih znanstvenika, član je Leopoldine - njemačke nacionalne akademije znanosti, a dobitnik je i mnogih nagrada i priznanja za svoja postignuća u znanosti.
Međunarodni ugled i vrhunski uvjeti rada
'Centar je, osim po svojim dostignućima, osobit jer se financira isključivo iz kompetitivnih nacionalnih i međunarodnih projekata te iz komercijalnih aktivnosti, što ga čini jedinstvenim zavodom u hrvatskom akademskom okruženju. Još jedan važan aspekt razvoja Centra je jaka interakcija između Centra za proteomiku i Zavoda za histologiju i embriologiju. Kroz godine suradnje, postepeno su nestale razlike između ova dva odjela, te se većina projekata provodi simultano u obje jedinice, uz pomoć osoblja zaposlenog i u Centru i na Zavodu', kaže dr. Jonjić ističući kako znanstveni rad u laboratorijima (veličina Centra je 400 m2) obuhvaća istraživanje in vivo imunološkog odgovora na virusne infekcije i razvoj imunoterapeutskih pristupa za liječenje ili prevenciju virusnih infekcija.
'Centar posjeduje svoju banku protutijela, a nudi i komercijalnu proizvodnju protutijela na željene kemokine, citokine, limfocitne receptore, potencijalne biljege tumora i druge stanične ili virusne proteine. Osim toga, u sklopu Zavoda za histologiju i embriologiju, smješten je i najveći laboratorij u ovom dijelu Europe za uzgoj i inženjering laboratorijskih miševa, s kapacitetom od 40.000 miševa', ističe dr. Jonjić.
O uspjesima istraživača Centra svjedoče brojke: njegovi znanstvenici sudjelovali su u oko 40 znanstvenih, tehnoloških i inovacijskih projekata, objavili su rezultate u više od 70 znanstvenih radova u vodećim svjetskim časopisima te održali preko 80 pozvanih predavanja na međunarodnim znanstvenim konferencijama i istraživačkim institutima. Osim znanstvenih projekata, Centar svoja istraživanja nastoji uskladiti i s potrebama industrije, te su u okviru Centra provedena i četiri projekta koje financira industrija i dva koja povezuju industriju i Sveučilište. Profesor Jonjić koordinirao je projekt financiran sredstvima američkih Nacionalnih instituta za zdravlje, a koordinator je i gotovo dva milijuna eura vrijednog prvog hrvatskog projekta Europskog istraživačkog vijeća (ERC), najprestižnijeg europskog programa za financiranje znanstvenih istraživanja.
Godišnji proračun od milijun eura za projekte i komercijalne aktivnosti
Od svog osnutka 2006. godine pa sve do danas, Centar je imao oko 100 projektnih prijava na natječaje nacionalnih, EU i međunarodnih fondova i programa, od toga je 40 kompetitivnih projekata u vrijednosti 10,5 milijuna eura prihvaćeno za financiranje grupi profesora Jonjića. Stoga su upravo u grupi ovog profesora zaposlene 53 osobe, od kojih je čak 31 angažirano za rad na projektima. Mnogi bi u hrvatskim znanstveno-istraživačkim institucijama poželjeli imati godišnji proračun Centra za proteomiku koji za projekte i komercijalne aktivnosti iznosi milijun eura.
Bez stručnog znanja ekonomista zaposlenih u Centru bilo bi znatno teže, čak i nemoguće postizati tako visoke poslovne rezultate. Osim znanstvenog osoblja (do sad je zaposleno više od 40 poslijedoktoranada, doktoranada, laboratorijskih inženjera i tehničara), Centar zapošljava i stručnjake društvenog usmjerenja koji su doprinijeli uspješnosti prolaza od oko 45 posto kod prijava projekata na natječaje, te prinosu sredstava od preko 10,5 milijuna eura. Samo iz dobre suradnje i sinergije proizlaze i dobri rezultati', kaže dr. Jonjić, ističući 6 milijuna eura vrijedan projekt PACINNO (Platform for trans-Academic Cooperation in Innovation), financiran sredstvima IPA Adriatic programa prekogranične suradnje u 8 zemalja Jadranske regije. Svrha ovog projekta je razvoj međunarodne platforme za poticanje, rast i širenje inovacija zemalja Jadranske regije kroz suradnju znanstvenih ustanova.
'S obzirom na kontinuirani rast i razvoj istraživačkih i komercijalnih kapaciteta Centra, u skorašnjem je planu i osnivanje spin-off tvrtke za proizvodnju monoklonskih protutijela, što će biti prva takva biotehnološka tvrtka u ovoj regiji. Ove aktivnosti provode se uz podršku Yissuma, jednog od najjačih svjetskih ureda za transfer tehnologije, Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu', kaže dr. Jonjić, vraćajući se na istraživanje dr. Šimića, danas voditelja važnog projekta koji je nakon diplome započeo je s istraživačkim radom u Centru za proteomiku, kao član njegova prvog znanstvenog tima.
Krajem 2008, dr. Šimić prelazi na specijalizaciju neurokirurgije u KBC Rijeka koju završava 2015, ali paralelno s kliničkim radom sudjeluje i u znanstvenim projektima Centra, uglavnom na istraživanjima vezanim za imunoterapiju tumora.
'Spomenuti projekt pod nazivom PoC6, razvoj integriranog cjepiva na virusne i tumorske antigene predstavlja logičan slijed dosadašnjih rezultata istraživanja u Centru za proteomiku i Zavodu za histologiju i embriologiju pod vodstvom prof. Jonjića. Cilj projekta je testiranje prototipa cjepiva protiv proteina tumorskih i virusnih proteina izraženih na tumoru mozga – glioblastomu', kaže dr. Šimić.
Glioblastom je najčešći primarni tumor mozga, a ujedno i najmaligniji tumor mozga te jedan od najmalignijih i najopasnijih tumora od kojih čovjek može oboljeti. Njegova pojavnost, na sreću, nije visoka i kreće se od četiri do šest oboljelih na 100.000 stanovnika. Najčešće se javlja u petom i šestom desetljeću života i nema jasnih predispozicijskih faktora. U prosjeku, život bolesnika je kraći od dvije godine uz najbolju moguću terapiju. Klasična terapija je trojna i uključuje kiruršku resekciju tumora koja kao cilj ima smanjiti tumorsku masu i osloboditi pacijenta simptoma, te zračenje i kemoterapija koji pak imaju cilj uništiti preostale tumorske stanice.
'Radi se o prilično ružnoj bolesti kod koje, unatoč svemu što napravimo, nemamo dobar ishod liječenja. Čitajući literaturu i gledajući što drugi u svijetu rade, uočili smo da je otkrivena veza između jedne vrste herpesvirusa, koji se zove citomegalovirus, i glioblastoma. Istraživanja objavljena u renomiranim časopisima pokazala su da citomegalovirus pomaže tumoru u njegovoj otpornosti na kemoterapiju, kao i zadržavanju osobina matičnih stanica što tumor čini agresivnijim i teže izlječivim', tumači dr. Šimić, dodajući kako je riječ o nastavku jednog od projekata koji se provodi u Centru za proteomiku s fokusom na razvoj cjepiva za citomegalovirus pod vodstvom prof. Jonjića.
'Zahvaljujući dosadašnjim rezultatima na tom projektu, kao i rezultatima pokusa na mišjem citomegalovirusnom modelu koje je provela Tihana Tršan, stvorena je ideja o razvoju humane varijante antitumorskog cjepiva. Sam projekt je mali (financijski gledano) u odnosu na postojeće projekte Centra i financiran je putem agencije HAMAG BICRO kroz poziv POC6. Za samu pripremu bila je izuzetno važna potpora i suradnja ureda za projektni menadžment Centra. Tu bih posebno htio istaknuti Ani Gerbin, Martu Begonja i Josipu Živković, koje su svojim radom i kvalitetnim savjetima uistinu doprinijele visokoj završnoj ocjeni projekta', kaže dr. Šimić naglašavajući kako projektni tim čine još i prof. Stipan Jonjić, Berislav Lisnić, Tina Jenuš, Lea Hiršl i Suzana Malić.
Što tim očekuje za godinu dana?
'Priča o 'cjepivu protiv raka' u nekim medijima često dobije senzacionalistički prizvuk. Ovo je o preliminarno istraživanje. Za godinu dana naš je cilj provjeriti može li integrirano cjepivo na citomegalovirusne antigene i antigenetumora potaknuti adekvatan imunološki odgovor i usporiti rast tumora u eksperimentalnih životinja. Budući da se radi o virusu koji može inficirati samo ljude, klasična istraživanja na životinjama u ovom slučaju nisu opcija. U tu svrhu mi koristimo tzv. humanizirane miševe. To su miševi kojima nedostaje imunološki sustav. Njima se transplantiraju ljudske matične stanice, iz kojih se razvijaju imunološke stanice koje mogu razviti imunološki odgovor. Ako ishod ove faze bude uspješan, to bi bio važan korak u nastojanjima da se pronađe metoda liječenja ove bolesti', kaže dr. Šimić.
Ili u prijevodu – 'bad guy' će dobiti poruku iz Rijeke koju neće moći odbiti.
420271 ,412958 ,411029 ,415982
