I ovoga je proljeća početkom travnja u Nacionalni park Mljet stigla grupa volontera kako bi očistila obale našeg bajkovito lijepog otoka od ružnih gomila naplavljenog plastičnog smeća. Spregom vjetrova i struja u Mediteranu, obale su izložene stalnim nanosima odbačenih plastičnih vrećica i boca koje u najvećem dijelu stižu izvan hrvatskih granica, a mi ih moramo rješavati po principu da je ono briga domaćina na čijoj se obali zaustavi
Kako se riješiti nakupljenog smeća? Može li se od njega proizvesti nogometni dres, trenirka ili tenisice? Može, kažu u Adidasu. Štoviše, sljedeće godine u ovo doba tvrtka planira izbaciti na tržište sportsku opremu proizvedenu iz recikliranog smeća pokupljenog na obalama svjetskih oceana i mora. I do sada se proizvodila odjeća od sintetičkih i recikliranih materijala, no koristeći plutajuće morsko smeće u tekstilnoj industriji, Adidas ozbiljno širi akciju nizozemskog proizvođača modnih krpica G-Star koji kolekcijom Raw for the Oceans (Sirovina za oceane) šalje poruku da nas očekuje katastrofalno plastificiranje Zemlje ako ozbiljno ne poradimo na sprečavanju daljnjega zagađenja oceana.
Kupujući hlače, majice i jakne od reciklirane plastike, niste samo trendi, nego spašavate svijet, poručuje G-Star, a voditelj Adidasova projekta Jochen Denninger kaže da se neće zaustaviti na pojedinačnim kolekcijama, nego će tu vrstu reciklirane sirovine koristiti u svim ostalim proizvodima koji sadrže plastične dijelove.
Problem, dakako, nije od jučer. U svijetu se godišnje proizvede više od 200 milijuna tona plastike, od koje prema različitim procjenama u moru i na morskim obalama završi šest do 26 milijuna tona. Regije na čijim se obalama zaustavlja najviše smeća su jugoistočna Azija i Sjeverna Afrika, a samo na Sjevernom moru godišnje se nađe 20.000 tona. Prošlogodišnje istraživanje Bečkog sveučilišta pokazalo je da se u 1.000 kubičnih metara vode iz Dunava nalazi 317 plastičnih čestica, više nego 275 ribljih ličinki, dok Dunav dnevno ispljune u Crno more 4,2 tone plastičnog otpada. Otpad pluta na 2.000 kilometara udaljenosti od obale i slaže na 4.500 metara morske dubine. Nastavimo li oceane zatrpavati smećem istim tempom, znanstvenici računaju da ćemo ih 2025. godišnje zagaditi planinom od 10 do 28 milijuna tona plastike.
Budući da ptice, ribe, kornjače i druge životinje ne razlikuju plastiku od prirodnog plijena, njome zaštopaju probavu i ugibaju od gladi puna želuca ostavljajući iza sebe kosture sa smotuljcima plastičnih vrećica na mjestu gdje im je nekada bio želudac. Europska komisija procjenjuje da na Sjevernom moru do 94 posto ptica pojede dijelove plastike. Kako se ona ne razlaže, nego s vremenom cijepa u sitne čestice i kao mikroplastika taloži na morskome dnu ulazeći u sitnu morsku floru i faunu, stručnjaci pretpostavljaju da je za njih jednako opasna kao veliki otpad za veće životinje. Ali i za ljude, jer jedući zagađenu ribu, ne unosimo u organizam samo mikroplastiku, nego i mogući dugoročni izvor štetnih tvari, naročito onih koje povećavaju rizik od karcinoma i utječu na hormonsku ravnotežu o kojoj ovisi plodnost.
Europska unija ograničava korištenje plastičnih vrećica za jednokratnu uporabu (do 2019. 90 komada po stanovniku, do 2025. samo 40 komada po stanovniku godišnje) ili umjesto toga nalaže obvezno naplaćivanje. Ali vrećice su samo dio problema. Koliko u takvoj dramatičnoj situaciji doista mogu pomoći inicijative Adidasa i G-Stara? Mogu, tvrdi Cyrill Gutsch, osnivač Parley for the Oceans, organizacije za zaštitu mora koja okuplja ljude različitih profila, od umjetnika do znanstvenika, i tvrtke poput Adidasa i G-Stara u nastojanju da dokaže kako su plastične boce na našim obalama kvalitetna sirovina u modnoj industriji i da se i ekotenisicama i trapericama svijet može učiniti malo boljim.
Drugi tvrde da je to tek puka promidžbena kampanja, smokvin list kojim se zagađivači pokrivaju i peru odgovornost zbog onoga što čine našoj planeti. Oni tvrde da je korištenje određene plastike u tekstilnoj industriji daljnje zagađenje okoliša, jer se pranjem takve odjeće stvara nova opasna mikroplastika koja odlazi u naše vode. No nije li jednako opasna cijela modna industrija koja počiva na sintetičkim materijalima?
Pitanje je i ekonomske isplativosti prikupljanja otpada i transporta do mjesta prerade. Za sada postoji na različitim dijelovima svijeta mreža volontera, poput onih na Mljetu, od Australije, SAD, Havaja i Maldiva, do Velike Britanije i Francuske, a sakupljeni se otpad sortira, pere i reciklira u SAD-u, Kini i Indoneziji. Ali ako se za jednu majicu utroši deset recikliranih vrećica i šest bočica Jane, koliko bi trebalo proizvesti majica da se očiste sve obale svijeta? A svaka je nova majica opet – plastični otpad.
U desetgodišnjem istraživanju morskoga dna u kojem je sudjelovalo 15 europskih organizacija, načinjeno je 600 ispitivanja na Atlantiku, Sredozemlju i Arktiku te je pronađeno sve i sva osim komadića čistoga dna. Tako je to u našem dijelu svijeta, ali na Antarktici, pod santama leda još postoje komadići čistoga planeta.
A on je postao ekskluzivna destinacija za ekskluzivan turizam, putovanje u zaleđeni djevičanski raj na zemlji pod međunarodnim protektoratom, gdje oni s najdubljim džepom i puno slobodnog vremena mogu uživati u pogledu na planetu kakva je bila prije korištenja plastike i ostaloga smeća. Pristup do njega imaju samo rijetke izabrane turističke kompanije poput iskusne norveške Hurtingruten, koja na svoj brod na sedam katova prima tek 117 gostiju o kojima se brine 140 članova posade (dvojica prvih brodskih inženjera su Riječani). Kreće se iz najjužnijeg argentinskog grada Ushuaije, a putuje samo u ljetnom razdoblju(naša zima) kada temperatura dosegne koji stupanj iznad nule. Svako napuštanje broda i kretanje okolišem strogo je kontrolirano, da se ne uznemiravaju tuljani i pingvini i ne zagadi područje. Prije svakog napuštanja broda u specijalnim čizmama, čizme se posebno čiste i dezinficiraju, kao i odjeća, a isti se postupak ponavlja pri povratku na brod, gdje nakon druženja s pingvinima putnici (gotovo trećina Kineza) mogu uživati u jakuzziju s pogledom na glečere, partiji stolnog tenisa i ekskluzivnoj kuhinji, all inclusive
Ekstremno naglašena briga za okoliš tako je postala ekskluzivna turistička ponuda zapakirana u vrhunski putujući luksuz. Ostatku civilizacije ostaje da se bori protiv sebe same, gdje akcije poput Adidasove mogu tek ukazati, ali ne i riješiti probleme. Ipak, one barem ukazuju na korporativnu odgovornost i potrebu održivog razvoja, a marketinški stručnjaci slažu se u zaključku da brendovi, naročito modni koji danas ne zagovaraju zaštitu okoliša sutra neće opstati. Naknadna zaštita okoliša kao pranje savjesti.
