Kada čujete za nekoga da je toliko lijep ili zgodan kao da ga je sam Meštrović isklesao, to je vjerojatno jedan od najljepših komplimenata koje dotični može dobiti, naravno kad je vanjski izgled u pitanju.
A kako ne bi i bio kad se spominje kipar koji se smatra najvećim umjetnikom skulpture cijeloga prošlog stoljeća.
Vjerujem da malo tko zna da je baš jučer prošlo točno 50 godina od njegove smrti. A kako bi i znali kada je takva informacija važna našim medijima kao lanjski snijeg. A kako bi bila kad je od toga, i svega ostalog, našim političarima važnija rapodjela fotelja u kojima će udobno sjediti iduće četiri godine. Ne stignu oni razmišljati još o nekom Meštroviću.
Ne bih vjerojatno ni ja znala da nisam pročitala fb status moje kolegice i novinarke HTV-a Lele Knežević koji ću doslovce kopipejstati: "Austrija i Beč 2012. su proglasili godinom Gustava Klimta, i cijelu godinu iskoristit će za slavljenje njegovog života i veličanstvenog djela...A u Hrvatskoj i Zagrebu, u godini u kojoj se navršava 50 godina od smrti najvećeg hrvatskog umjetnika, na djelo gromadno kao planina s koje je Meštrović potekao navukla se tišina…"
Pa hajd'mo malo razbiti tu tišinu. Planina s koje je Ivan Meštrović potekao zove se Svilaja. Odrastao je u siromašnoj hajdučkoj obitelji u kojoj je jedino otac bio pismen. No, iako je bio pastir, majka ga je štedila od velikih fizičkih poslova jer joj je jednom netko prorekao da se njenom Ivanu smiješi blistava budućnost.
Bez osnovne i srednje škole i bez poznavanja njemačkog jezika, na nagovor učenih ljudi koji su kod još vrlo mladog Meštrovića prepoznali talent, roditelji ga šalju u Beč.
1901., kako mit kaže; s crvenom dalmatinskom kapom ulazi na bečku likovnu akademiju gdje odmah prolazi prijemni ispit na kiparstvu. Šest godina nakon njega jedan drugi autsajder neće proći prijemni ispit. Zanimljivo, bio je to…Hitler.
Ivan Meštrović svojim je skulpturama oživio bogatu kulturu kako svoga tako i drugih naroda.
Meštović je najviše djelovao u trokutu; bivša Jugoslavija, Italija i SAD. Razdoblje između dva rata bilo je najplodnije za Meštovića.
Tada je izašla na vidjelo njegova sklonost spomeničkom i monumentalnom; u tom razdoblju nastali su spomenici Marku Maruliću i Grguru Ninskom u Splitu, Indijanci u Chicagu, ali i grobnice u Cavtatu i Otavicama.
Grgur Ninski, simbol Splita
photo: Image & Artwork- designslinger
Djelovao je u vrlo turbulentnim vremenima, a štovali su ga mnogi umjetnici poput velikog Rodina kao i brojni vladari. Kralj Aleksandar mu je čak ponudio i mjesto Predsjednika vlade u Kraljevini SHS što je ovaj odbio. A cijenio ga je i Drug Tito, s kojim se nekoliko puta nalazio u četiri oka.
Zadužio je bome i moj rodni grad, u kojem je i sam periodično živio sa svojom obitelji. Doći u Split, a ne vidjeti Galeriju Meštrović, koju je sam projektirao, isto je kao doći u Rim i ne vidjeti Papu.
Ovo je moje omiljeno mjesto u Splitu gdje u ljetnim mjesecima, u carstvu hladovine, ispijam popodnevne kave u nedavno otvorenom kafiću u sklopu galerije.
