Istraživanja na razvoju cjepiva protiv novog koronavirusa odvijala su se povijesno brzim tempom, a klinička ispitivanja započela su samo nekoliko mjeseci nakon što je identificiran prvi slučaj. Prve doze za najugroženije mogle bi postati dostupne već ove godine mada će cjepivo biti široko dostupno tek u proljeće ili ljeto 2021.
Mnoge se stvari danas odvijaju brže no ikad u povijesti. To vrijedi i za ono što se događa u medicini. Za usporedbu, virus gripe prvi je put izoliran u laboratoriju 1933. godine, a djelotvorno cjepivo protiv gripe dobilo je dozvolu tek 1945.
vezane vijesti
Business Insider sastavio je vremenske okvire razvoja cjepiva kroz povijest, od onoga protiv dječje paralize do svinjske gripe, kako bi pokazao kako se mijenjao tempo istraživanja. Širi uvid u povijest vakcinacije može se pronaći i na internetskoj stranici koja prati događaje iz povijesti cijepljenja.
Prvo cjepivo
Godine 1796. britanski liječnik Edward Jenner uspješno je testirao prvo cjepivo protiv malih boginja; dječaku je ubrizgao blažu bolest nalik malim boginjama koja je obično pogađala krave. U pismu Kraljevskom medicinskom društvu detaljno je opisao eksperiment, ali je bio odbijen.
Jenner je testirao cjepivo na još 22 pacijenta i svoje je rezultate objavio u brošuri 1798. Vijest se proširila nakon što je liječnik Henry Cline uspješno replicirao Jennerove rezultate.
U to vrijeme nije postojao savjetodavni odbor koji bi testirao sigurnost i djelotvornost cjepiva pa je Jenner dao cjepivo svima koji su ga zatražili. Do kraja stoljeća materijal cjepiva proširio se Europom, a 1802. stigao je i do Amerike. Na kraju su male boginje postale prva zarazna bolest iskorijenjena cjepivom; dogodilo se to 1980.
Dječja paraliza
Znanstvenici su počeli istraživati imunitet protiv dječje paralize u Rockefellerovom institutu za medicinska istraživanja u New Yorku početkom 20. stoljeća. Godine 1910. Simon Flexner uočio je da su majmuni koji su preživjeli dječju paralizu razvili antitijela.
Međutim prva dva ispitivanja cjepiva protiv dječje paralize na ljudima 1935. imala su katastrofalne rezultate. U pokusima je sudjelovalo oko 21.000 djece; nekoliko ih je umrlo od dječje paralize, a mnogi su bili paralizirani ili su doživjeli alergijske reakcije.
Godine 1952. Jonas Salk razvio je cjepivo napravljeno od ubijenog virusa dječje paralize. Rezultati ranih ispitivanja potvrdili su da je ono pokrenulo proizvodnju antitijela. Ipak, Salk je upozorio da će trebati vremena za veća ispitivanja kako bi se dokazala sigurnost i djelotvornost.
Tri godine poslije utvrđeno je da je Salkovo cjepivo protiv dječje paralize bilo djelotvorno u 80 do 90 posto slučajeva u randomiziranom kliničkom ispitivanju u kojem je sudjelovalo 1,3 milijuna djece.
Američka vlada licencirala je cjepivo, no njegovo je uvođenje obustavljeno kad je utvrđeno da neke serije sadrže živi polio virus. Više od 260 slučajeva dječje paralize pripisano je tada cjepivima koja su proizveli Cutter Laboratories.
Cijepljenje protiv dječje paralize nastavljeno je u jesen 1955. godine, a Panamerička zdravstvena organizacija proglasila je dječju paralizu iskorijenjenom u Americi 1994.
Tifusna groznica
Nekoliko je skupina istraživalo cjepivo protiv trbušnog tifusa još krajem 19. stoljeća, a zasluge za otkriće dijele Nijemci Richard Pfeiffer i Wilhelm Kolle te Britanac Almroth Wright.
Wright je svoje cjepivo testirao 1896. Prvo na dvojici indijskih medicinskih službenika, zatim na sebi i svom suistražitelju te na kraju na 15 britanskih vojnika. Wrightovo cjepivo pokazalo se učinkovitim pa je 1899. uvedeno u britansku vojsku. Imunizirano je gotovo 15.000 vojnika i uspješno snižene stope tifusne groznice među vojnicima.
Američka vojska uvela je obavezno cijepljenje 1911., a cjepivo protiv tifusa američkoj je javnosti dostupno od 1914. Kampanje cijepljenja još uvijek su u tijeku u nekim zemljama Južne Azije i Afrike.
Žuta groznica
Godine 1931. Harvardov virolog Max Theiler pokazao je da su miševi kojima je ubrizgan serum prethodno zaraženih majmuna ili ljudi zaštićeni od infekcije žutom groznicom. Pet godina poslije stvorio je i prvo sigurno i učinkovito cjepivo protiv žute groznice, zvano 17D.
Theiler je objavio rezultate svojih ispitivanja cjepiva protiv žute groznice na ljudima 1937. Cjepivo je odobreno i masovno proizvedeno i brzo je postalo univerzalni standard. Theiler će kasnije dobiti Nobelovu nagradu za svoja istraživanja cjepiva.
Kampanje masovnog cijepljenja zamalo su iskorijenile bolest iz nekih zemalja do 1961., no u drugima su i dalje viđene velike epidemije. Od devedesetih godina zabilježeno je nekoliko epidemija žute groznice u cijeloj Africi.
Gripa
Britanski znanstvenici Wilson Smith, Christopher Andrewes i Patrick Laidlaw izolirali su virus gripe 1933. i započeli proučavati proizvodnju antitijela. Prvo cjepivo protiv gripe A razvili su 1938. Jonas Salk i Thomas Francis. Dvije godine kasnije Francis je otkrio gripu B, a dvojac je 1942. stvorio dvokomponentno cjepivo protiv gripe.
Kombinirano cjepivo prvi put proizvedeno je za vojnu uporabu 1944. Godinu poslije licencirano je i za civilno stanovništvo nakon testiranja na vojnim regrutima i studentima.
No tijekom sezonskog izbijanja gripe 1947. istraživači su shvatili da se svake godine pojavljuju novi sojevi gripe koji zahtijevaju posebna cjepiva. Svjetska zdravstvena organizacija pokrenula je 1948. svoj prvi centar za gripu u Londonu, a centri širom svijeta i danas nastavljaju s istraživanjem novih cjepiva.
Ospice, zaušnjaci i rubeola
Američki liječnik Thomas Peebles prvi je put izolirao virus ospica u veljači 1954. tijekom izbijanja u privatnoj školi u okolici Bostona. Njegov je tim testirao prvu verziju cjepiva na 11 djece s intelektualnim i tjelesnim invaliditetom 1958. Nakon niza ispitivanja John Enders je 1963. napokon licencirao cjepivo koje je bilo sigurno i učinkovito u prevenciji infekcija.
Maurice Hilleman razvio je oslabljeno cjepivo 1968. i potom ga kombinirao s cjepivima protiv zaušnjaka i rubeole, da bi 1971. stvorio cjepivo MMR. Ovo kombinirano cjepivo induciralo je imunitet na sva tri virusa bez većih štetnih posljedica.
Hepatitis B
Četiri godine nakon otkrića virusa američki liječnik i genetičar Baruch Blumberg razvio je 1969. prvo cjepivo protiv hepatitisa B koristeći antigen koji je pronašao u Australiji. Kasnije je za svoja istraživanja dobio Nobelovu nagradu.
FDA je 1981. odobrila sofisticiranije cjepivo dobiveno iz krvi pozitivnog darivatelja, ali je ukinuto 1990. zbog strahova oko epidemije AIDS-a.
Istraživači su 1986. razvili cjepivo izrađeno od genetski modificirane DNK. Ovo cjepivo, koje se i danas koristi, ne sadrži krvne proizvode i ne možete se zaraziti od ljudi oboljelih od hepatitisa B.
Vodene kozice
Godine 1974. Michiaki Takahashi izolirao je soj varičele ili vodenih kozica dobiven od trogodišnjeg dječaka u Japanu. Iste godine razvio je živo oslabljeno cjepivo protiv vodenih kozica i testirao ga na 23 djece u bolnici. Sva djeca koja su primila cjepivo razvila su antitijela i nisu se razboljela usprkos epidemiji na njihovom odjelu.
Klinička ispitivanja nastavljena su u Japanu do 1986. godine, kada je cjepivo odobreno i uvedeno u dobrovoljnu upotrebu. Cjepivo protiv vodenih kozica licencirano je u SAD-u 1995. i dodano u raspored cjepiva za djecu, što je SAD učinilo prvom zemljom koja je uvela rutinsko cijepljenje protiv vodenih kozica za malu djecu.
Svinjska gripa
Prva zaraza čovjeka novim virusom gripe A H1N1 otkrivena je 15. travnja 2009. Američki CDC javno je izvijestio o prva dva slučaja i najavio da su 21. travnja u tijeku istraživanja na polju cjepiva.
Klinička ispitivanja kandidata za cjepivo protiv gripe H1N1 službeno su započela 22. srpnja. FDA je odobrila četiri cjepiva 15. rujna.
Sjedinjene Američke Države cjepiva su naručile dva tjedna kasnije, a nacionalna kampanja cijepljenja protiv gripe H1N1 službeno je pokrenuta u listopadu. Cjepivo je bilo široko dostupno u prosincu. Studije o dugoročnoj sigurnosti cjepiva nastavile su objavljivati rezultate do kraja godine.
COVID-19
Izvještaji o misterioznom izbijanju upale pluća u kineskom Wuhanu stigli su do Svjetske zdravstvene organizacije početkom prosinca 2019. Ispostavilo se da je bolest, danas poznata kao COVID-19, bila uzrokovana novim koronavirusom, nazvanim SARS-CoV-2.
Pet dana nakon što je 16. ožujka 2020. Svjetska zdravstvena organizacija proglasila pandemiju Moderna je prva započela ispitivanja sigurnosti cjepiva protiv koronavirusa. Nedugo nakon toga nekoliko drugih tvrtki pokrenulo je svoja ispitivanja; do kraja godine bit će više od 50 kandidata za cjepivo protiv koronavirusa.
I Moderna i Pfizer najavili su preliminarne pozitivne rezultate svojih ispitivanja u studenom. Nakon što dovrše sigurnosne podatke FDA će zatražiti odobrenje za hitnu uporabu.
Ako jedan ili oba kandidata budu odobrena, uvođenje će vjerojatno započeti posljednjih dana 2020. ili početkom 2021. Prve doze primit će medicinski radnici i ranjive populacije, a šira javnost vjerojatno će morati pričekati ljeto.
