Iako novac koji bi se uštedio smanjenjem broja zastupnika u Saboru sigurno ne bi spasio državni proračun u ovim kriznim vremenima, HSS-ov prijedlog da se ponovo mijenja izborni zakon prvorazredna je politička tema oko koje bi se trebao postići konačan dogovor stranaka što bi to pitanje zatvorio sljedećih 50 godina
Predugo u Hrvatskoj traje 'kemijanje' s izbornim sustavima kako kome odgovara s ciljem zadovoljavanja kratkoročnih stranačkih ciljeva, pa je i prijedlog HSS-a izazvao skepsu u javnosti upravo zbog termina u kojem je lansiran – godinu dana prije parlamentarnih izbora. Iz te stranke kažu da je SDP započeo sa zadiranjem u izborni sustav kada je 'srezao' dijasporu na tri fiksna zastupnika u Saboru te da je vrijeme da se to pitanje otvori u potpunosti da bismo sagledali jesmo li ili nismo zadovoljni postojećim stanjem.
'Ovim prijedlogom želimo potaknuti raspravu među strankama koje bi trebale pokazati političku volju da su se i političke elite spremne odricati u vremenima kada se režu radna mjesta u mnogim tvrtkama', pojasnio je saborski zastupnik HSS-a Nenad Matić. U HSS-u nisu točno izračunali koliko bi se uštedjelo sa 20 zastupnika manje u Saboru, jer se tu ne radi samo o plaćama, već i o putnim troškovima, pratećim službama, pa i povlaštenim mirovinama u dogledno vrijeme. 'Pa i o troškovima za koje ne znamo koji su', kaže zastupnik HSS-a. Ugrubo, Matić smatra da bi se samo na plaćama zastupnika moglo uštedjeti 10 milijuna kuna godišnje. Činjenica je da se u Hrvatskoj prečesto zadiralo u izborni zakon bez promišljanja o tome što je primjerenije u procesu demokratizacije i bolje predstavljenosti građana.
HSS-ov prijedlog mnogi su dočekali sa skepsom. Neki smatraju da iza cijele priče stoji HDZ, a drugi se pitaju zašto mijenjati izborni zakon godinu dana prije izbora. 'Možda se nemaju čime pametnije baviti', kaže SDP-ovac Nenad Stazić. Oglasio se i predsjednik HNS-a Radimir Čačić koji smatra da se radi o drugorazrednom političkom pitanju. Njegov kolega iz saborskih klupa i suparnik Andrija Hebrang kaže da unutar HDZ-a još uvijek nisu raspravljali o tom prijedlogu, ali smatra da ništa što se tiče izbornog zakona ne može biti drugorazredna tema.
Za nezavisnog saborskog zastupnika Dragutina Lesara riječ je o klasičnoj trgovini između HDZ-a i SDP-a u kojoj se kao posrednik pojavio HSS. Prema njegovom mišljenju, nakon što je SDP uspio svesti dijasporu na tri fiksna zastupnika, ideja Vladimira Šeksa je ukupnim rezanjem njihova broja vratiti ravnotežu u parlamentu između dvije najveće stranke. Na takve objede Matić samo kaže da se teorijama zavjere bave oni koji sudjeluju u njima. 'Smanjenje broja zastupnika u Saboru ne odgovara HSS-u, ali stvar je pokazivanja javnosti dobre volje političara da režu i sebe, a ne samo druge', objašnjava on. Ipak, za Lesara je to plan kojemu je cilj 'bipolarizacija, da u Saboru ostanu samo HDZ i SDP i njihovi krpelji'.
U HDZ-u i SDP-u su u principu prilično hladno reagirali na ideju o smanjenju broja zastupnika u parlamentu jer njima dva-tri zastupnika manje u Saboru ne predstavljaju problem kao ostalim strankama, koje bi se mogle naći ispod izbornog praga na idućim izborima.
Nenad Stazić se slaže da danas u Saboru sjedi previše zastupnika te da bi se taj broj mogao smanjiti za 20-30 mjesta. 'Ušteda bi mogla biti znatna, ali taj novac neće spasiti Vladu', direktan je Stazić i dodaje da se, kad bi se ulazilo u promjene, mora paziti da svako zastupničko mjesto teži otprilike isto glasova, da ne bi jedni ulazili u Sabor sa 7.000, a drugi sa 20 tisuća glasova.
'Dosad smo šest puta mijenjali izborni zakon, a ovo bi bio sedmi. Izborni zakon i Ustav su u stabilnim demokracijama konstante u koje se ne dira često. Kod nas se ljudi tek naviknu na neke stvari i mi ih odmah mijenjamo. To nije dobro i to odgovara ljude od izlaska na izbore', mišljenja je Andrija Hebrang.
Upravo to je i motiv HSS-ovaca kada su krenuli u javnost s ovim prijedlogom, kaže Matić, da se postigne najveća moguća suglasnost među strankama i konačno zatvori to pitanje. Za Lesara je potpuno jasno kako će to na kraju ispasti.
'Ne znam zašto to rade. Najbolje bi bilo da u Ustavu napišu - hrvatski zastupnici su Vladimir Šeks Josip Friščić i Zoran Milanović', zaključio je ovaj zastupnik bez dlake na jeziku.
Ipak, ako ostavimo Lesara po strani, možemo reći da je zadiranje u izborni sustav iznimno bitno pitanje kojem se treba pristupiti iznimno oprezno i donijeti odluku uz širok konsenzus. Manjim brojem zastupnika na državnoj plaći i mirovini nemalo bismo uštedjeli, a teško da bismo izgubili na kvaliteti.
