Sposobna, hrabra, uporna, bez dlake na jeziku, zabavna, samozatajna - tako Marinu Škrabalo, mirovnu aktivistkinju, znanstvenicu i zagovarateljicu ljudskih prava, opisuju prijatelji i bliski suradnici. Njezin profesionalni vijek svjedoči o potpunoj predanosti dobrobiti zajednice i korištenju svih raspoloživih mehanizama za unapređenje kvalitete ljudskog života.

Zahvaljujući Škrabalo i njezinim suradnicima, u okviru Zaklade izvojevane su nove humanitarne bitke i osnaženi već postojeći projekti, poput nabave skupih lijekova za djecu s rijetkim bolestima, zaštite žrtava obiteljskog nasilja, besplatnog prijevoza oboljelih na kemoterapiju, značajne materijalne i financijske pomoći stradalnicima u potresu, izbjeglicama, mladima bez roditeljske skrbi, umirovljenicima... I sve to uz pokretanje ad hoc donatorskih akcija u situacijama u kojima država potpuno zakaže, kao što je to bilo u slučaju Mirele Čavajde.

Škrabalo kontinuirano djeluje iz aktivističke pozicije, oslobođena okova državne administracije - i to unatoč magisteriju javnog upravljanja s američkog Sveučilišta Syracuse, tituli koja bi mnoge nagnala na rad u državnom sektoru. Kako ona to objašnjava?

'Mislim da sam od rana 'razmažena' povjerenjem u svoju slobodu djelovanja, od obiteljskog ambijenta - oca inokosnog liberala, majke slobodne filmske radnice i brata na autopilotu - preko dvije godine školovanja u UWC-u Adriatic, pa do mirovnog aktivizma 1990-ih, kada sam osjetila slast suradničkog stvaranja nečeg novog i blagotvornog, doslovno iz nule, poput našeg Volonterskog projekta Pakrac. Zato me valjda put i nosi prema radnim sferama u kojima zajednički proizvodimo ambijent, ciljeve i resurse. Pritom izuzetno cijenim javnu službu, bez koje država gubi smisao, i imam puno poštovanja za sve one neznane junakinje i junake u državnim i gradskim uredima koji ustrajno rade na tome da voda ipak curi iz pipe, a penzija stiže na vrijeme, svim birokratskim uzaludnostima i političkom nemaru usprkos. Čini mi se da sam ja neka čudna sorta, možda sam u biti anarhoinstitucionalistkinja!' kroz smijeh kaže Škrabalo.

Vjeruje da sloboda djelovanja, a time i odgovornost i kreativnost, cvjetaju kada imamo svima znane, jasne, stabilne i suradnički orijentirane radne procese: 'To bi trebala biti i suština reforme javne uprave za kakvu se zalažemo kad tražimo da država štiti ljudska prava', tumači.

Nakon što je diplomirala povijest i etnologiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu angažirala se kao voditeljica edukacijskog programa u Centru za mirovne studije, proisteklom iz Volonterskog projekta Pakrac, u kojem su u ratno doba djelovale i stotine stranih volontera. Za vrijeme magisterija u SAD-u pak vozila je na dva kolosijeka: uz studij, radila je za organizaciju World Learning sa sjedištem u Washingtonu, na projektu usmjerenom na političko i ekonomsko osnaživanje žena u postjugoslavenskim zemljama. Po povratku u Zagreb aktivirala se u ZaMirNetu kao suradnica za monitoring i evaluaciju projekta razvoja poslijeratnih zajednica u Lici i Dalmaciji.

Nakon toga pokreće konzultantsku tvrtku MAP Savjetovanja. zajedno s Aidom Bagić i Paulom Stubbsom. Gotovo cijelo iduće desetljeće bavi se primijenjenim istraživanjima, edukacijom i savjetovanjem vezanim uz programe društvenog razvoja, upravljanje u javnom i neprofitnom sektoru, analizom javnih politika i promocijom društveno odgovornog poslovanja. U tom razdoblju, naime, postaje procjeniteljica izvrsnosti u poslovanju prema standardu Europske zaklade za upravljanje kvalitetom (EFQM), a usput je završila Akademiju za politički razvoj u organizaciji Vijeća Europe i udruge Europski krug. Potom se pridružuje GONG-u, u kojem pet godina radi kao viša savjetnica na strateškom razvoju organizacije i brojnim aktivnostima oko dobrog upravljanja, europskih poslova, politike proširenja te međunarodne razvojne pomoći.

Svoje bogato iskustvo naposljetku je pretočila u ambiciozan, za domaće prilike i prilično odvažan projekt - pokretanje Zaklade Solidarna, prve privatne zaklade za jačanje građanskog aktivizma i solidarnosti u Hrvatskoj. Tajming je, pokazat će se, bio čudesan, baš kao i vjera svih suosnivača - '55 branitelja i braniteljica ljudskih prava – 49 pojedinki i pojedinaca te šest udruga iz različitih dijelova Hrvatske' - u veliku solidarnost građana s unesrećenima i obespravljenima te povjerenje da će njihove donacije doći na prave adrese.

'Pokretanjem Solidarne htjeli smo prvo sebe izazvati i pokazati si da ljudskopravaši znaju govoriti jezikom običnih ljudi, baš kao i to da su građani masovno spremni srčano stati uz tuđu muku i dati i novac i ruku za zaštitu ljudskih prava kad im se pruži pouzdan kanal doniranja. Hvala svima - znanim i neznanim donatorima na povjerenju – svi smo mi danas s vama Solidarna!' poručuje Škrabalo.

Zaklada se zahuktala na izmaku 'starog normalnog', uoči pošasti i tragedija koje su ljudske živote promijenile iz temelja: pandemije koronavirusa i paralelne pandemije nasilja nad ženama, zagrebačkog i 'petrinjskog' potresa te dotad neviđenih iskaza građanske solidarnosti, a onda i rata u Ukrajini te zbrinjavanja novih izbjeglica diljem Hrvatske. Tisuće građana i privatnih tvrtki donirale su sredstva za različite akcije, a samo je putem Fonda 5.5 za pomoć stradalnicima u potresu - ovjenčanog nagradom Europskog parlamenta - distribuirano više od 17 milijuna kuna pomoći za 1200 obitelji. Sve to ne računajući ogromni pro bono doprinos mnogih solidarnih ljudi iz neprofitnog, poslovnog i javnog sektora.

Fond #SPASIME za hitnu pomoć i zaštitu žrtava obiteljskog nasilja, Fond 'Solidarno s Ukrajinom' za pomoć izbjeglicama u Hrvatskoj, Fond 'Desa i Jerko Baković' za školovanje siromašne djece, Fond za aktivno građanstvo, program Kultura u zajednici... Solidarna je postala zamašnjak i zrcalo filantropije u Hrvatskoj.

'U suvremenom značenju filantropija se ne odnosi ni na čovjekoljublje ni na milosrđe, već na povezivanje, aktiviranje i ulaganje raznolikih dobara – novca, roba, znanja, rada, vremena i društvenih kontakata, i to na dobrovoljnoj osnovi, preko sektorskih granica, a sve češće i preko čvrste podjele na profitne i neprofitne djelatnosti. Tim udruživanjem resursa stvara se dodatna vrijednost za ulaganja u sigurnost i razvoj pojedinaca i zajednica u odnosu na javne fondove. U području ljudskih prava filantropija je komplementaran izvor financiranja onom javnom te jača autonomiju u odnosu na državu, ali i mogućnost inoviranja, čega nema ako aktivisti i udruge nemaju pravo na pogrešku, što je za javne donatore često, pa i iz opravdanih razloga, prevelik rizik', kaže Škrabalo, dodajući da Hrvatska dosta kasni u razvoju suvremene filantropije, no 'svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujemo, o čemu svjedoči čudo građanske solidarnosti i suradničkih odnosa nakon potresa na Baniji'.

Temeljem dugogodišnjeg iskustva u NGO menadžmentu i izgradnji civilnog društva, Škrabalo je sedam godina bila članica Europskog gospodarskog i socijalnog odbora, savjetodavnog tijela Europske unije, u ime hrvatskog nevladinog sektora. U vrijeme pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji koordinirala je Platformu 112, neformalnu koaliciju 70-ak udruga civilnog društva, u čemu joj, vjerojatno, nije odmogla ni dvogodišnja edukacija iz grupne Gestalt psihoterapije. U međuvremenu objavljuje znanstvene i stručne radove, kako iz područja nevladinog sektora, tako iz politologije i etnologije.

Ona je, ukratko, utjelovljenje uspjeha civilnog društva u Hrvatskoj, britka govornica kojoj malo tko može parirati u dvoboju argumentima, pokretačica i sudionica brojnih građanskih inicijativa. Čim se uključi u neki projekt, dobar dio posla unaprijed je obavljen, reći će njezini kolege. Uzor je mnogim mladim aktivistima, a oni uz nju spoznaju da su i najviši ciljevi u konačnici dostižni, dakako uz puno uloženog truda, uključujući doslovno danonoćan rad na zahtjevnim projektima i 'kampiranje' na uličnim prosvjedima. Prije godinu dana, upravljanje Solidarnom preuzeo je Ivan Blažević.

'Njezina energija, ideje, predanost misiji Solidarne inspiracija su svima koje susretne, posebno onima s kojima svakodnevno radi. Uz nju nema praznog hoda, samo ju se ponekad mora natjerati da zastane i predahne. Lokomotiva je koja juri i ne priznaje crvena svjetla ili zapreke na pruzi', tako su je, najslikovitije, predstavili njezini najbliži suradnici.

O Vizionaru godine

Ova vizionarka boljeg, pravednijeg i solidarnijeg društva je među finalistima za nagradu Vizionar godine u kategoriji društvo s još četvero kandidata: radiologom i edukatorom Natkom Beckom, izvanrednom učenicom Emom Donev, voditeljem Zvjezdarnice u Višnjanu Koradom Korlevićem te voditeljem transplantacijskog tima Zavoda za abdominalnu kirurgiju Kliničke bolnice Merkur Stipislavom Jadrijevićem. Ostali kandidati bit će predstavljeni na tportalu u nadolazećim danima, a dobitnici u svih pet kategorija, o kojima će odlučiti glavni žiri nagrade, - uz društvo, tu su još biznis, tehnologija, kultura i sport - kao i u krovnoj kategoriji Vizionar godine bit će proglašeni na konferenciji 9. veljače, kada će se s ključnim predstavnicima gospodarstva i društva pokrenuti diskusija o glavnim temama za razvoj Hrvatske.