Najavljeni referendum vladajući su od početka dočekali 'na nož'. No nisu stali na izjavama. Ministar uprave Lovro Kuščević preko medija je najavio da već poslije ljeta Vlada planira poslati u saborsku proceduru izmjene Zakona o financiranju političkih aktivnosti i izborne promidžbe, u sklopu kojih će se urediti i pitanje referenduma, tako da objave donacija za referendum budu javne, kao i kada su u pitanju političke stranke.

Kuščević razmišlja i o objedinjavanju četiri izborna zakona o parlamentarnim, lokalnim, predsjedničkim te izborima za Europarlament.

Na tapetu je i uvođenje jednog preferencijalnog glasa na lokalnim izborima, kao što je to na onima parlamentarnim, te uvođenje opisnog i elektroničkog glasanja u dijaspori da bi se biračima izvan RH olakšao pristup glasanju.

Iako Kuščević naglašava da podržava referendum kao oblik demokracije, ne podržava referendum o izmjeni izbornog sustava koji bi, da prođe, omogućio građanima da ih u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti zastupaju oni političari koji su dobili najviše glasova na izborima.

Markić za tportal komentira kako Hrvatska već sada ima jedan od najstrožih zakona o referendumu. Podsjeća da je kod nas u 27 godina održan tek jedan narodni referendum, i to onaj o ustavnoj zaštiti braka kao zajednice žene i muškarca, dok ih je u susjednoj Sloveniji u istom razdoblju bilo dvadesetak.

'Hrvatska ima jedan od najstrožih zakona o referendumu i otkad smo najavili građansku inicijativu Narod odlučuje za pravedniji izborni sustav, samo se redaju prijedlozi – od onog SDP-ova Grbina do onog HDZ-ova Kuščevića. Zar nije nevjerojatno to da u 2018. godini političari kojima su puna usta demokracije i građanskih prava čine sve što mogu da spriječe građane da im kažu što misle o nekoj temi?', kaže Markić.

Podsjeća kako su postojeći zakon napisali HDZ i SDP te je po njemu gotovo nemoguće izboriti narodni referendum. Rok od samo dva tjedna u kojem inicijatori referenduma moraju prikupiti potpise deset posto od ukupnog broja svih birača najkraći je u Europi, tvrdi.

Uz to, za mjesta prikupljanja potpisa moraju tražiti dozvole svakog pojedinog grada. 'Sada neki gradovi, osobito oni u kojima je HDZ na vlasti, ali nažalost i Zagreb, traže da im se za lokacije na kojima će stajati stolovi plaća pristojba, kao za komercijalne djelatnosti, ili kao ona koju plaćaju političke stranke. Dakle traže od inicijative građana, koji plaćaju poreze i prireze u proračun grada, da dodatno plate referendumsko izjašnjavanje. Sve su to mjere za ograničavanje građana, kako bi se spriječilo to da kroz referendum narede Vladi i Saboru da nešto provedu', smatra.

Što se tiče objave imena donatora, za nju to nije problem, no smatra kako motiv HDZ-a i SDP-a, koji su prema najavljenom referendumu pokazali jednak antagonizam, nije briga za transparentnost.

'Problem je to što oni na ovaj način žele vršiti dodatan pritisak na tvrtke koje posluju s državom. Recite vi meni – kad su HDZ i SDP protiv referendumske inicijative, a vaša tvrtka, recimo, posluje s državom – hoćete li u Hrvatskoj, u kojoj vlada klijentelizam, kao vlasnik firme otvoreno donirati? Što se tiče organizatora referenduma, organizacijski odbor je javno poznat i ovako i onako', naglašava Markić.

Na pitanje kako komentira najavu uvođenja jednog preferencijalnog glasa na lokalnim izborima, koju je iznio Kuščević, a ranije i HNS, odgovara da bi 'HDZ pristao i na tri glasa na parlamentarnim i na lokalnim izborima samo da se ne makne cenzus od deset posto za preferencijske glasove na parlamentarnim izborima.

'Cenzus od deset posto je mehanizam poništavanja preferencijskih glasova jer onaj kandidat na stranačkoj listi koji je dobio najviše glasova ne ulazi u Sabor ako nema istodobno deset posto glasova svih kandidata zajedno. Narod odlučuje traži uvođenje tri preferencijska glasa bez cenzusa od deset posto baš zato da bi se poredak kojim kandidati na listama ulaze u Sabor određivao isključivo na temelju broja glasova birača, a ne poretka koji je posložio šef stranke. Isto tako, ukidanje cenzusa od deset posto sprečava predizborne koalicije kojima HDZ i SDP strankama što imaju potporu birača od jedan posto omogućuje da uđu u Sabor, iako ne bi same mogle prijeći izborni prag od četiri ili pet posto', pojašnjava.