Cilj ovog pothvata jest okrupnjeti potraživanja koja građani imaju na osnovi moguće sudske tužbe protiv banaka, ući u pregovore i eventualno izboriti odštetu za potrošače - a samim time i proviziju za sebe. U Udruzi Franak u prvoj reakciji načelno su pozdravili ovakav pristup, pretpostavljajući da će to dovesti do povećanja interesa potrošača za podizanje tužbi, no koordinator njenog ekonomsko-pravnog tima Goran Aleksić sada upozorava da su stvari ipak 'pogrešno postavljene'.

'Iz medija smo iščitali da se građanima nudi samo pokretanje spora na osnovi zateznih kamata, na temelju navodne odluke Vrhovnog suda iz prosinca prošle godine, a to je za potrošače iznimno loše jer predviđa najviše 20 posto od punog obeštećenja. Ako se pokreću tužbe, treba utužiti cijeli iznos', rekao je Aleksić za tportal.

Vrhovni sud donio je spomenuto pravno shvaćanje, koje je u dijelu javnosti proglašeno iznimno neobičnim, u prvom 'oglednom postupku' vezanom uz slučaj švicarskog franka - no ono nije prošlo evidenciju samog suda i sada se čeka nova sjednica te nova odluka o pravima potrošača. U međuvremenu cure rokovi za pokretanje sporova jer za dio potraživanja građana već sredinom lipnja započinje nastupati zastara.

Iz Udruge Franak već mjesecima apeliraju na Vrhovni sud da u ovom roku donese novu odluku i omogući pravnu sigurnost, a istovremeno ohrabruju potrošače na podizanje tužbi. Inicijativa tvrtke Druga fundacija teoretski bi mogla dovesti do povećanja interesa građana, ali - barem po Aleksiću - na sasvim pogrešnoj osnovi. Rezerviranost Udruge Franak izaziva i podatak da se u Rakarovu timu nalaze bankari, ali i Vuk Vuković, ekonomist koji je u jeku afere Franak surađivao s časopisom Banka te kolege ekonomiste koji su zagovarali konverziju kredita iz franaka u kune otvoreno nazvao 'redikulima'.

'Možda je shvatio da je bio u krivu, čovjek ima pravo promijeniti mišljenje', kaže Aleksić. S Rakarom i njegovim timom, tvrdi, Udruga Franak 'nema apsolutno nikakve kontakte'.

No tu se postavlja ključno pitanje oko ove inicijative: ako udruga s njom nema suradnju i ako poslovne banke nisu odale zaštićene informacije i time prekršile zakon, otkud Drugoj fundaciji osobni podaci tisuća građana s kreditima u francima? Kako su znali na koje adrese poslati ponude za preuzimanje potraživanja i kako su u njima naveli čak i približan iznos obeštećenja koji bi građani mogli dobiti?

'Koristili smo se otvorenim bazama podataka', tvrdi za tportal Marko Rakar, poznat kao savjetnik na području informatičkih sustava i financijske forenzike te vlasnik Druge fundacije.

'Zemljišne knjige su javni registar i podaci o vlasništvu nad nekretninama javno su dostupni, kao i informacije o hipotekama i zalozima koji su upisani na njima. To je naš jedan jedini izvor, ne postoji drugi način da se doznaju ove informacije', tvrdi Rakar.

'Ništa se nije dogodilo preko noći: ovu aktivnost pripremali smo dvije i pol godine. To je vrlo dugotrajan, rudarski rad', dodaje Rakar.

Podaci iz Sudskog registra ipak pokazuju da je njegova Druga fundacija, kojoj je jedini vlasnik, osnovana u lipnju prošle godine - dakle prije samo deset mjeseci.

Rakar ne odgovara konkretno na tvrdnje Aleksića da bi potrošačima trebao nuditi tužbe za kompletan iznos potraživanja, a ne samo za dvadesetak posto, što se odnosi na zatezne kamate, spominjući da uvijek postoje razne 'pravne taktike'. Medijima je već objasnio da je približan iznos potraživanja koji je ponudio potencijalnim klijentima izračunao na temelju 'matematičkog modela koji je prosjek više stotina izračuna sudskih vještaka', no nas je ipak zanimalo da nam malo temeljitije pojasni način na koji je došao do osobnih podataka tisuća građana.

Hrvatske zemljišne knjige, naime, možda jesu djelomično digitalizirane - ali još uvijek nema mogućnosti filtriranja podataka kojim bi se među milijunima vlasnika nekretnina izdvojilo baš one s hipotekama za kredite u švicarskim francima.

'Pretraživali smo jednu po jednu nekretninu, a ponude smo slali klijentima svih banaka, bez obzira na njihovu adresu', tvrdi Rakar. Dodaje da su ponude slane isključivo na adrese građana s hipotekarnim kreditima jer za preostale - one koji su se zadužili nenamjenski ili za kupnju vozila - ne postoje javno dostupni podaci.

Koliko je realno to da se stručnjak za baze podataka 'pješice' probijao kroz zemljišne knjige i pretraživao jednu po jednu nekretninu diljem Hrvatske, valjda treba ostaviti na prosudbu svakom čitatelju. No na pitanje tportala kakve su ambicije njegove tvrtke i koliko građana s kreditima u švicarskim francima želi obuhvatiti svojom ponudom, on odgovara kratko i samouvjereno:

'Želimo doći do svih.'