Stupce su, dakako, punili i izvještaji o neobuzdanim slavljima navijača, no oni nisu bili u potpuno pozitivnom tonu: nakon svake utakmice, naime, zabilježeni su neredi i okršaji s policijom u nizu europskih gradova. Od žestokog obračuna u Bruxellesu prije tri tjedna do onog subotnjeg u Parizu, kada su na ulice gotovo istovremeno izašli Marokanci koji su slavili pobjedu nad Portugalom i Francuzi koji su obilježavali izbacivanje Engleske.

Ovog tjedna dvije reprezentacije međusobno će se boriti za ulazak u finale Svjetskog prvenstva.

Razloge zbog kojih Marokanci u dijaspori pribjegavaju navijačkim feštama koje redovito eskaliraju u nasilje i tučnjave s policijom sociolozi uglavnom svode na razumno objašnjenje: mahom se radi o drugoj generaciji migranata, onoj koja je u inozemstvu rođena i odrasla, ali i dalje nije potpuno integrirana pa na ovaj način izražava svoje frustracije. Današnji predstojnik premijerovog ureda Zvonimir Frka-Petešić od 2013. do 2017. godine bio je hrvatski veleposlanik upravo u Maroku i za tportal je - koliko mu to diplomatski uzusi dozvoljavaju - protumačio stvarno stanje stvari.

'Činjenica jest da su navijačka slavlja u samom Maroku protekla u ekstatičnom raspoloženju, vrlo bučno i bez ikakvih incidenata: moji prijatelji slali su mi snimke oduševljenja koje je ondje vladalo. U inozemstvu je, izgleda, to bilo ponešto drugačije, no s ove pozicije teško mi je ulaziti u motive i uzroke tih incidenata', kaže za tportal poslovično suzdržani Frka-Petešić.

'Maroko je država s nekih 35 milijuna stanovnika, od kojih, računa se, oko deset posto živi u inozemstvu - i to upravo u Španjolskoj, Francuskoj i Belgiji. Za to postoje i povijesni razlozi: od 1912. do 1956. godine ova zemlja bila je pod francuskom administracijom, a manji dio na sjeveru predstavljao je španjolski protektorat. Upravo zato postoje posebne povijesne veze, ali i posebno značenje utakmica u kojima su Marokanci s prvenstva izbacili i Portugal i Španjolsku, a sada se pripremaju za susret s Francuskom', objašnjava Frka-Petešić.

Nogomet je, dakle, i u ovom slučaju nadrastao sam sport i prelijeva se u povijesno-političku dimenziju.

'Jasno, to je daleko najpopularniji sport u toj državi, a njihova reprezentacija - koja ima nadimak 'Lavovi s Atlasa' - spada u krug najboljih i najuspješnijih u Africi. Na prvenstvu u Katru postigli su antologijski rezultat čak i ako ispadnu u polufinalu, a ne treba ni govoriti koliko to ima utjecaja na raspoloženje i optimizam marokanske nacije i cijelog društva', dodaje sugovornik tportala.

'Vrlo su strastveni što se tiče nogometa i to je stalno te na svakom koraku vidljivo', kaže Frka-Petešić, a iznio nam je i jednu anegdotu iz svog veleposlaničkog mandata u toj državi:

'U aglomeraciji glavnog grada Rabata i drugog grada Salea, ovaj potonji ima nogometni klub čiji su dresovi identični onima naše reprezentacije, dakle s crveno-bijelim kvadratićima. Upitao sam njihovog gradonačelnika otkud to pa mi je dao iznenađujući odgovor: njihov originalni dres zapravo je bio s crvenim i bijelim prugama, ali toliko im se svidio dres naše reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 1998. godine da su sazvali sjednicu Gradskog vijeća i službeno izmijenili svoj. Dakle na određeni način radi se o prvom legalnom plagijatu. Imam ga, predstavlja mi vrlo dragu uspomenu', smije se Frka-Petešić.

Prognoze polufinala između Francuske i Maroka, opet vrlo diplomatski, nije nam želio iznijeti.