Prometni stručnjak Željko Marušić podsjetio je na projekt koji je prezentirao prije 15 godina, a koji bi, po njegovu mišljenju, mogao spriječiti požare ovakvih razmjera. Riječ je o projektu hrvatske protupožarne straže. Marušićevo promišljanje donosimo u cijelosti
Osim protupožarne zaštite, osnovni cilj projekta je poticanje proizvodnje specijalnih stražarskih i protupožarnih prometnih sredstava, vozila i letjelica/dronova te opreme, što bi mogao biti snažan poticaj gospodarstvu.
vezane vijesti
Kaos u organizaciji i zabrinjavajuće loša opremljenost protupožarnog sustava, koji na papiru funkcionira dobro, a u praksi vidimo kako, pokazuje da je nužno ustrojiti poseban sustav koji bi kao cilj, osim prevencije i stražarenja, imao osiguranje kvalitete u ovom prevažnom poslu.
Ono što mnogi građani slute, a pojavile su se i konkretne indicije u ovoj kataklizmi, naša je izvjesna realnost: većina najtežih požara promišljeno i ciljano je podmetnuta, ma koliko o tome šutjeli, jer to ukazuje i na teške propuste u nadzoru. Stoga, pored postojećeg sustava kroz MUP i Hrvatsku vatrogasnu zajednicu, treba utemeljiti poseban sustav hrvatske protupožarne straže (HPPS), ciljano usmjeren protiv piromana i onih koji neodgovornim ponašanjem izazivaju požar. Sustav HPPS trebao bi koristiti sve mogućnosti nove tehnologije, prvenstveno elektronički i videonadzor, ali i klasično stražarenje, uz posebnu opremu i sredstva koja možemo osmisliti i proizvoditi, usmjeravajući se na rizična područja i devijantne osobe/ponašanja, posebno prije ljetne bure.
Ako piromani znaju gdje i kad treba paliti, jedna od glavnih zadaća hrvatske protupožarne straže bila bi predviđati te sustavno i organizirano boriti se protiv toga. Podjednako bi trebala kontrolirati stanje i provođenje svih mjera protupožarne zaštite, odnosno prevencije (prvenstveno izvan sezone). Konačno treba shvatiti da postojeći sustav protupožarne zaštite nije i ne može biti učinkovit te da treba utemeljiti dodatan, komplementaran sustav, koji bi radio ciljano i odvojeno, ali koordinirano s postojećim sustavom protupožarne zaštite.
Inovacija je u tome da bi oni koji stražare radili to u lakim i mobilnim vozilima opremljenim protupožarnim sredstvima, uz najbolju informacijsku i organizacijsku povezanost. Dobro je poznato to da je dovoljno puhnuti da se ugasi šibica, nakon desetak sekundi dovoljna je čaša vode, a nakon pola sata ponekad ne pomaže ni pet kanadera. Samo pet posto nastale štete, koju ćemo zbrajati u ovom katastrofalnom požaru, bilo bi dovoljno za inicijalni korak.
