Važno je da se kroz imenovanje ulica čuva sjećanje na velike sportaše i ljude, a boks je jedan od sportova koji je donio veliki broj medalja, ali prije svega i ljude koji su na najbolji mogući način predstavljali sport, poručila je rekla je predsjednica Povjerenstva Andrea Radulović, obrazlažući odluku da se Mati Parlovu dodijeli ime jedne ulice u Beogradu.

Rođeni Splićan, podrijetlom iz okolice Imotskog, Parlov je po završetku sportske karijere živio u Fažani, u Istri, i vodio vlastiti kafić u Puli, okružen prijateljima i štovateljima, daleko od javnog života.

Parlov je boksač koji će, osim po brojnim domaćim i inozemnim titulama, ostati upamćen i po tvrdnji da je "amaterski boks daleko teži od profesionalnog".

Kao ugledna javna ličnost naglašavao je svoj kozmopolitizam, usprotivio se nacionalizmima na prostorima bivše Jugoslavije i u jednom intervjuu poručio da on "ne može biti nacionalist jer je svjetski prvak".

U amaterskoj karijeri imao je ukupno 310 mečeva i doživio samo 13 poraza i osam osam puta osvajao naslov prvaka Jugoslavije u poluteškoj kategoriji (1967-1974).

Bio je pet puta prvak Balkana (1971-1974), dvaput prvak Europe (1971. u Madridu i 1973. u Beogradu), osvojivši i dvije Zlatne rukavice - 1967. i 1969.

Naslov svjetskog amaterskog prvaka izborio je pobjedom na prvom svjetskom prvenstvu održanom 1974. godine u Havani, na Kubi.

Sudjelovao je na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. i osvojio zlatno odličje u poluteškoj kategoriji.

Parlov je profesionalnu karijeru u poluteškoj kategoriji započeo 1974., a naslov europskog prvaka u WBC kategoriji osvojio je 1976. godine.

Naslov svjetskog prvaka u poluteškoj kategoriji osvojio je 1978., a kao profesionalac imao je 29 borbi, od toga 24 pobjede i dvije neriješene borbe, a iz ringa je kao poražen izašao samo tri puta.

Proglašen je hrvatskim sportašem 20. stoljeća, a njegovo ime nosi dvorana u Puli - Dom sportova "Mate Parlov".

Preminuo je 29. srpnja 2008.godine, a pokopan je dva dana kasnije na Gradskom groblju u Puli.