Predstava nastaje u koprodukciji s Bitef teatrom iz Beograda, a na tom međunarodnom projektu okupila se jaka ekipa: legendarnog boksača glumit će Slavko Štimac, tekst je napisala grupa autora - Tomislav Zajec, peterostruki dobitnik Držića i dramaturg kazališnog hita 'Črna mati zemla', Aleksandar Radivojević, jedan od najkontroverznijih balkanskih scenarista (njegov scenarij za 'Srpski film' izazvao je polemike), nagrađivana dramatičarka Olga Dimitrijević i mladi dramatičar Dimitrije Kokanov - dramaturginja je Nataša Rajković, dok se za pokret brine koreograf Staša Zurovac, autor scenografije je likovni umjetnik Davor Sanvincenti, a glazbu je skladao Damir Urban. Redatelj je mladi Aleksandar Švabić, a dio ekipe za tportal je prije koji dan, dok je predstava još nosila ime slavnog sportaša, otkrio kako rade i na koji ih je način inspirirala životna priča boksačkog šampiona.

Na pitanje kako je došao na ideju da radi predstavu inspiriranu Matom Parlovom te što je bilo presudno za to da se pozabavi olimpijskim i profesionalnim prvakom svijeta, redatelj Aleksandar Švabić kaže da je iz Pule otputovao prije otprilike 11 godina, međutim nikad se nije do kraja otisnuo iz svog rodnog grada, Pula je dio njega, jednako kao što je i on dio Pule. 

Aleksandar Švabić: Mate Parlov za mene predstavlja heroja

'Mate Parlov predstavlja sam sebe, kao što to radi i Pula, ali su na istom zemljopisnom području rasli jedno vrijeme zajedno te tako i oni na neki način grade jedan drugog. To je jedan grad i jedan čovjek, koji su meni bliski i zanimljivi. Za mene kao rođenog Puležanina Mate Parlov predstavlja svojevrsnog heroja', kaže redatelj Aleksandar Švabić, koji je diplomirao režiju u Beogradu i do sada je surađivao s nekoliko kazališta, a s Kazalištem Ulysses radi već nekoliko godina, primjerice kao asistent redatelja, a prošle godine režirao je 'Stranca' Rainera Wernera Fassbindera.    

Mate Parlov rođen je u Imotskom, a živio je u Puli, u kojoj je nakon što se oprostio od boksa 1980. u Los Angelesu vodio vlastiti kafić Mate, u kojem je sam posluživao goste. Bio je osam puta prvak Jugoslavije, pet puta prvak Balkana, dva puta svjetski prvak i jednom europski prvak, a osvojio je i zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. godine. Vodio je buran život. U 60. godini života, nakon dugotrajne borbe s opakom bolešću, porazio ga je rak pluća. 

Neke mečeve gledali smo nebrojeno puta

Zanimalo nas je kako su se pripremali za rad na predstavi, jesu li istraživali po arhivima, razgovarali s drugim sportašima ili članovima obitelji?

'Neko vrijeme smo tražili i analizirali informacije do kojih smo dolazili. Neke mečeve smo gledali nebrojeno puta i još ih gledamo. Do ove faze rada na predstavi nismo stigli doći do obitelji, ali smo upoznali mnogo njegovih prijatelja i poznanika. Kad smo nekoga sreli, bilo je dovoljno reći 'Mate Parlov' i tema bi se sama otvorila. Parlov je zanimljiv i kao ličnost i kao čovjek', kaže redatelj Švabić.

Kako su pristupili njegovoj živopisnoj ličnosti, prate li biografske podatke, kako grade predstavu?  

Naime Parlov je tijekom tih svojih 13 zlatnih godina dostigao nevjerojatnu slavu. Svaki dan je dobivao brojna pisma, a najčešće su mu pisali mladi, koji su mu se divili, ali i boksački fanovi koji su bili oduševljeni njegovom posebnom tehnikom, te djevojke. Nakon svake pobjede stizali bi mu mnogi brzojavi, a mnogo je puta bio i gost Josipa Broza Tita. Kako su tada pisale novine, navijači su ga dočekivali 50-ak kilometara prije Pule i slijedili sve do Arene, u kojoj mu je bio priređen svečani doček. On bi u znak pozdrava dizao ruke, češće ljevicu, kojom je, kako je znao reći, uvijek obavljao 99 posto posla, a zatim bi finiširao desnicom. Nakon povratka s Olimpijade u Münchenu dočekali su ga gotovo svi njegovi sugrađani, a Tito mu je poklonio ručni sat.    

'Predstavi sam pristupio kroz dva modaliteta; prvi su činjenice koje su svima poznate, a drugi ono što Parlov predstavlja u široj svijesti ljudi, u kojoj je postavljen kao mitska ličnost', nastavlja Švabić, dodajući da su autori pisali tekstove iz svojih gledišta, odnosno temeljeći ih na informacijama koje su sami izabrali.

'Piscima je bilo zadano vrijeme i mjesto radnje, a zatim tim segmentima, odnosno cjelinama manipuliramo, tj. montiramo ih kako bismo izgradili, tj. materijalizirali mapu osobe kojom se bavimo. Tomislav Zajec je pisao o njegovu djetinjstvu, o dolasku u Pulu i početku ljubavi prema boksu, Aleksandar Radivojević je pisao scenu koja se događa u svlačionici prije meča u Münchenu, a Dimitrije Kokanov scenu u istoj svlačionici, ali nakon meča. Olga Dimitrijević je pak napisala scenu u kafiću Mate Parlova iz pozicije djevojke koja je znala za njega i za njegovo vrijeme kao za mit, ali ga nije susrela. Dramaturginja Nataša Rajković dramaturški povezuje sve te tekstove, a zatim još tijekom proba radi na raznim dramskim zadacima na zadanu temu te i taj materijal sklapa u cjelinu', objašnjava Švabić.

Parlov je bio vrlo intrigantna osoba, nedokučiva i u svakom slučaju višeznačna

Tomislav Zajec kaže da je u dogovoru s redateljem Aleksandrom Švabićem trebao pokušati istražiti i dramski oblikovati sliku ili nekoliko njih iz razdoblja djetinjstva Mate Parlova.

'Sam je Parlov, kao što to potvrđuje i javna predodžba o njemu, bio vrlo intrigantna osoba, nedokučiva i u svakom slučaju višeznačna. O njegovu privatnom životu zna se zaista vrlo malo tako da sam nakon istraživanja pokušao prije svega osjetiti njegovu poziciju autsajdera koji kao dijete iz rodnih Ričica odlazi živjeti u grad. A zatim i prvotni interes za boks, koji je u Matinu životu od početka imao svojevrsne elemente mitskog ili metafizičkog. Mislim da je upravo zbog tog izmicanja oku javnosti, koje je išlo paralelno s nenadmašnim sportskim uspjesima i rezultatima, Mate Parlov figura koja i danas izaziva interes i postavlja brojna pitanja. On je uvijek istovremeno boksač i pjesnik te mislim da upravo u tom neobičnom dualitetu treba tražiti prostor za interpretaciju Parlova kao dramskog lika', objasnio je Zajec.  

Na upit što njemu, odnosno mlađim generacijama, danas znači Mate Parlov te dive li se njegovim uspjesima, Švabić je odgovorio da su lik i djelo Mate Parlova poznati mlađim generacijama onoliko koliko su starije generacije htjele da im budu poznati, kao što se to dogodilo s mnogo drugih plemenitih ličnosti i događaja iz naše bliske povijesti.

'Meni osobno znači divan primjer ljudskog bića', rekao je Švabić.