Prije deset godina Francuzi su uz veliku pompu primili njemačku delegaciju u dvorcu Versailles prilikom godišnjice potpisivanja Elizejskog sporazuma iz 1963. Sada je red na Njemačkoj da odigra ulogu domaćina prilikom okrugle, pedesete obljetnice potpisivanja ne samo poslijeratnog njemačko-francuskog prijateljstva, već i ekonomske i političke suradnje dviju zemalja, koje se i danas drži za okosnicu europskog projekta
Pred dvodnevnim svetkovinama u Berlinu i novim bilateralnim susretom Angele Merkel i Françoisa Hollandea, većina francuskih medija podsjeća da se odnos među dvjema državama bitno izmijenio od vremena De Gaullea i Adenauera. Prije svega, nekadašnja ekonomska ravnoteža danas nedvojbeno preteže na njemačku stranu. A s tim je stigla i jasna promjena u razmještaju moći i utjecaja koja je jasna i najneupućenijima u europsku problematiku.
Službeno, susret neizbježno prate epiteti kao što su 'povijesni', 'sudbonosni', 'krucijalni' pa i floskule o tome kako je francuski 'art de vivre' obogatio njemačku kulturu, a Francuzi su zauzvrat naučili nekoliko lekcija iz ekonomije, iako i danas većina stanovnika Francuske i Njemačke radije govori o 'partnerstvu', no o 'prijateljstvu'.
No ti su susreti, kad se izmakne protokolarna dimenzija, uvijek više bili rezultat nužnosti realpolitike. Teškoća je uvijek bilo, primjerice u odnosima između Gerharda Schrödera i Jacquesa Chiraca, a možda baš zato je suradnja bolje išla na društvenom i kulturnom planu (dvojezični kanal Arte jedan je od boljih primjera), nego na usuglašavanju ekonomskih pitanja, oko kojih se ne uspijeva dogovoriti ni minimalno funkcionirajući kompromis. Novi susret, djelomično i zbog nadolazećih izbora u Njemačkoj, teško da će tu išta bitnije izmijeniti, usprkos novoj deklaraciji.
Komentatori su, među ostalim, uredno primijetili niz svježih germanofilskih izljeva među francuskim političkim strankama koje su pozdravile svoje istomišljenike 's one strane Rajne'. Koliko će dotični trajati, drugo je pitanje.
Dio stranih medija, kao što je Bloomberg, navodi da osovina Merkel-Hollande nema ni približno istu usuglašenost, a time ni snagu, prijašnjeg dvojca Merkel-Sarkozy, popularno znanog kao Merkozy. Istina, njemačka kancelarka i francuski predsjednik ne dijele ni političke afinitete, a očito ni viziju rješavanja europske krize. No samo letimični pogled na posljedice politike štednje po zemljama Europe, Grčkoj, Portugalu, Španjolskoj, Italiji, sa zaustavljenim rastom i rekordnim stopama nezaposlenosti, koje je par Merkozy zdušno branio i provodio, jasno govori u prilog činjenici da 'sjajnija nedavna prošlost' i nije bogznakako privlačna opcija.
