U veljači sljedeće godine u Berlinu će se birati novi njemački predsjednik i zasad je jedino sigurno da to neće biti Joachim Gauck koji je tu dužnost obavljao od 2012. Bivši protestantski pastor i borac za ljudska prava za vrijeme DDR-a, a kasnije i prvi ravnatelj Stasi-arhiva, Gauck je svoj petogodišnji mandat odradio bez velikih gafova, što je bilo jako važno s obzirom na to da su se dva njegova predsjednika odselila iz berlinskog dvorca Bellevue mnogo prije nego što je trebalo.

Prvi Merkeličin izbor za predsjednika, ekonomist Horst Kohler naprasno je dao ostavku nakon oštrih kritika jedne njegove izjave u javnosti, a njegov nasljednik Christian Wulff je pak pao nakon nešto više od godine mandata na aferi izazvanoj time što je volio ljetovati kod bogatih prijatelja koji su mu posudili novac za kupnju kuće. Wulff je uspio katastrofalno odraditi kontrolu štete nakon što je priča objavljena, prijetio je i uredniku tabloida Bild preko mobitela te je ostavka ubrzo postala neizbježna.

Joachim Gauck zapravo nikad nije bio prvi izbor Angele Merkel, nego je kao Wulfov prvenstveno nasljednik izabran koalicijom SPD - Zeleni - FDP, a kada se pokazao kao izvrstan predsjednik, poniženje za kancelarku bilo je tim veće. U CDU-u vlada stav da je konačno potrebno izabrati dobrog demokršćanskog kandidata, no čini se da ni ovaj put stvari neće ići lako za Merkel.

Kao najbolji kandidat demokršćana u javnosti se ističe aktualni predsjednik Bundestaga Norbert Lammert, koji je već izjavio da nema interesa za poziciju predsjednika Bundesrepublik, ali nitko nije do kraja uvjeren kako ga se nije moguće nagovoriti da se ipak natječe. Staloženi i elokventni Lammert vjerojatno bi dobro funkcionirao kao predsjednik, što je inače pozicija bez ikakvih relevantnih političkih ovlasti te se većinom sastoji od putovanja po svijetu i predstavljanja Njemačke. Zadatak je predsjednika, kako stoji jednostavno u njemačkom ustavu tj. Grundgesetzu, 'predstavljati jedinstvo države'.

No predsjednik Njemačke ujedno ima i priliku svojim javnim istupima komentirati aktualne događaje i utjecati na društvo, što je fantastično znao iskoristiti, primjerice, Richard von Weizsäcker, šesti predsjednik Savezne Republike Njemačke, od 1984. do 1994. Gauck se pokazao jednako vještim u slanju javnih poruka, što ne čudi jer je riječ o protestantskom pastoru čiji je posao znati održati govor pa bi za Merkel bila ogromna blamaža - koja joj sigurno ne treba u godini parlamentarnih izbora - kad bi kao njegova nasljednika predložila nekoga poput Kohlera i Wulffa.

Stoga trenutačno najbolje šanse za Bellevue ima aktualni ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier kojega je već javno predložio za predsjednika šef SPD-a i vicekancelar Sigmar Gabriel, time doduše stranačkom drugu značajno otežavši situaciju.

Naime, u javnosti iznimno popularni Steinmeier zainteresiran je postati predsjednik, no on je imao plan prvo sakupiti podršku među uglednim intelektualcima i političarima te postići i kakav-takav dogovor s Merkel pa tek onda objaviti kandidaturu, što je Gabriel svojom uobičajenom brzopletošću možda i namjerno osujetio. Sada Merkel mora izabrati hoće li podržati socijaldemokrata Steinmeiera za predsjednika, što znači da mora moljakati i unutar CDU-a da se prihvati takva opcija, iako u velikoj izbornoj skupštini (Bundesversammlung) - koja se sastoji od članova Bundestaga i pokrajinskih parlamenata - demokršćani imaju najviše glasova. Predsjednik se bira u tri kruga, s time da je u prva dva potrebna natpolovična količina glasova za izbor, dok u trećem pobjeđuje kandidat s najviše glasova.

Njemačka na poziciji predsjednika nikad nije imala ženu pa se kao kandidatkinja spominje i ministrica obrane Ursula von der Leyen (CDU), no ona ima ambicija naslijediti Merkel na beskrajno moćnijem mjestu kancelarke pa su trenutačno male šanse da će se upustiti u utrku. Mediji su kao potencijalnog kandidata spominjali i velikog njemačkog pisca iranskog porijekla Navida Kermanija, no to su tek želje liberalne kozmopolitske elite.

U svakom slučaju, Angeli Merkel - narušene popularnosti, posvađanoj sa sestrinskim CSU-om i ne više svemoćnoj u vlastitoj stranci - treba pobjeda kada je riječ o izboru sljedećeg njemačkog predsjednika, no karte su podijeljene tako da u rukama nema nijednog aduta. Možda se kao as iz rukava pojavi doajen njemačke političke scene, aktualni ministar financija Wolfgang Schäuble (CDU) koji je također nekoć sanjao biti predsjednik Savezne Republike. Schäuble je svoju cijelu karijeru proveo kao druga violina, prvo Helmuta Kohla, a onda Merkel, i sanja konačno biti prvi, pa čak i na poziciji bez konkretne moći kakva je predsjednička.

Ali Schäuble ima 74 godine, dakle samo dvije manje od Gaucka koji starost navodi kao razlog odustajanja od drugog mandata te nije baš omiljen među ostalim strankama koje će glasati o predsjedniku. On bi imao šanse tek u trećem krugu glasanja. Druga opcija za asa iz rukava bio bi premijer pokrajine Baden-Württemberg Winfried Kretschmann, inače istaknuti pripadnik Zelenih. Ali to bi bio i signal da se nakon sljedećih izbora računa na crno-zelenu koaliciju koja je lijevom krilu Zelenih i desnom krilu demokršćana zasad neprihvatljiva.

Na kraju će vjerojatno sve ispasti tako da će Merkel po svojem starom običaju čekati da se situacija koliko-toliko rasplete te će kandidata konsenzusa proglasiti vlastitim.