Rado su se odazvali i pokazali da se u svemu ipak ne slažu. Primjerice: Stipe Mesić smatra da pokušaj palestinskog iznuđivanja priznanja u UN-u 'ne vodi ničemu', dok Milan Kučan misli da svakako treba podržati zahtjev Palestine za priznanje od strane UN-a.

Nema baš često prilike intervjuirati zajedno dvojicu bivših predsjednika koji su djelovali u susjednim državama. Što god govorili njihovi kritičari, Stjepan Mesić i Milan Kučan su se povukli odnosno završili svoje mandate s velikim postotkom popularnosti, a i dalje uživaju veliko poštovanje širokih slojeva građana i nije rečeno da ne bi opet pobijedili na predsjedničkim izborima kada bi se po treći put željeli i mogli kandidirati.

Hrvatska i Slovenija idu isti dan na parlamentarne izbore. Slovenija to čini prijevremeno, a Hrvatska regularno. Molim vas da date svoje ocjene političkog trenutka zemlje.

Mesić: Hrvatska prolazi kroz složenu fazu svojega razvoja. Trese nas gospodarska kriza, rast koji bilježimo je zanemariv, a broj nezaposlenih se povećava. Pri tome političari se iscrpljuju u međusobnim optuživanjima koja ponekada više sliče svađanju piljarica na tržnici nego sukobljavanju ozbiljnih političkih neistomišljenika. I sve se to odvija u sklopu predizborne kampanje koja službeno još nije počela, makar stvarno traje već mjesecima, što i opet govori o zabrinjavajućoj neozbiljnosti onih koji bi trebali krojiti naše političko sutra, pogotovo ako se uzme u obzir da se to događa uoči potpisivanja pristupnog ugovora s Europskom unijom. Nedostaju nam konkretni i jasni programi razvoja, ono što nam se nudi, na žalost moram reći: sa svih strana, više su popisi želja i dobrih namjera nego nešto čemu bi birač mogao vjerovati. Volio bih vidjeti jasnu viziju razvoja Hrvatske, zasnovanu na realnim pretpostavkama i jednako jasno objašnjenje kako se ta vizija misli realizirati. Takvo nešto – barem do sada – ne vidim. A posve usput, ali nikako nevažno: stalno slušamo zaklinjanja u Tuđmana i obećanja o povratku na njegovu politiku. Jesu li oni koji to govore zaboravili da je Tuđman bio taj koji je potpisao plan Z-4 i znaju li oni kako bi danas izgledala Hrvatska da je taj plan realiziran?

Kučan: Slovenija se trenutno nalazi u ekonomskoj i političkoj krizi, koja je i dovela do prijevremenih izbora. Ekonomska kriza samo je djelomično posljedica svjetske odnosno globalne krize. Velikim dijelom je uvjetovana opčinjenošću neoliberalnom razvojnom paradigmom u dijelu političkog establišmenta, koji rješenje vidi u što većem rastu bruto društvenog proizvoda i jačanju konkurentnosti bez obzira na ljudsku, etičnu i ekološku cijenu, koji ignorira činjenicu da limitirani prirodni resursi objektivno postavljaju granicu takvom razvoju. Problem je i u nepripremljenosti društva i dijela vodećih struktura na neophodnost promjena, pa i nedostatak volje za traženje suglasnosti oko pravca i mjera rješavanja krize. Umjesto toga, udomila se praksa sistemskih i sistematičnih blokada vladinih poteza, što se očigledno ne dešava samo u Sloveniji. Jedna od posljedica takve prakse je i pad bonitetnih ocjena Slovenije od strane svjetskih agencija, koje nemaju dovoljno povjerenja u sposobnost političke elite da se uspješno suoči s krizom. Nadam se da će izbori ostaviti po strani ideološke i političke podjele vezane za prošlost, koje u najvećoj mjeri blokiraju potencijale koje Slovenija nedvojbeno ima. Promjene će biti moguće samo ako će na izborima biti stvorena dovoljna specifična težina reformskih snaga opredijeljenih za promjene i jasne koncepcije razvitka slovenskog društva.

Što vam se čini da su najveći problemi našeg/vašeg društva?

Mesić: Ne ostvarujemo rast kojim bismo mogli biti zadovoljni, ne uspijevamo pokrenuti proizvodnju koja bi nas povela putem prema Hrvatskoj kao izvoznoj zemlji, ne polazi nam za rukom povećati broj zaposlenih. I uza sve to politička nam je scena poprište gladijatorskih borbi u kojima se krajnje grubo ide na čovjeka, a sučeljavanja ozbiljnih programa nema.

Kučan: Glavne probleme vidim u nespremnosti za mobilizaciju svih materijalnih i ljudskih potencijala za uspješan izlazak iz krize, u odsutnosti vizije o budućem slovenskom društvu, u nedostatku političkog i socijalnog dijaloga kao načina za postizanje suglasnosti u rješavanju ključnih problema društva te o ciljevima i pravcima njegovog budućeg kretanja.

Koji su vanjskopolitički prioriteti naše/vaše zemlje i koji je vaš stav oko zahtjeva Palestine za priznanjem od strane UN-a?

Mesić: Uvijek sam zastupao stanovište da se hrvatska vanjska politika mora odvijati na tri razine: regionalnoj, europskoj i globalnoj. Što se mene tiče, ne vidim ama baš nijedan razlog da takvo stanovište promijenim, mada mi se čini kako se u aktualnoj hrvatskoj vanjskoj politici balans između te tri razine nekako izgubio. Nama su životno važni odnosi sa zemljama u regiji, ulazak u EU prioritetni je, ali nikako ne i jedini cilj naše vanjske politike, a prisutnošću u svijetu, dakle i na drugim kontinentima, ne samo što možemo otvoriti vrata našemu gospodarstvu, nego pametnom i načelnom politikom možemo osigurati i političku suradnju s mnogim zemljama u svjetskim gremijima, prije svega u Ujedinjenim narodima.

Što se palestinskog zahtjeva tiče, moja je pozicija jasna. Uostalom, ocrtao sam je još na početku mojega prvog predsjedničkog mandata, kada sam se u govoru u izraelskom parlamentu zauzeo za rješavanje bliskoistočne krize na osnovi koncepta dviju država: Izraela i palestinske države. Smatram, međutim, da se do takvoga rješenja može i mora doći samo pregovorima, ma kako teški oni bili. Naravno – i spremnošću na kompromise na objema stranama. Iznuđivanje rješenja, kao što je sada pokušala palestinska strana u UN-u, ne vodi ničemu, baš kao ni tvrdo stanovište izraelske vlade u pogledu građenja novih naselja i još tvrđe ponašanje Hamasa u Gazi koje samo pothranjuje strahove Izraela od sporazuma s Palestincima.

Kučan: Vanjskopolitički prioriteti Slovenije su poznati: angažiranje na rješavanju problema u našem neposrednom susjedstvu na Balkanu, koji je još uvijek nestabilna regija koja ugrožava mir i sigurnost u Europi, jačanje suradnje zemalja srednje Europe i Mediterana, aktivna uloga unutar EU i UN-a u kojoj se upravo s tom ambicijom Slovenija već po drugi put kandidira za nestalnu članicu Vijeća sigurnosti. Pa, naravno, i normalizacija odnosa s Hrvatskom putem arbitražnog sporazuma o načinu utvrđivanja granice na moru. Mislim da bismo s obzirom na put Slovenije u samostalnu i suverenu zemlju te argumentaciju kojom smo tražili međunarodno priznanje svakako trebali podržati zahtjev Palestine za priznanje od strane UN-a.

Dvadeset je godina od samostalnosti naših država, a bili ste akteri tih važnih zbivanja. Da možete, biste li promijenili nešto od onoga što ste tada govorili ili činili?

Mesić: Od onoga što sam činio – ništa ne bih mijenjao. Radio sam sve što sam mogao da se spriječi rat, u čemu – na žalost – nisam uspio, a radio sam i sve što je bilo potrebno i u sklopu mojih mogućnosti kako bih pomogao Hrvatskoj na putu neovisnosti. Od onoga što sam govorio, ponešto bih sigurno promijenio, jer neke moje izjave bile su ustupak prevladavajućoj klimi tih dana, i to ustupak kakav nisam smio napraviti.

Kučan: Gledajući cjelinu tadašnjih zbivanja i principijelnost mojih stavova i aktivnosti - ne! Ostajem kod onog što sam govorio i činio. Ali bih se još više zalagao za to da sve republike nekadašnje SFRJ prihvate prijedlog Slovenije za mirni razlazak zajedničke države i ravnopravno nasljedstvo zajedničke države, čime bi se po mom uvjerenju mogli izbjeći ratovi i tragedije, koje su se dogodile nakon odbacivanja tog prijedloga. Isto tako, još više bih se zalagao da akteri međunarodne politike umjesto jalovih pokušaja očuvanja Jugoslavije, koja se očito raspadala i prestala funkcionirati kao zemlja, interveniraju u proces njena raspadanja i utječu na njegov nenasilni tok. Na žalost, moja zalaganja nisu bila dovoljna i ostaje gorko saznanje da se Jugoslavija nije morala raspasti na tako krvav, brutalan i tragičan način.

Da možete mijenjati uloge s kolegom, zamislite da ste na poziciji predsjednika susjedne zemlje: na što biste stavili naglasak u svojoj politici?

Mesić: Kolega Kučan je, baš kao i ja, bivši predsjednik. No pretpostavljam da me pitate što bih radio kao aktivni predsjednik susjedne Slovenije. Pa, prije svega trudio bih se da postavim čvrste temelje za trajno dobre i prijateljske odnose s Hrvatskom, što znači i da bih tražio način kako da uklonimo otvorena pitanja što povremeno opterećuju naše odnose. Drugo, nastojao bih da Slovenija bude u regiji prisutna ne samo gospodarski, nego i politički, jer ulaskom u Europsku uniju ona nije pobjegla od svojih susjeda, baš kao što ni mi nećemo od njih pobjeći, a ne trebamo ni pokušavati da to uradimo, kada uđemo u EU.

Kučan: Nikako ne bih htio mijenjati ulogu s predsjednikom Mesićem i još manje određivati akcente prioriteta u politici Hrvatske. Dovoljno problema i motiva za angažiranje mogu naći u svojoj Sloveniji. Pa, naravno, i u jačanju suradnje između naše dvije zemlje koje stoje pred mnogim zajedničkim izazovima i dilemama suvremenih zbivanja u Europi, posebno unutar EU, pa i u globaliziranom svijetu.