Na Ljubasa, podsjetimo, pucano je dok je izlazio iz automobila na benzinskoj crpki u Selskoj cesti u Zagrebu jučer, 7. prosinca u večernjim satima. Prve informacije govorile su da je stradao kao slučajna žrtva pljačke benzinske crpke, međutim Hina je od izvora bliskih istrazi doznala da je Ljubas bio žrtva klasične sačekuše. Je li pogodak u nogu bio upozorenje ili posljedica nepreciznog gađanja, također bi trebala pokazati istraga.

Iako je najviše poznat kao direktor portala Dnevno i lista 7dnevno, formalni vlasnik je njegov prijatelj Nikica Gović, na kojima nije nepoznato širenje govora mržnje, Ljubasov biznis puno je razgranatiji, od ugostiteljstva do građevine, i iza sebe vuče brojne repove ,o čemu najbolje svjedoče podaci da mu je većina tvrtaka u blokadi, pred gašenjem, u procesima predstečajne nagodbe zbog velikih poreznih dugova. Samo je Jadran produkt na ime poreza ostao dužan 70 milijuna kuna što ga je svrstalo u sam vrh poreznih dužnika Ministarstva financija.

No prije nego što je stigao na listu poreznih dužnika, Ljubas je novinske stupce punio u sumnjivoj privatizaciji nekad uspješne tvrtke Elektroprometiako će se oni duljeg pamćenja sjetiti privatizacije tvrtke Vatrotehna iz sredine devedesetih.

Poslovni uzlet i privatizacija Vatrotehne

'U medijima se često spominje Elektropromet iako Ljubasov uzlet datira još s kraja osamdesetih i početka devedesetih kada se bavio prodajom informatičke opreme, a onda je stigla privatizacija tvrtke Vatrotehne. U svim privatizacijama iz tog vremena cilj nije bio nastaviti poslovanje i proširiti biznis nego se dokopati nekretnina na čijoj se preprodaji može dobro zaraditi', ispričao nam je sugovornik.

Ljubas je te 1995. godine kao 27-godišnjak postao predsjednik Nadzornog odbora Vatrotehne, a nalaz Državne revizije iz 2003. utvrdio je nepravilnosti u pretvorbi i privatizaciji. Paralelno s privatizacijom Ljubas ulazi i u građevinski biznis, a potom i u ugostiteljski držeći kafić Ferax pored studentskog doma Cvjetno naselje.

Kada je Tvornica dugmadi Zagreb propala u stečaju ju je preuzeo Ljubas, a rezultat kupnje bilo je vlasništvo oko osam tisuća metara kvadratnih zemljišta pri kraju južne strane Savske ceste gdje je predviđena gradnja nekoliko nebodera. S prijateljem Nikicom Govićem Ljubas na toj lokaciji drži oko deset tisuća metra kvadratnih.

No pravi posao napravljen je s privatizacijom Elektroprometa, nekad respektabilnom tvrtkom s tristotinjak zaposlenih i brojnim nekretninama diljem države.

Privatizacija Elektroprometa

Kako je svojedobno za Feral Tribune ispričao Zlatko Šatvar, sindikalni povjerenik, kojeg je Ljubas otpustio suprotno Zakonu o radu za što je 20011. godine osuđen na Općinskom sudu u Zagrebu kaznom od 16.000 kuna, problemi Elektroprometa počeli su u proljeće 2005. kada je u tvrtku stigao Ljubas, kojeg je pak doveo Juro Bajić, šef Ureda za javnu nabavu u Ministarstvu financija tadašnje Račanove vlade. Bajić je uspio izgurati Upravu s kojom se nije slagao i postavio svoju, a Nadzornom odboru se našao Ljubas.

Bajić je prema tvrdnjama Šatvara potpisao ugovor s Ljubasovom tvrtkom Jadran građenje o gradnji stanova na Vukomercu. Elektropromet trebao je dati keš, a Ljubas zemljište. Nakon ove transakcije Ljubas je, prema Šatvarovim tvrdnjama, postao vlasnik 25 posto dionica tvrtke pa su radnici sumnjali da je tvrtka kupljena njihovim novcem. Nakon ovoga krenula je rasprodaja Elektroprometovih nekretnina i propast nekoć respektabilne tvrtke.

Samo skladište Elektroprometa u Jastrebarskom prodano je Jamnici Ivice Todorića za 54 milijuna kuna. Iako su mali dioničari podnijeli niz kaznenih prijava, one nikad nisu rezultirale kaznenim progonom. Štoviše, Udruga malih dioničara Elektroprometa u prosincu 2013. dobila je obavijest od ŽDO-a u Zagrebu da nisu uspjeli pronaći elemente nijednog kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti.

Unatoč brojnim dugovima koje je gomilao prema državi, ta ista država od Ljubasa je 2011. za mandata HDZ-ove Vlade unajmila bivšu upravnu zgradu Elektroprometa u Novom Zagrebu za 350.000 kuna (bez PDV) mjesečno u koju se uselio Prekršajni i Upravni sud. Elektropromet danas ima pet zaposlenih, porezni dug od 23 milijuna kuna i još nekretnina, o čemu svjedoči i podatak da pored Autobusnog kolodvora ima čistu građevinsku parcelu od 5.643 m2, tik pored parcele u vlasništvu Zdenka Ivankovića, lica poznatog iz crne kronike, o čemu je tportal već pisao. Na tom je mjestu predviđena gradnja poslovne zgrade BGP od 36 tisuća metara kvadratnih.

Prijetnje novinarima i sudska presuda

Kada je u rujnu 2008. usred bijela dana pretučen predsjednik uprave Industrogradnje Josip Galinac, malo tko je očekivao da će kao jednog od mogućih naručitelja policiji prokazati Ljubasa. Nekako u isto vrijeme Ljubas je na Općinskom sudu, kada se raspravljalo o slučaju Elektropromet, zaprijetio fotoreporteru Večernjeg lista te mu pokušao oteti fotoaparat, a godinu dana kasnije prijetio je i novinaru ugaslog Business.hr-a Saši Paparelli. Upravo na tom sudu Ljubas je  2009. osuđen na devet mjeseci zatvora s trogodišnjim rokom kušnje zbog utaje 143.000 kuna poreza za tvrtku Gap građenje još davne 2001.

Premda su ga radnici RIZ Odašiljača 2012. vidjeli kao osobu koja je kao mali dioničar ušla u njihovu tvrtku s konačnim ciljem njezina preuzimanja, kako bi se dokopao vrijednih nekretnina, i iako se na internetu bila pojavila audiosnimka u kojoj je spominjao 'kontroliranje uprave RIZ-a koja će doći nakon smjene Kamila Vrane', ali i situacije iz Elektroprometa gdje je, kako se moglo čuti na snimci, 'potamanio 300 ljudi', u konačnici to se nije dogodilo.

Nakon ovoga Ljubas se bacio u medijske vode pokrenuvši portal Dnevno i list 7Dnevno.

U pokušaju da doznamo što je pozadina jučerašnje pucnjave i sumnja li na koga, kontaktirali smo Ljubasa, ali se na njegov mobitel javio Gović koji nam je kazao kako je 'Ljubas dobro' i dodao da ne zna i ne želi u javnosti spekulirati  o tome što je pozadina priče.