Komentirajući nove opcije koje su se iskristalizirale na lokalnim izborima Milanović je rekao da nema ničeg specijalnog novog i da je politička scena u ravnoteži. ' Stranke uvijek imaju razloga za brigu jer se ne smiju opustiti. Ja govorimo o nekoj orijentaciji društva, a to je uvijek neki centar. Kao što je bio i na predsjedničkim izborima', rekao je.

Kaže kako se nije čuo s novim zagrebačkim gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem već im je čestitao i rekao da krenu na posao. 'To su njihovi izbori', odvratio je.

Na pitanje može li nas odluka o nabavi novih borbenih aviona približiti ulasku u Schengensku zonu Milanović govori:

Ne. Mislim, uvijek ima nekakve male veze, ali mi smo za Schengen spremni odavno kao i Bugari i Rumunji. Njih već mrcvare od 2007. godine. U početku je ta odgoda imala smisla, već godinama nema, dakle recite i Bugarima i Rumunjima, a posebno Hrvatskoj koja je ušla nešto kasnije u EU, ali je spremna za to. Ako su spremni Mađari i Slovaci i Poljaci koji graniče s Bjelorusijom i Ukrajinom, onda su spremni i Hrvati'.

Upitan kako komentira činjenicu da Vlada ne želi s njime na obilježavanje obljetnica rekao je kako on na tome ne inzistira, odbijenica mu ne smeta ali se pita kuda to vodi.

'Družba je družba, služba je služba. Ja nakon toga ako imam vremena, nađem se s prijateljima što ne znači da su mi ovi ljudi neprijatelji, ali se ne slažemo u nekim stvarima i nismo tu da glumatamo, nego da se podredimo, vrlo često svoj ego, osobne ukuse, afinitete, svoje živce onome što nam je dužnost. A to nam je nekakva dužnost da to zajednički obilježavamo i onda se tu kao kolateral dogodi cijeli niz situacija i peripetija od korištenja vojske, od toga da počasno zaštitna bojna mora izlaziti pet puta ', rekao je.

Dodao je i da Vladu treba pitati kakvu poruku time šalje jer on nije niti Vladin glasnogovornik niti je ekspert za sredstva masovne komunikacije kao neki.

Po pitaju odvojenog obilježavanja obljetnice Dana domovinske zahvalnosti u Kninu komentirao je: 'Ne znam, ne vjerujem, to je protokolarno puno teže izvrdati da tako kažem jer onaj tko to bude pokušao će zbog konfiguracije samog događaja, masovnosti i lokacije sebe dovesti u komičnu i jadnu poziciju. A kad ste me već to pitali, ja bih predložio da ove godine, a to mi je reklo dosta generala i ljudi iz rata, raznih političkih opcija, više HDZ-ovih čak, ako o tome možemo uopće govoriti kada je vojska u pitanju...a možemo jer je vojska u prvih deset godina bila visoko politizirana. Dakle, da bi u Kninu ipak trebalo gledati da se organiziraju nekakve okrugle obljetnice, svakih pet godina recimo. Jer, podsjetit ću vas, u Knin se uopće nije išlo zadnje tri godine života predsjednika Tuđmana. U Kninu su se naši okupili na Dan pobjede nakon godinu dana, '96. i onda '97., '98. i '99. ništa. Knin je vratio Ivica Račan, paradoksalno. Dakle, da odemo recimo u Glinu ove godine, tamo se predao korpus vojske takozvane Republike Srpske, odnosno našoj vojsci. To je tamo slučajno bio Petar Stipetić, mogao je biti netko drugi.

Milanović predlaže da se obljetnica može obilježiti na drugim mjestima:

'Ja sigurno neću tamo odvesti svoju feštu, svoju kolonu i svoje prijatelje, moglo bi ih se skupiti dosta. Ja to neću raditi, ali predlažem dakle da zbog toga jer se borba nije vodila samo u Kninu. Ginulo se i oko Petrinje i Gline i tamo je došlo i do jedine masovne predaje, odnosno sve drugo je pobjeglo, praktički direktnih borbi nije bilo na dan Oluje, ali kod Gline i Petrinje je bilo borbi. Tamo je sto i više naših momaka izgubilo život. Zar to nije razlog da se tamo bar jednom obilježi...i uz to, naravno Zagreb je glavni grad Hrvatske, nije Knin. Svaka čast Kninu, ali Knin nije Berlin. Mi slavimo pobjedu negdje gdje nije bio ni centar novca, pameti, organizacije, ničega ustvari...jedan željeznički ranžirni kolodvor s malo većom kasarnom u Jugoslaviji gdje se gojio i stvarao Ratko Mladić i slični ljubimci naroda. Kninu svaka čast, ali nije nužno da budemo tamo svake godine. Nema nitko materijala svake godine tamo držati jedne te iste ili nove epohalne govore. To se pretvori u čistu formu. Da se ne bi pretvorilo u formu, idemo obilaziti druga mjesta u Hrvatskoj.'

Milanović je komentirao i činjenicu da je on ranije kritizirao novinare HRT-a, dok se Plenković danas obrušio na novinare komercijalnih kuća: 'Je, pa to je nebo i zemlja. To nije isto. Kad ja to radim, ja to radim bez ikakvih stvarnih materijalnih ovlasti. Kad on to radi, on to radi kao čovjek koji vam teoretski može dovesti u pitanje koncesiju', rekao je, a na pitanje zašto se dva najmoćnija čovjeka u zemlji sukobljavaju s novinarima odgovorio:

vaki ministar je moćniji od mene kad je u pitanju novac. Nije moćniji kad je u pitanju uvjerljivost i povjerenje građana. To vidim. Ali ta moć je fluidna. Kad ja kritiziram javni servis koji se financira iz paraporeza i gdje političkim programom drma jedna klika, obrt, politički kombinat jedne obitelji već 20 godina, a na vrhu je Plenković, to je jedna stvar', rekao je i zaključno poručio:

'Kad ja kritiziram neke postupke komercijalnih televizija, što sam radio, neke ljude, tako da sam rekao, gledajte ti ljudi ne mogu biti nikakva moralna vertikala, ne mogu biti niti moralni tobogan, jer su radili u životu to, to i to. To je sve što ja mogu. Ja im nauditi ne mogu. Kada premijer kaže da na televiziji gostuju plaćenici, to je utuživo od strane onoga kome je takva poruka upućena. Drugim riječima, to su neki lopovi koji dolaze na televiziju reći ono za što im je plaćeno, u pravilu ono što se Plenkoviću ne sviđa. Ja to nisam nikada rekao ni za koga da je plaćenik.'