Domaćin sastanka na kojem sudjeluje hrvatski premijer Zoran Milanović je predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz, a suorganizatori su poljski premijer Donald Tusk i njegov portugalski kolega Pedro Passso Coelho

Skupinu 'prijatelji kohezije' čine Hrvatska, Bugarska, Češka, Grčka, Mađarska, Latvija, Litva, Malta, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovačka, Slovenija i Španjolska te Cipar, koji kao predsjedavajuća država u ovom pitanje ostaje neutralan.

U raspravi o Višegodišnjem financijskom okviru (MFF), ključnom dokumentu EU-a za sljedeće sedmogodišnje razdoblje u kojem će Hrvatska biti punopravna članica, zemlje su podijeljene na dva tabora - 'prijatelje kohezije' s jedne strane i na zemlje neto platiše, koje u europski proračun više uplaćuju nego što iz njega dobiju i koje traže da u vremenima štednje i proračunskih rezova ni kohezijska politika ne smije biti iz toga izuzeta.

Ta skupina zemalja, pod radnim nazivom 'prijatelji boljeg trošenja', traži da se kohezijska sredstva troše učinkovitije, svrsishodnije, te da se dodjela novca iz europskih fondova više poveže s ispunjavanjem zadanih ciljeva i kriterija.

Europska komisija je za razdoblje 2014.-2020. predložila proračun u iznosu od 1,033 bilijuna eura u preuzetim obvezama, što je 1,08 posto bruto nacionalnog dohotka (BND) EU-a, a 988 milijarda eura u stvarnim plaćanjima, što je 1,03 posto BND-a. Za kohezijsku politiku namijenjeno je 376 milijarda eura. U taj iznos uračanuto je i 40 milijarda eura, koje će se koristiti za budući fond iz kojeg će se financirati prometna, energetska i telekomunikacijska infrastruktura.

Ciparsko predsjedništvo je predložilo da se prijedlog Komisije smanji za najmanje 50 milijardi eura, od čega bi se iz kohezijskih sredstava uzelo 12,5 milijardi eura, a iz sredstava namijenjenih za poljoprivredu i ruralni razvoj predlaže se smanjenje za 11 milijardi eura.

Prema prijedlogu Europske komisije Hrvatska bi u razdoblju 2014-2020. trebala imati na raspolaganju 13,7 milijardi eura. Za Hrvatsku je od iznimne važnosti u kojem će vremenskom razdoblju moći koristiti sredstva namijenjena za svaku proračunsku godinu.

Po sadašnjem prijedlogu, sredstva namijenjena za jednu proračunsku godinu mogu se ugovarati još dvije naredne godine, a Hrvatska traži da se to produlji na tri, što bi joj povećalo izglede da bitno poveća iskoristivost raspoloživih sredstava. Istu mogućnost imale su sve nove članice EU-a.

Prema prijedlog Europske komisije, 162,6 milijarda eura ili 48,3 posto ukupnog iznosa, namijenjeno je za regije čiji je BDP po glavi stanovnika ispod 75 posto europskog prosjeka. U tu kategoriju spadaju obje hrvatske statističke regije.

Za razvijenije regije, čiji je BDP iznad 90 posto europskog prosjeka, predviđeno je 53,1 milijarda eura ili 15,7 posto. Europska komisija je uvela novu kategoriju 'tranzicijskih regija', čiji je BDP između 75 i 90 posto europskog prosjeka i za njih je predviđeno 39 milijarda ili 11,6 posto sredstava za kohezijsku politiku.

Koliko će na iznos na kraju biti na raspolaganju Hrvatskoj znat će se tek kada se postigne konačni dogovor o sljedećem proračunskom razdoblju, ali on se sigurno neće bitnije smanjivati jer će se najviše oduzeti bogatijim regijama.

Sastanak se održava u sklopu priprema za izvanredni summit EU-a sazvan za 22. i 23. studenoga, na kojem bi čelnici EU-a trebali dogovoriti proračunski okvir za razdoblje 2014-2020.

Milanović: Iznos za RH praktički se neće mijenjati

Iznos koji će Hrvatska imati na raspolaganju iz europskih fondova u sljedećem sedmogodišnjem proračunskom proračunskom razdoblju praktički se neće smanjivati u odnosu na iznos koji je predložila Europska komisija, izjavio je u utorak u Bruxellesu hrvatski premijer Zoran Milanović.

'U najgorem slučaju on ostaje isti. Pod pretpostavkom da iskoristimo sve do zadnjeg eura, radilo bi se o vrlo malim oscilacijama', rekao je hrvatski premijer koji je sudjelovao na sastanku predsjednika država ili vlada 15 zemalja članica i Hrvatske, koje čine neformalnu skupinu 'prijatelji kohezije'.

Riječ je o skupini koja se zauzima za to da u Višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2014-2020 mjere štednje ne idu na štetu kohezijskih sredstava iz kojih se financiraju projekti namijenjeni smanjivanje razlike između bogatih i siromošnih regije u Uniji.

Prema prijedlogu Europske komisije Hrvatska bi u razdoblju 2014-2020. trebala imati na raspolaganju 13,7 milijardi eura, a najveći dio toga, 8, 7 milijardi eura, dolazi iz Kohezijskog i strukturnih fondova. Tih 8,7 milijardi nije zajamčen novac, nego ga se može povući na temelju projekata koji zadovolje zahtjevne kriterije. Budući da nije realno očekivati da se povuče cjelokupan iznos, što nikada nikome nije uspjelo, eventualno smanjenje neće imati nikakva praktičnog utjecaja na Hrvatsku.

U raspravi o Višegodišnjem financijskom okviru (MFF), ključnom dokumentu EU-a za sljedeće sedmogodišnje razdoblje u kojem će Hrvatska biti punopravna članica, zemlje su podijeljene na dva tabora - "prijatelje kohezije" s jedne strane i na zemlje neto platiše, koje u europski proračun više uplaćuju nego što iz njega dobiju i koje traže da u vremenima štednje i proračunskih rezova ni kohezijska politika ne smije biti iz toga izuzeta.

'Prijatelji kohezije' podržavaju prijedlog Europske komisije, dok bogatije zemlje traže da se predloženi iznos smanji od 75 do čak 200 milijardi eura.

Europska komisija je za razdoblje 2014.-2020. predložila proračun u iznosu od 1,033 bilijuna eura u preuzetim obvezama, što je 1,08 posto bruto nacionalnog dohotka (BND) EU-a, a 988 milijarda eura u stvarnim plaćanjima, što je 1,03 posto BND-a. Za kohezijsku politiku namijenjeno je 376 milijarda eura. U taj iznos uračanuto je i 40 milijarda eura, koje će se koristiti za budući fond iz kojeg će se financirati prometna, energetska i telekomunikacijska infrastruktura.

Ciparsko predsjedništvo je predložilo da se prijedlog Komisije smanji za najmanje 50 milijardi eura, od čega bi se iz kohezijskih sredstava uzelo 12,5 milijardi eura, a iz sredstava namijenjenih za poljoprivredu i ruralni razvoj predlaže se smanjenje za 11 milijardi eura. Predsjednik Europskog vijeća Herman Van Rompuy je nakon konzultacija sa zemljama članicama pripremio prijedlog o smanjenju za 75 milijardi.

Prema neformalnim kalkulacijama, iznos za Hrvatsku iz kohezijskih sredstava mogao bi biti umanjen za četrdesetak milijuna godišnje, što daje oko 280 milijuna u sedam godina, ali točan iznos se ne može znati dok se dogovori Višegodišnji proračunski okvir.

Premijer Milanović je istaknuo da se između dviju skupina zemalja članica vodi rasprava o zapavo vrlo malim relativnim iznosima.

'Ovdje se vodi bitka oko zapravo malog iznosa, malog kada gledamo europsku ekonomiiju. Bogati, odnosno neto-uplatitelji žele da se proračun smanji, a siromašniji to ne žele. Hrvatska, koja će dobivati više, tu bi se mogla postaviti na način - svejedno nam je - međutim, nije nam svejedno jer dugoročno priča s Europskom unijom za nas ima smisla prvenstveno ako od nje imamo financijske koristi, što znači da dobijem natrag više nego što smo uplatili', rekao je Milanović.

Premijer ističe da dobiveni novac nije milostinja nego se dobiva za projekte u kojima uvijek sudjeluju poduzeća iz zapadne Europe i to na najisplativijim poslovima, intelektualnim uslugama na kojima je najveća zarada.

Prema izračunima iz Poljske, koja je vrlo uspješna u povlačenju europskih sredstava, svako drugi euro u projektima financiranim iz europskih fondova, a koji je uplatila Njemačka vrati se u tu zemlju.

Za Hrvatsku je od iznimne važnosti u kojem će vremenskom razdoblju moći koristiti sredstva namijenjena za svaku proračunsku godinu. Po sadašnjem prijedlogu, sredstva namijenjena za jednu proračunsku godinu mogu se ugovarati još dvije naredne godine, a Hrvatska traži da se to produlji na tri, što bi joj povećalo izglede da bitno poveća iskoristivost raspoloživih sredstava. Istu mogućnost imale su sve nove članice EU-a.

'Mi se u ovom trenutku zauzimamo da Hrvatska u sljedećem proračunskom razdoblju dobije ona prava koje su imale sve nove članice kada su ulazile u Uniju, dakle da imamo na raspolaganju četiri godine. Tražimo samo ono što su imali Česi, Slovaci, Bugari, Rumunji kada su ulazili u EU-u, a sve ostalo je već dogovoreno, predviđeno našim pristupnim ugovorom, koji predstavlja primarno pravo u EU-u i prema tome treba ga samo implementirati u Višegodišnjem financijskom okviru i to je sve', rekao je Milanović.

Premijer Milanović je rekao da ne postoji nikakva opasnost od uskraćivanja fondova u slučaju neuspjeha u restrukturiranju brodogradnje. 'Ne strahujem za to. Pravila za brodogradnju su jasno precizirana, a posljedice u slučaju neuspjeha u koji ne vjerujem nisu uskraćivanje fondova', rekao je Milanović.

Pristupnim ugovorom je predviđeno da bi hrvatska brodogradilišta u slučaju da se ne provede plan restrukturiranja kroz privatizaciju morala vratiti sve državne potpore koje su dobile od 2006. godine.

'Ne vjerujem u neuspjeh, vjerujem da ćemo uspjeti nešto što u 20 godina nitko nije ni pokušavao učiniti. U ovih godinu dana uspjeli smo zaustaviti odljev novca i evedentni kriminal, nema više isisivanja novca iz brodogradilišta, ne odlaze milijuni dolara ili eura na neke otoke, pa se onda vraćaju u Austriju. Problem je ogroman jer su godinama hrvatski porezni obveznici financirali jednu aktivnost koja nije bila isplativa. Želimo zadržati tu aktivnost, ali morat će funkcionirati drugačije, recimo kao Uljanik. Borimo se za 3. maj i Brodosplit, za koji vjerujemo da će uskoro biti privatiziran i da će nastaviti graditi brodove', rekao je Milanović.

Premijer je dodao da će Hrvaska zadržati brodogradnju, ali s manjim brojem zaposlenih nego danas.

"Za nekoliko godina sigurno neće raditi isti broj ljudi kao danas. Radit će ih manje, radit će kvalitetnije, bolje će zarađivati, plaće će im biti sigurnije. To je jedini način da se iziđe iz psihotičnog stanja u kojem se nalazi brodogradnja već 20 godina.