'Tu je naravno strah od GMO-a, mi ih ne volimo, učinit ćemo sve da ih držimo na distanci a sve ovo drugo je u hrvatskom interesu', rekao je Milanović i dodao: 'Mi smo se vrlo jasno odredili. To nije samo stajalište Ministarstva poljoprivrede nego i Ministarstva zdravlja kao nosioca toga zakona, Ministarstva okoliša i Vlade da je Hrvatska zemlja GMO free.'

Nastojanja premijera da umiri barem dio strahova građana i pokaže da poštuje volju svojih birača razumljiva su. Činjenice govore da se većina Hrvata, ali i Europljana boji GMO-a, osobito u hrani. Na prvi pogled čini se da premijerove riječi ni na koji način ne bi trebale biti sporne.

Nažalost, ipak jesu. Naime problem je u tome što vlasti, ne samo hrvatske nego i brojnih drugih europskih država, politiku prema GMO-ima uopće ne temelje na ozbiljnim znanstvenih činjenicama, već nastupaju populistički, iz političkog pragmatizma, a iskustvo pokazuje da je takav nastup kratkovidan i dugoročno neodrživ.

Na ovaj problem pokušala je prošle godine ukazati škotska molekularna biologinja profesorica Anne Glover koja je obnašala dužnost glavne znanstvene savjetnice predsjednika Europske komisije.

Ona je više puta ponovila da 'ne postoji nijedan jedini znanstveni dokaz u prilog zabrani GMO-a, odnosno biotehnologije'. Time je razljutila sve zelene stranke i organizacije koje imaju jak politički utjecaj u Europi, ali i brojne čelnike zemalja koje su se negativno odredile prema GMO-ima, osobito Francuske, Njemačke, Austrije, Grčke, Mađarske i Luksemburga.

Predsjednik Europske komisije Luksemburžanin Jean-Claude Juncker odlučio ju je konačno krajem 2014. razriješiti dužnosti.

Ideologija protiv znanosti

Protiv smjene Glover ustalo je cijelo mnoštvo uglednih stručnjaka.

'Kad ne možeš promijeniti znanstvene činjenice, promijeni znanstvenika', reagirali su kritički u medijima ističući da poruke Glover nisu samo njezino mišljenje, 'jedno od', već da iza nje stoje Joint Research Council, europske istraživačke organizacije, akademije i sveučilišta iz cijeloga svijeta, ukratko golema većina svjetskih znanstvenika.

Dr. Colin Blakemore, profesor na University of London, rekao je da je to 'tužan dan za znanost, politiku, zakonodavstvo i za javnost u Europi'.

Dr. Roberto Bertollini, vodeći znanstvenik u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, osudio je Junckerovo odbijanje da prihvati neovisno mišljenje znanstvenika.

'Javnom raspravom u Europi, ali i drugdje u svijetu nastavljaju dominirati ideologija i lobistički interesi unatoč nastojanjima da se u cijelu sliku uvedu znanstveno utemeljeni dokazi', upozorio je Bertollini.

Strah uzrokovan neznanjem

Prosječan laik, Hrvat ili Europljanin, pitat će se o čemu to govore znanstvenici koji su podržali Glover. Jesu li svi oni plaćenici velikih kompanija poput Monsanta i Syngente? Zar nije očigledno da su GMO-i loši?

Odgovor je niječan! Naime biotehnolozi već godinama ističu da metode kojima se stvaraju GMO-i nisu ništa opasnije od drugih suvremenih tehnika kojima konvencionalna poljoprivreda stvara nove korisne sorte. Naprotiv, u konvencionalnoj poljoprivredi danas je vrlo uobičajeno da se gama zračenjem ili kemijskim agensima mijenjaju geni u biljkama. Ove metode isključene su iz zakona o GMO-ima i smatraju se klasičnim tehnikama oplemenjivanja mada su promjene koje uzrokuju nasumične i pogađaju veće dijelove genoma pa je teže kontrolirati i testirati njihove posljedice. Zanimljivo je da se za razliku od sojeva nastalih klasičnim tehnikama mutageneze GMO-i doživljavaju kao posebno opasna, protuprirodna frankenštajnska tvorevina. No genetski se inženjering zapravo zbiva u prirodi. Geni se razmjenjuju čak i među potpuno različitim vrstama, a jedan od poznatijih primjera tako nastalih plodova koje danas jedemo jest slatki krumpir. On je nastao prije 8000 godina zahvaljujući genima koje je u njega ubacila bakterija iz tla. Da nije bilo tog prijenosa gena, ne bi bilo ni slatkog krumpira. Dakle, ljudi već tisućljećima jedu plod koji je klasičan primjer GMO-a, bez ikakvih posljedica.

Igra na kartu straha

U tom svjetlu političke poruke koje je odaslao Milanović znanstvenici mogu doživjeti samo kao nepotrebno i činjenično neutemeljeno širenje straha od GMO-a. Naime Milanović je mogao jednostavno reći da se Hrvatska odlučila za poljoprivredu bez GMO-a jer je to naš gospodarski interes, što bi bilo prilično opravdano, a da pritom ne zaigra na populističku, neznanstvenu kartu straha i odbojnosti prema biotehnologiji.

To što na sličan način funkcioniraju i neki drugi europski čelnici nije baš nikakvo opravdanje; svaki od njih odgovoran je za svoje vlastito neznanje, promašaje i moguće posljedice.

Pokušali smo stoga doznati što je premijer zapravo mislio kada je rekao da mi ne volimo GMO-e, na koga je točno mislio i ima li neke ozbiljne znanstvene savjetnike koji misle tako.

Nažalost, na naš upit dobili smo dopis kakav je uobičajen u hrvatskom načinu komuniciranja političkih elita s medijima – umjesto konkretnih i preciznih odgovora na konkretna pitanja, zaprimili smo obilje navoda zakona i citata iz Narodnih novina, opsežnih podsjećanja na povijest političkih promišljanja i odlučivanja o GMO-ima u Hrvatskoj i EU-u i sl. Stoga ćemo ovdje izdvojiti i razmotriti samo par najzanimljivijih naglasaka.

Za Hrvatsku kratkoročno može biti dobro da bude GMO-free!

'U Hrvatskoj je generalni stav javnosti protiv GMO-a. Osim toga, poljoprivredna proizvodnja u Hrvatskoj se u najvećoj mjeri odvija na malim poljoprivrednim površinama (prosjek 5,6 ha), a proglašena su i velika područja ekološke mreže (37 posto kopnenog teritorija RH). Hrvatska se, između ostalog opredijelila i za proizvodnju poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda s dodanom vrijednošću – ekoloških proizvoda i autohtonih proizvoda koji nose jednu od oznaka zemljopisnog podrijetla', stoji u dopisu koji smo dobili.

Ovaj argument zapravo može proći, mada na prilično uvrnut način. Politika GMO-free za Hrvatsku uistinu može biti gospodarski unosna. Potvrdio je to još 2012. hrvatski molekularni biolog akademik Miroslav Radman objasnivši da Hrvatska može profitirati od zatucanosti i straha EU-a od GMO-a, iako je osobno uvjeren da su oni važni za prilagođavanje svijetu koji se zagrijava i postaje sve napučeniji.

'Čini mi se da ima dovoljan broj bogatih europskih vjernika 'biohrane', ne kažem pritom zdrave hrane, da bi se čitavo gospodarstvo male Hrvatske moglo oporaviti tim 'zelenim biznisom' koji bi bio legitiman. Zašto ne ponuditi ljudima ono sto žele umjesto uvijek sumnjivog 'prosvjećivanja'? To je koherentan biznis s demokracijom u kojoj svatko ima svoje demokratsko pravo da bude u pravu, bez obzira na činjenice. Priznajem, malo sam ciničan', rekao je za tportal Radman.

Isto je potvrdio i donedavni predsjednik Vijeća za GMO-e dr. sc. Hrvoje Fulgosi s Instituta Ruđer Bošković. No on je, baš kao i Radman, istovremeno upozorio da nam se ovakva politika može obiti o glavu.

'Istina je, mi to možemo gurati kao brend jer organska hrana može imati određeni krug kupaca u Europi ili svijetu, međutim, veliko je pitanje što mi time možemo dobiti, a što možemo izgubiti tehnološkim zaostajanjem', rekao je Fulgosi za tportal 2013. godine.

Znanstvenici nisu protiv GMO-a! Tko onda jest?

Najzanimljiviji odgovor iz Vlade nedvojbeno je onaj koji smo dobili na pitanje temelji li se Milanovićevo 'nevoljenje GMO-a' na nekim znanstvenim činjenicama te tko se to među našim stručnjacima protivi GMO-ima.

Evo što su nam odgovorili: 'Vlada Republike Hrvatske imenovala je znanstveno savjetodavno tijelo Vijeće za GMO-e. Članovi Vijeća i Odbora su poznati, eminentni hrvatski stručnjaci i znanstvenici s međunarodnim diplomama i velikim znanjem baš u području GMO-a te njegove primjene. To su hrvatski znanstvenici koji sudjeluju u radu pri EK kao i na EU i međunarodnim projektima kojima je razvoj znanosti te njezina primjena u gospodarstvu osnova za razvoj i boljitak svih stanovnika Republike Hrvatske jer su i sami, kao i njihove obitelji, stanovnici ove zemlje.'

Ovaj je odgovor najblaže rečeno dvojben. Iz njega bi se moglo zaključiti da su naši vrhunski stručnjaci protiv GMO-a. No to jednostavno nije točno. Naime poznato je da je predsjednik spomenutog Vijeća dr. Fulgosi uvijek isticao da se GMO-a ne treba bojati, naprotiv. Također je poznato da slično razmišlja većina znanstvenika u tom tijelu.

Priznala je to čak i zelena aktivistica, članica Zelene akcije i agronomkinja mr. Jagoda Munić, koja je i sama bila članica Vijeća za GMO-e.

Kako nam se to može obiti o glavu?

Dakle, mogli bismo reći da trenutno Hrvatski interes može biti da ostane GMO-free, štoviše možda čak i da postane oaza organske poljoprivrede. Organska hrana danas je golem biznis u svijetu – u 2013. on je dramatično porastao na 35 milijardi dolara. No takvo opredjeljenje, osobito uz širenje straha od GMO-a, dugoročno će nam se obiti o glavu.

Na to je 2013. upozorio britanski ministar okoliša Owen Paterson koji je rekao da je dužnost vlasti da građanima objasne dobrobiti genetski modificirane hrane jer će ona omogućiti novu zelenu revoluciju. Po njegovu mišljenju Velika Britanija bi trebala biti jedna od njezinih predvodnica.

'Europa propušta priliku. Dok ostatak svijeta ide naprijed i ubire plodove novih tehnologija, Europi prijeti opasnost da zaostane. Ne možemo si to dozvoliti', upozorio je Paterson.

Drugim riječima Europi bi se moglo dogoditi da zaostane za zemljama poput SAD-a, Kanade, Brazila, Indije itd., koje se ubrzano biotehnološki razvijaju i patentiraju brojne sorte koje već sada daju bogatije i jeftinije urode, a uskoro će postati i otpornije na ekstremne vremenske uvjete koji će s klimatskim promjenama postajati sve izgledniji – kako na suše i poplave tako i na zime i vrućine. Tada će države koje nisu razvijale biotehnologiju biti u ovisničkom položaju prema onima koje jesu. Zapravo mnogi hrvatski stočari već danas se žale da bi mogli propasti ako im se ne dozvoli uvoz GMO soje koja je mnogo jeftinija od konvencionalne!

Dakle, lako je slati populističke poruke za osvajanje prvog sljedećeg mandata. No razumni političari trebali bi na vrijeme početi razmišljati o tome hoće li nas populizam prehraniti u vremenima koja dolaze. Ako ništa drugo, barem nam ne bi trebali bez razloga duboko u kosti usađivati strah od onoga što će već u skoroj budućnosti zasigurno postati neizbježno i općeprihvaćeno!