Miljević kaže kako slučaj Zdravka i Zorana Mamića nisu prvi predmeti u Hrvatskoj u kojima je traženo odsluženje kazne u BiH, prenosi N1.

“Mi smo imali već jedan zaboravljeni predmet pred desetak godina, čuvenog kriruga Šimića u Rijeci. Prvostupanjski sud mu je dao jednu drastičnu kaznu od 9 godina, Vrhovni sud je to smanjio na pet godina. Nakon toga je taj čovjek otišao u zemlju u koju se rodio, dakle BiH i tražio da kaznu izvršava tamo”, rekao je Miljević.

Napomenuo je da je još tada rekao kako se takve situacije ne bi smjele događati.

“Trebalo bi uskladiti djelovanje državnog odvjetništva, suda i policije. Morali bi iskoordinirati svoju djelatnost. Postoji dužnost Državnog odvjetništva da u promijenjenim situacijama ukazuje što bi trebalo učiniti. U pravu je predsjednik Vlade kad kaže da je i u današnjem tekstu Zakona o kaznenom postupku bilo mogućnosti da se to spriječi. Određene mjere opreza koje se u pravilu donose u ranijim fazama postupka, ali imamo neke mjere opreza koje traju do izvršnosti presude”, pojašnjava.

Reakcija Vrhovnog suda

Miljević je kazao kako je stav Županijskog suda prije izricanja prvostupanjske presude nije bilo okolnosti po kojoj bi se izricao istražni zatvor pa ni zamjene istražnog zatvora odgovarajućom mjerom.

Vrhovni sud reagirao je u utorak na izjavu državnog tajnika Jure Martinovića, koji je rekao da je taj sud mogao izreći mjeru opreza Zoranu Mamiću.

“Prema članku 98. stavku 5. Zakona o kaznenom postupku mjere opreza nakon podizanja optužnice pa do pravomoćnosti odnosno izvršnosti presude određuje, produljuje i ukida prvostupanjski sud. Dakle, Vrhovni sud Republike Hrvatske „teoretski i procesno pravno” ni u jednom predmetu u kojemu postupa kao drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi na presudu prvostupanjskog suda nije mogao odrediti mjere opreza jer nije prvostupanjski sud. Takvo bi postupanje za svaki drugostupanjski sud u takvoj pravnoj situaciji bilo suprotno zakonu”, priopćio je Vrhovni sud.

Miljević smatra kako je reakcija Vrhovnog suda nešto što se ne bi smjelo događati.

“Ja nisam nadarbitar iznad Ministarstva pravosuda i Vrhovnog suda. Ja iznosim svoj osobni stav. Čim se ukaže na to da postoji potreba da Vrhovni sud demantira državnog tajnika, znači da jedna zakonska odredba nije jasna”, rekao je Miljević.

Zakon o izručenju može se primjenjivati samo od 5. veljače 2014. 

Komentirao je i eventualno izručenje prema Zakonu odnosno sporazumu koji je sklopljen između Hrvatske i BiH.

“To je zakon koji je zadnji između Hrvatske i BiH. Bitno je to da zaista stoji odredba da se to može primjenjivati samo od 5. veljače 2014. kad je Republika Hrvatska ratificrala taj ugovor i da se ne može odnosti na djela prije toga.

Upitan postoji li istovjetno djelo u kaznenom zakonodavstvu BiH prema kojem bi Zoran Mamić mogao biti osuđen tamo, kaže;

“To je vezano na postupanje suda zamoljene države koju se moli da se preuzme izvršenje kazne. U izvornom tekstu sporazuma, od 26. veljače 1996. koji nabraja pozitivne pretpostavke da bi se moglo ići na izvršavanje sudskih odluka druge države. Imate zanimljivu odredbu, a to je tzv. identitet norme. Ono čim je vezana zemlja koja je zamoljena da preuzme izvršenje, vezane su za činjenični opis. Tu se kontroliraju odlučne stvari, ne smije se ići u detalje. Na činjenični opis koji se ne smije mijenjati, država primjenjuje svoj kazneni zakon i gleda postoji li takvo kazneno djelo ili ne postoji. Ako ne postoji, to znači da ga se ne može suditi”.

Smatra da može stići zahtjev Hrvatske za izručenje Zorana Mamića, ali da mu se čini da u ovom slučaju nema nekih elemenata kojima se po Zakonu može odbiti preuzimanje te presude u Bosni i Hercegovini.  Ipak kaže kako je svaki predmet, predmet za sebe.

“U svakom predmetu se donosi odluka. Prema tome, bit će razmotrene sve okolnosti. Vjerojatno se određene stvari poklapaju u situaciji Zdravka Mamića i Zorana Mamića. Kod Zdravka Mamića smo imali situaciju da se u nekoliko situacija tražilo izručenje i to je odbijeno”, kazao je Miljević.