Nedjeljni izbori u Crnoj Gori bit će sedmi predsjednički izbori od uvođenja višestranačja, a treći od proglašenja nezavisnosti Crne Gore 2006. godine.

Prvi su to izbori u Crnoj Gori nakon dramatičnih parlamentarnih izbora prije dvije godine, koje je obilježio navodni pokušaj državnog udara.

Podsjetimo, vlasti su tada optužile vođe opozicije da su uz pomoć ljudi povezanih s ruskim obavještajnim podzemljem u noći objave rezultata pokušali izvesti državni udar. Ubrzo je podignuta optužnica za pokušaj terorizma protiv lidera Demokratskog fronta Milana Kneževića i Andrije Mandića, a suđenje je još u tijeku.

Favorit predsjedničkih izbora je Milo Đukanović (55), neupitni vladar Crne Gore još od raspada Jugoslavije 1991. godine. Đukanović je već četiri puta bio premijer, a od 1998. do 2002. i predsjednik države. Političke stranke bošnjačke, albanske i hrvatske nacionalne manjine redom ga podržavaju.

Aktualni crnogorski predsjednik Filip Vujanović, koji se ne može više kandidirati, kao nasljednika vidi upravo čelnika svoje stranke Đukanovića jer, kaže, 'njegova osoba ima jamstvo obrane vrijednosti države'.

Opozicija sve više ugrožava neupitnu dominaciju Đukanovićeve Demokratske partije socijalista (DPS) pa se veliki šef morao kandidirati kako ne bi riskirali poraz. Vladajućem DPS-u ide na ruku nejedinstvo oporbe koja se ne slaže u ključnim pitanjima, poput članstva u Europskoj uniji i NATO-u te odnosa s Rusijom.

Procjene su različite, od pobjede Đukanovića već u prvom krugu do toga da će odlučiti borba između njega i Mladena Bojanića, bivšeg zastupnika u crnogorskom parlamentu, zajedničkog kandidata najvažnijih oporbenih stranaka.

Bojanića podržavaju Demokratski front, Ujedinjena reformska akcija (URA), Demokrati, Socijalistička narodna partija i Ujedinjena Crna Gora, jer se oporba nije mogla dogovoriti o zajedničkom kandidatu, kao što je to bio slučaj kada su se okupili oko Miodraga Lekića koji je tijesno izgubio izbore.

Riječ je o raznorodnim strankama različitih programa i političkog profila koje veže samo želja za rušenjem Đukanovićeva režima.

Kreću se od Ure, Demokrata i Socijalističke narodne partije, koji spadaju u takozvanu građansku oporbu, do najjačeg Demokratskog fronta, koji je opet savez stranaka u čijem se sastavu nalaze političke opcije prosrpske i proruske provenijencije, ali i Pokret za promjene, koji se zalagao za nezavisnu Crnu Goru i njen ulazak u NATO.

Upravo šarolika politička biografija Mladena Bojanića i njegova šetnja od zastupnika građanske i euroatlantske Pozitivne Crne Gore do angažmana u pokretu Otpor beznađu, u kojem je bio dio liste s kojom je Demokratski front nastupao na parlamentarnim izborima 2016. godine, pokazala se idealnom za to da kao dobro kompromisno rješenje objedini sve raznorodne programe i ideje.

No mnogi mu zamjeraju upravo tu promjenu političkog smjera iz izrazito procrnogorskog i za NATO do suradnje sa savezom koji baštini suprotnu ideologiju. Zbog toga Bojanić ima problema nametnuti se kao dobro rješenje glasačima takozvane građanske oporbe, a posebno teško će osvojiti povjerenje crnogorskih suverenista koji glasaju za Đukanovića, a bez čijih glasova nema pobjede na izborima.

No Mladen Bojanić široj javnosti prije svega je poznat kao ekonomski stručnjak, što je njegova karta na koju igra.

A upravo na glasove pripadnika građanske oporbe računa i Draginja Vuksanović iz proeuropski i procrnogorski orijentirane Socijaldemokratske partije Crne Gore Ranka Krivokapića, dugogodišnjeg predsjednika Skupštine Crne Gore. Riječ o stranci koja je dug niz godina s Đukanovićem tvorila kralježnicu vlasti u Crnoj Gori, ali se prije prošlih izbora odmetnula i pridružila oporbi.

Stranka je ponudila svoju kandidatkinju Draginju Vuksanović, a podržao ju je i Miodrag Lekić. Nakon poraza na prošlim predsjedničkim izborima Lekić se razišao s Demokratskim frontom i osnovao Demos, koji je sada podržao kandidata SDP-a.

Ostali, Marko Milačić, kandidat Prave Crne Gore, Hazbija Kalač, kandidat Stranke pravde i pomirenja, Vasilije Miličković, kandidat grupe birača Građanska akcija i Partije penzionera, invalida i restitucije Crne Gore, te Dobrilo Dedeić, kandidat Srpske koalicije, nemaju nikakve šanse i sudjeluju samo radi folklora.