Velik broj glasova koji je na nedjeljnim srbijanskim izborima dobila koalicija oko Socijalističke partije (SPS) Ivice Dačića potaknuo je razna tumačenja, a među analitičarima dominiraju ona koja njegov izborni uspjeh pripisuju rastu broja sljedbenika politike nekadašnjeg srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića te ona koja podsjećaju na Dačićeve rezultate na mjestu ministra unutarnjih poslova i njegovu sposobnost osvajanja birača
Sa SPS-om, nekadašnjom Miloševićevom strankom, u izbornoj su koaliciji Partija ujedinjenih penzionera Srbije (PUPS) Jovana Krkobabića i Jedinstvena Srbija (JS) Dragana Markovića 'Palme'. Na parlamentarnim izborima u svibnju 2008. godine ta koalicija osvojila je 20 zastupničkih mandata u srbijanskom parlamentu, dok su u nedjelju na izborima osvojili 44 mandata.
Srbijanski parlament čine 250 zastupnika, a Dačićeva se koalicija, ovim rastom potpore među biračima, pozicionirala iza prvoplasirane koalicije oko Srpske napredne stranke (SNS) Tomislava Nikolića sa 73 mandata, i drugoplasirane koalicije oko Demokratske stranke (DS) Borisa Tadića sa 67 mandata, te se time nametnula kao jedna od najvažnijih izbornih lista u formiranju nove vlade.
Unatoč tome što se u protekle četiri godine nastojao distancirati od politike Slobodana Miloševića, Dačiću, kako je primijetila stručna javnost, nije bio nikakav problem povremeno se u predizbornoj kampanji služiti retorikom koja podsjeća na Miloševićevu.
U predizbornoj kampanji Dačić je, primjerice, govorio kako je on 'narodni kandidat', a ne samo kandidat njegove koalicije. Također je u jednom od obraćanja narodu tijekom kampanje, parafrazirajući Miloševićevu poruku Srbima na Kosovu 1987. godine 'niko ne sme da vas bije', poručio 'niko ne sme da vas laže'.
Dačić, koji je od 1992. do 2000. godine bio glasnogovornik SPS-a, u vrijeme kada je strankom upravljao Slobodan Milošević koji je u listopadu 2000. godine svrgnut s vlasti, u ovoj predizbornoj kampanji poručivao je i kako je 'sačuvao partiju' pa će 'sačuvati i državu Srbiju'. Analitičari porast potpore tumače i kao rezultat rasta nezaposlenosti i pada životnog standarda te svojevrsnog povratka socijalističkim vrijednostima među običnim ljudima te njihove razočaranosti političkim sustavom nakon pada Miloševića i neostvarenim očekivanjima.
Jedna od ocjena u kojoj se slaže većina analitičara jest da je riječ o veoma sposobnom političaru koji je tijekom devedesetih godina stekao iskustvo u odnosima s javnošću, kao i o čovjeku koji je kao sadašnji ministar unutarnjih poslova postigao rezultate u borbi s kriminalom, pokazavši time određenu čvrstinu, a koji se istodobno uspio približiti običnom čovjeku kroz povremene neformalne javne nastupe, ne ustručavajući se i zapjevati u nekim prigodama.
U objašnjenjima kako je koalicija oko SPS-a ovaj put uspjela postići dvostruko veću potporu birača također se podsjeća da je Dačić završio beogradski Fakultet političkih nauka kao jedan od najuspješnijih studenata, s prosječnom ocjenom 10, a građani uglavnom ističu zadovoljstvo njegovim učinkom na mjestu ministra unutarnjih poslova.
Sam Dačić je potkraj ožujka izjavio kako je u Srbiji u posljednje četiri godine zaplijenjeno oko deset tona opojnih droga, dok mediji podsjećaju na razbijanje više kriminalnih skupina u Srbiji ali i u regiji te na njegov rad na unapređenju policijske suradnje između Srbije i susjednih zemalja.
Jedan od najčešćih zaključaka jest da je Dačić u dosadašnjoj vlasti u velikoj mjeri uspio iskoristiti poziciju ministra unutarnjih poslova i zamjenika premijera kako bi svojoj stranci pribavio najveću potporu glasača još od 2000. godine, kada je SPS marginaliziran nakon svrgavanja Slobodana Miloševića.
