'U cijelom sklopu tema čini mi se da najveći problem zapravo ne postoji na zakonodavnoj, nego na provedbenoj razini, tehničkoj razini, odnosno u upravljanju bolnicama i njihovim odjelima koji ne omogućavaju primjenu postojeće regulative i prava zagarantiranih zakonom. Tu se zaista primjećuje problem upravljanja, prije svega na mikrorazini: naše bolnice naprosto nisu vođene tako da pružaju usluge koje građankama pripadaju', kaže Bagić za tportal.

'Moja teza jest da je većina problema hrvatskog zdravstva leži upravo u menadžmentu na nižim razinama, u organizacijskim aspektima djelovanja sustava', dodaje Bagić.

Jednostavna politička kapitalizacija

No, i njemu je jasno da će slučaj Mirele Čavajde biti iskorišten u dnevnopolitičke svrhe.

'Političke stranke i pojedinci iskoristit će svaku priliku za politizaciju ovog pitanja jer su svjesni da ni za jednu stranu ono ne predstavlja gotovo nikakav rizik: svi znaju što njihovo biračko tijelo očekuje i što trebaju govoriti, kako se postaviti. Teško da će se veći broj građana prebacivati iz jednoga u drugi tabor. Političkim akterima ovu temu je vrlo jednostavno kapitalizirati, a žrtve ovakve politizacije su žene', dodaje sugovornik tportala.

Ustavni sud je još u veljači 2017. godine donio rješenje da je zakon kojim se regulira pobačaj, donesen još 1978. godine, u skladu s Ustavom - no Saboru je naložio da ga u roku od dvije godine ipak modernizira, te da se propišu edukativne i preventivne mjere tako da prekid trudnoće bude izuzetak. Njegov nalog nije ispoštovan, pa je Ustavni sud ovog tjedna ponovio da to očekuje. No, premijer Andrej Plenković u utorak je decidirano kazao da se njegova vlada ne namjerava baviti ovim pitanjem, te podsjetio da je i Ustavni sud čekao sa svojom odlukom punih 27 godina.

Plenkovićeva izjava dugoročno štetna

'Plenkovićeva izjava loša je za političku kulturu u Hrvatskoj jer premijer time ne pokazuje respekt prema institucijama, a potencijalno osjetljivo političko pitanje izbjegava konačno riješiti - što znači da i dalje olakšava njegovu politizaciju. U kratkoročnom smislu to može biti isplativo, ali dugoročno je štetno - ako ni zbog čega drugoga, onda zbog toga što se onemogućava debata o drugim, često važnijim i konkretnijim temama', kaže Bagić za tportal.

Kao sociologa zaintrigirala ga je jedna tema čiji su se obrisi pojavili u javnosti, a vezano uz pobačaje: neuobičajeno velik broj liječnika, a katkad doslovno cijele bolnice, cijeli gradovi i cijele županije, koriste svoje pravo na priziv savjesti i ne obavljaju ove postupke, čime su ženama često narušena prava izbora. Po jednoj od teza, razlog tomu jest neformalno kadroviranje po kojemu veće prilike za specijalizacije i napredovanje dobivaju liječnici koji su se već izjasnili oko priziva savjesti, ili se za njih moglo pretpostaviti da će to učiniti.

'Tu tezu tek treba provjeriti, no ona je dosta zanimljiva i ukoliko je točna, dokazala bi da je konzervativni pokret na mikrorazini proveo izrazito uspješnu strategiju kojom de facto želi onemogućiti pobačaj u Hrvatskoj. Radi se o intrigantnom, vrlo ozbiljnom pitanju koje sugerira da postoje neslužbeni akteri društva koji kroz kapilarnu mrežu provode svoje vrlo dalekosežne aktivnosti i projekte koji nikada nisu predstavljeni u javnosti, nisu prošli kroz politički sustav i nisu dobili demokratsku verifikaciju. Odnosno, da se iza scene u kvazistručnim kuloarima događa neka vrsta zavjere. To bi bilo jako zabrinjavajuće jer bi značilo da politički i demokratski sustav u Hrvatskoj ne funkcioniraju i da se važna pitanja razrješavaju izvan institucija', smatra Bagić.