'Allunga je upravo navršila godinu dana', uvijek nasmijana i besprijekorno dotjerana započinje razgovor za tportal Osječanka Sanja Račić. Neobično ime svojeg brenda 'posudila' je iz jezika Aboridžina iz okolice australijskog Sydneya.

'To znači sunce', kratko objašnjava. Dodaje kako ju svjetonazor Aboridžina, njihov odnos prema prošlosti i prirodi, motivi i umjetnost fasciniraju, pa je od njih 'posudila' sunce da obasja njezin nakit.

Priča s nakitom zakotrljala se nešto ranije. Iako joj je novinarstvo u krvi, morala ga je zamijeniti mirnijim poslom. Zato i kaže kako još uvijek 'više voli pitati nego odgovarati', iako se u posljednje vrijeme sve češće nađe s ove 'druge strane'.

'Mirovinu sam mislila dočekati u novinarstvu'

'Ja zapravo nisam birala poduzetništvo. Iskreno, mislila sam da ću mirovinu dočekati u novinarstvu. No, bolest s kojom se borim zahtjeva više slobodnog i vremena provedenog u miru nego što to novinarstvo omogućuje. Nije mi bilo lako napustiti posao koji sam voljela i sigurnu plaću, ali sada u novom poslu uživam više nego u starom. U prvoj godini poslovanja više sam se školovala nego zarađivala, ali zahvaljujući potpori za samozapošljavanje, završila sam je bez duga i s pristojnom zalihom reporomaterijala što me čini potpuno zadovoljnom', sažima Sanja Račić nekoliko proteklih godina.

S novinarstvom se pozdravila nakon 27 godina rada na HRT-u. Kada joj je otkriven karcinom dojke koji je metastazirao u aksilu, dala je otkaz na HRT-u, Radio Osijeku. Bolest, kaže nam, nije baš ozbiljno shvatila pa dok je bila na bolovanju i primala kemoterapiju te išla na zračenja, nije htjela mirovati. Tražila je i dobila jednomjesečni premještaj na Radio Zagreb. No, pravi šok je tek uslijedio pred Božić 2017. godine. Otkriveno joj je tada više metastaza na kostima.

'Tada uz poticajnu otpremninu dajem otkaz i odlazim s HRT-a. Ne radim od početka veljače 2018. Malo odmaram do listopada kada uzimam sredstva za samozapošljavanje i otvaram Allungu', ponosno će Sanja Račić.

Bolest je nije zaustavila, pa je prošle godine 'povukla' maksimalni iznos potpore za samozapošljavanje u iznosu od 55 tisuća kuna. Nije ni trenutka razmišljala hoće li joj to biti dovoljno za ono što je isplanirala, nego hoće li imati dovoljno kako bi zaradila za repromaterijal, PDV za kupljenu robu i poreze.

Računica srcem

'Možda će zvučati poslovno neozbiljno, ali bila je to više računica srcem nego financijska. No, bilo mi je dovoljno. Najviše novca sam potrošila na školovanje i zakup poslovnog prostora. 'Nakon završenog programa za oblikovateljicu nakita u zagrebačkom Pučkom otvorenom učilištu, u klasi Davora Šuka, jetkam, lotam, iskucavam i emajliram metal tako da ga uglavnom ne uništim', kroz smijeh će, dodajući 'zahvaljujući Violeti Vran ni šivanje mi više nije strano'.

S prvom kolekcijom nakita u javnosti se pojavljuje prošloga Božića.

'Dobronamjerni i s iskustvom su mi rekli kako 'mali' poput mene ne zakupljuju prostor u velikim centrima zbog skupoće najma, ali ih nisam poslušala jer mi je tada vidljivost bila važnija od prihoda', nastavlja ona.

Upravo to vrijeme, kaže, najbolje je razdoblje za prodaju. Plan joj je iduće godine okušati se i u sezonskom poslu, na moru. Na upit tko su joj češći kupci, žene ili muškarci, znalački već odgovara:

'Žene kupuju nakit za sebe i svoje drage tijekom cijele godine, a muškarci rjeđe , ali pomno birajući i tražeći savjet, za blagdane i rođendane'.

Dok ova novopečena osječka poduzetnica najradije izrađuje ogrlice koje i osobno najviše voli pa ih, kaže, često sve odjednom nosi (gromoglasan smijeh) i izgleda kao pravi cirkus Kolorado.

A koja ti je boja najdraža, pitam je?

'Koliko imaš prostora za ovaj razgovor?', odgovara protupitanjem kroz smijeh Sanja Račić i nabraja: 'Koraljno crvena, rubin crvena, svijetlo plava, tamno plava, kraljevsko plava, tirkizna, samragdno zelena, mint zelena, limun žuta, lavanda ljubičasta,ljubičica ljubičasta, crna i bijela...Volim boje, a oblikujući nakit najviše se volim igrati kombinirajući ih'.

Nema pravila, dodaje, koliko je vremena potrebno za izradu nakita. Sve ovisi, kaže, o raspoloženju, nadahnuću i tehnici u kojoj radi.

'Veliki srebrni privjesak s kopčom na Pučkom otvorenom učilištu na kojem sam 'uvježbavala' rezanje, lotanje,iskucavanje i poliranje, izrađivala sam ukupno više od 12 sati, a jednostavniju ogrlicu od perli nanižem i ugradim kopče za petnaestak minuta', odgovara.

Sirovinu uglavnom, otkriva, kupuje u Zagrebu i Italiji. No, i svako putovanje iskoristi za 'škicnuti' na neki novi uzorak i materijal. U ogrlice su joj tako 'utkane' perle i kamenje iz Turske, Egipta, Portugala.

'Niti jedna kupnja me više ne veseli toliko kao kupnja dijelova za nakit. Čak ni cipele', sa smijehom će.

Dok su brojni umjetnici čiji bi nakit rado nosila, poput njezina učitelja Davora Šuka koji ju je opčinio načinom na koji kombinira materijale i oblikuje novi nakit oplemenjući stari, oduševljavaju je ogrlice u tehnici emajla Maria Beusana kao i nakit u pleksiglasu Diane Sokolić.

Manekenke - poznati i nepoznati

Manekenke su joj prijateljice i poznanice. Na tom je popisu već puno i drugih poznatnih i nepoznatih. Među njima su glumica Sandra Lončarić – Tankosić, Ornela Vištica, Areta Ćurković, Ivana Soldo Čabraja, Karmela Vukov-Colić, a s njezinom nakitom 'okitili' su se i pjevač Igor Delač kao i televizijski voditelj Frano Ridjan.

Priznaje nam kako nije mogla zamisliti ljepši, zanimljiviji i izazovniji posao od novinarstva, a niti je vjerovala da zna išta drugo raditi osim izvjestiti, javiti se uživo, ali sada takava radni ritam ne može zamisliti.

'Bez obzira o kojem je sektoru i pravnom obliku riječ, najvažnije je raditi posao koji voliš', jednostavno zaključuje Sanja Račić.

Zbog kupovine sirovine potrebne za izradu nakita često je na putu, prodaje na sajmovima, a izrađujući nakit, kaže, često dočeka i jutro.

'Radim ipak kada mogu, želim i koliko želim. Bez stizanja rokova. U javnom sektoru puno je ljudi brinulo o meni, zamislilo ciljeve koje trebam ostvariti, poticalo me da ih odradim, obračunavalo mi i isplaćivalo plaću svakog 7. u mjesecu....Sada nakon godinu dana u obrtništvu, zanimljivo mi se čini ovo posljednje. Uglavnom, kada sam bila na HRT-u mislila sam da sam privilegirana u odnosu na 'privatnike', a sad ne mogu zamisliti bolji koncept od 'sama smislim, sama izradim, sama promičem, sama prodajem', zaključuje ova osječka poduzetnica koju do kraja godine, kaže, čeka puno posla iako su joj se nalazi pogoršali.

Za predstojeće blagdane, otkriva nam, treba se dobro pripremiti. Materijale koje je donijela iz talijanske Vicenze još nije 'ni taknula', ali ima milijun ideja.

'U 2020. ću i financijski morati dokazati da ono što radim vrijedi jer ću poslovati bez sredstava za samozapošljavanje iz kojih sam financirala i doprinose. No, nije me strah. Samo da bolest ostane pod kontrolom, ostvarit ću si želje i kupiti stroj za rezanje metala i peć za emajliranje', planira Sanja Račić koja u ponudu planira proširiti i torbama kakve bi i sama nosila.