Topla proljetna večer, kokice i sokovi, na velikom platnu vrti se nagrađivani dokumentarac Davora i Anđele Rostuhar 'Ljubav oko svijeta', a u publici mladi koji su konačno barem na jednu večer dobili kino na otvorenom u svom kvartu u Sesvetama. Završni je to dio projekta koji su upravo ti mladi radili kroz novi nastavni predmet Škola i zajednica.

Skraćeno nazvan ŠiZ, ovaj predmet ima potpuno drugačiji pristup predavanju od nekih klasičnih, poput hrvatskog jezika ili matematike. U svojoj biti stavlja fokus na same učenike – oni su ti koji su kreativni pokretači, oni odlučuju čime će se baviti i koju će temu obrađivati u sklopu školskih sati, i oni su, na kraju, glavni u izvedbi, što ih možda izvlači iz 'zone komfora', izvlači iz samih učionica i na neki način tjera da postanu aktivni članovi šire zajednice ili svoje lokalne sredine, o čemu bi većina njih počela razmišljati tek nakon školovanja.

Kino i ples u Sesvetama

Tako su mladi iz Sesveta s početka teksta sami detektirali da je jedan od najvećih problema u njihovoj sredini nedostatak sadržaja u njihovom kvartu, što je problem koji ih muči već duži niz godina.

'Sesvete su najveći kvart u Zagrebu i imaju najviše mladog stanovništva, a do centra im treba 45 minuta javnim prijevozom. Što god da mladi trebaju, treba im dugo do centra. Jednoglasno su svi rekli da u Sesvetama nema sadržaja, sve im fali. U sklopu ŠiZ-a napravili smo anketu sa 791 ispitanikom iz dvije srednje škole u Sesvetama i pet osnovnih škola. Ispalo je da učenici najviše žele sportske turnire i kino', kaže za tportal nastavnica ŠiZ-a iz Gimnazije Sesvete Sonja Jordanić Golub.

'Tema koju smo izabrali bila je super jer smo mogli stjecati iskustva', kaže nam Jordanić Golub, pojašnjavajući da je sljedeći korak bio kontaktirati s gradskim vlastima i ukazati na probleme koje su detektirali u svojoj zajednici.

'Posjetili smo Gradski ured za obrazovanje, sport i mlade, Gradski ured za zdravstvo i Gradski ured za kulturu. Svi oni bili su jako zainteresirani i tražili su naše istraživanje. U Gradskom uredu za kulturu rekli su nam i da pratimo natječaje na njihovoj stranici kako bismo mogli prijaviti svoj projekt. Posjetili smo i Narodno sveučilište u Sesvetama, a imali smo i sreću da su dvije učenice prezentirale naše istraživanje na sjednici Vijeća gradske četvrti Sesvete', kaže nam profesorica iz Sesveta, dodavši da su kontaktirali i s udrugama, ali i s učenicima iz škole u Konjščini, koji su se bavili istom temom.

Ova faza predavanja u školi bila je zanimljiva i korisna samim učenicima jer, kako nam kaže Jordanić Golub, jedna učenica joj se i zahvalila nakon jednog od takvih posjeta, rekavši da nije tog predmeta, ne bi nikada imala priliku otići i posjetiti, primjerice, Centar za mlade grada Zagreba.

Nakon kontaktiranja s odgovornima u zajednici trebalo je i djelovati. Kao 'ŠiZ razred', učenici su već bili dio Adventa u Sesvetama, a organizirali su i ples za Valentinovo.

'Unajmili smo i profesionalnog DJ-a i to se pokazalo kao totalni pogodak. Nakon korone i potresa, učenici kao da su jedva dočekali tako nešto. Plesali su cijelu večer, imali smo natjecanje u plesu i bilo je tako lijepo', govori nam nastavnica.

No fokus je i dalje bio na sportskim turnirima i kinu, što su učenici naveli kao top želje. Organizacija sportskog turnira bila je nešto teža za izvođenje te je on odgođen za neka bolja vremena. Preostalo je kino.

'Jedna naša Sesvećanka odlučila je to financirati. Ona će platiti projektor. Mi smo napravili plakate, ali kako je vani bilo 'londonsko' vrijeme, prvo smo morali odgoditi sve za tjedan dana. Učenici su htjeli da se prikaže 'Top Gun', međutim rekli su nam da su istekla prava za Hrvatsku i da su skupa. Onda smo se odlučili za nešto jeftiniji hrvatski film. Možda nije najatraktivniji za učenike, ali je edukativan', kaže nam Jordanić Golub, napominjući da su u svemu imali i veliku podršku ravnateljice.

Na samoj nastavi ŠiZ-a u Gimnaziji Sesvete sudjelovalo je 19 učenika, a sudeći prema riječima njihove profesorice, predmet je bio pravi hit. 'Učenici su bili zadovoljni, zainteresirani, motivirani. Ne znam tko mi je bolji, jedni su bolji u jednoj stvari, drugi u drugoj, ali svatko si nađe nešto u tom predmetu. Svi oni smatraju da rade jako dobre stvari. Mogu to na kraju staviti i u CV', dodaje nastavnica.

Bilo bi dobro, kaže, i kada bi ovakav projekt kina bio redovit, no tako nešto bilo bi skupo. Zato su na potezu gradske vlasti.

A tko ne bi htio biciklom dolaziti u školu?

Gradske vlasti danas će na predstavljanju rezultata ŠiZ-a u Gradskoj skupštini moći čuti i o problemu koji muči učenike Elektrostrojarske obrtničke škole u Zagrebu, a koji su se fokusirali na gradsku infrastrukturu, točnije biciklističke staze.

Interes za sudjelovanje u nastavi ŠiZ-a u toj školi bio je toliko velik da su morali odbijati učenike, kaže za tportal profesorica Ana Presečki. 'Čim se kaže da nema bilježnica, nema knjiga, izlazi se na teren – to zvuči predobro da bi bilo istinito. Ali morali su izdvojiti svoje vrijeme, odnosno otprilike dva sata tjedno. To je malo smanjilo broj učenika. Na kraju su ostale dvije grupe od oko desetak učenika', kaže Presečki.

Kao i u drugim školama, prvo su napravili anketu kako bi detektirali koji problemi najviše muče učenike, poput smeća, provala, krađe bicikala, nedostatka parkinga i velike gužve u autobusima. Ispostavilo se da su im najveći problem biciklističke staze, a fokusirali su se na biciklističku povezanost Zaprešića i Zagreba.

'Prvo smo krenuli u istraživanje dokumenata, točnije koji se gradski ured i koja državna tijela bave biciklističkim stazama, proučavali smo pravilnike. Već tu su ostali iznenađeni jer nisu znali da bicikl ne bi smjeli voziti mlađi od 14 godina, koliki razmak mora biti između biciklista i pješaka, da postoji više vrsta biciklističkih staza. Nakon toga smo išli na teren i opažali voze li biciklisti po propisima i po stazama', kaže nam profesorica.

Uslijedila je faza odlaska na teren. 'Istražili smo cikloturizam pa smo se vozili električnim biciklima po Žumberku. To je učenicima bilo super, ali onda su na vlastitoj koži vidjeli prve probleme, poput nedostatka karata s biciklističkim stazama', dodaje.

Kao što su učenici u Sesvetama organizirali kino na otvorenom, učenici u Elektrostrojarskoj školi htjeli su i konkretno djelovati, no u njihovom slučaju ipak su naišli na prepreke.

'Ranije smo napravili anketu u kojoj smo pitali učenike zašto ne dolaze u školu biciklima. Rekli su nam da nema dovoljno sigurnog mjesta za parking. Učenici su zato pokušali od Odjela za prometnu infrastrukturu Grada Zagreba zatražiti mobilni stalak za bicikle, međutim oni nemaju mogućnost za tako nešto, nego samo za fiksni parking, što školi trenutno ne odgovara jer još sređujemo dvorište. Imamo već postojeće stalke za bicikle, ali oni su negdje sa strane i nisu dobro pokriveni kamerama, a učenici žele siguran parking', kaže profesorica, dodajući da će Gradu uputiti i dopis sa svojim zahtjevom.

I u ovoj školi ŠiZ je bio pun pogodak. 'Jako su pozitivna iskustva, predmet im je odličan. U principu se vrednuje njihov trud, način istraživanja, način pristupanja problemu. Nema klasičnog ocjenjivanja, više se gleda koliko primjenjuju neke osnove istraživanja, mogu li prikupiti materijale, pronaći neki dokument', pojašnjava nam profesorica Presečki.

Uz to, neki su se prvi put susreli s klasičnim hrvatskim problemom – birokracijom. 'Odlično im je bilo na nastavi, pogotovo zvati gradske vlasti, pa su ih onda šaltali s telefona na telefon, pa su čekali na odgovore. Zadužili smo jednog učenika za komunikaciju i on je komentirao da mu se još nisu javili iz gradskog ureda, pa smo mu rekli da ponovno pošalje pitanja. Pitali su - pa, kak' to tak' traje, zakaj nije jednostavno', govori nam Presečki.

Pametni telefoni starijima su prepreka

Dok su se ove dvije škole fokusirale na probleme koji muče mlade, u Školi za medicinske sestre u Vinogradskoj odlučili su se posvetiti problemu informatičke (ne)pismenosti odraslih i starijih osoba. Radi se o problemu, daje nam do znanja profesorica Irena Koraj, s kojim će se i buduće medicinske sestre sigurno susresti u svom poslu.

'Ta je tema bila interesantna jer smo mi medicinska škola. Sve je veća potreba medijske i informatičke pismenosti kako bi pacijenti mogli komunicirati sa zdravstvenim ustanovama, osobito s liječnicima obiteljske medicine. A poznato je da je to problem starijim osobama. Sve više i više narudžbi radi se preko Portala zdravlja ili preko mailova', naglašava Koraj.

Učenici Škole za medicinske sestre u Vinogradskoj, točnije njih 18, prvo su proveli istraživanje među 299 odraslih i starijih osoba kako bi doznali kakva je njihova razina informatičke pismenosti. Došli su do zaključka da se stariji dosta slabo službe pametnim telefonima i računalima i da postoji potreba za edukacijom.

'Krenuli smo onda u istraživanje gdje se uopće mogu educirati i otkrili da postoji jako malo edukacija, a osobito jako malo mjesta na kojima to mogu učiniti bez neke financijske nadoknade, za što znamo da je našim umirovljenicima velik problem. Postoji Sveučilište za treću životnu dob na Pučkom otvorenom učilištu, gdje su učenici stekli iskustvo na koji način mogu sami educirati starije osobe. Jer edukacija starijih osoba nije ista kao edukacija mladih; potrebno je puno više pažnje i strpljenja. Stekli su i iskustvo na radionicama s Vesnom Turčin u Gradskoj knjižnici na Savici', kaže Koraj.

Kada su prošli edukacije, učenici su prešli na fazu u kojoj su i sami postali edukatori. 'U suradnji s Gradskim knjižnicama organizirali smo edukaciju starijih osoba u Knjižnici August Cesarec. Naučili su ih služenju pametnim telefonima i instalirali su im Portal zdravlja, mailove i odgovorili na sva pitanja. Kasnije su to napravili i sa svojim bakama i djedovima', opisuje nam profesorica.

Reakcija starijih koji su prošli edukacije bila je jako dobra. 'Oni jako vole mlade ljude. I kada su učenici prolazili edukacije na Pučkom otvorenom učilištu, stariji koji su sjedili u kafiću su ih pozdravljali. Oni njih vjerojatno doživljavaju kao svoju djecu i unuke, a mlađi njih kao bake i djedove. To je ta jedna toplina koja se stvara', kaže nam profesorica.

Zadovoljni predmetom bili su i učenici, a profesorica Koraj otkriva nam da bi mnogi koji su imali satove ŠiZ-a ove godine htjeli ići na njih i sljedeće godine. Osim što se kod učenika razvija istraživačko učenje i što sami moraju otkriti i djelovati na problem u zajednici, naučili su se financijskoj pismenosti.

'Dobili smo financijski budžet od 663 eura te su oni bili i mali ekonomisti. Izuzetno su dobro to na kraju potrošili. Učite ih i financijskoj pismenosti i raspolaganju budžetom. Vidjela sam da su po tom pitanju dosta odgovorni', dodaje.

Svoj projekt danas će također predstaviti u Gradskoj skupštini te uputiti apel gradskim strukturama da osiguraju starijim osobama i svima kojima je to potrebno više besplatnih edukacija i radionica informatičke pismenosti. 'Voljni smo boriti se da to zaživi', kaže Koraj.

Profesorica iz Škole za medicinske sestre u Vinogradskoj voljela bi vidjeti i da sam ŠiZ kao predmet zaživi u cijeloj Hrvatskoj, a ne samo u nekoliko županija u kojima se trenutno provodi.

'Mislim da to treba predavati netko tko to voli, tko se želi time baviti. Vi ste samo neka vrsta vođe, a učenici su kreatori. Većina profesora voli biti dominantna, ali treba i djeci dati da oni sudjeluju u toj priči, da donose odluke i da se znaju nositi s dobrim i lošim stranama tih odluka', zaključuje Koraj, dodavši da je u svemu imala i veliku podršku tima iz Instituta za društvena istraživanja na čelu s Borisom Jokićem.