Buduću da neutrini stvoreni u Suncu neizbježno stižu s dnevne strane, a izlaze na noćnoj, detektori će transformaciju uvijek zabilježiti u mraku.

Neutrini su čestice koje imaju izuzetno malu masu, milijunima puta manju od protona. Ne ulaze u gotovo nikakve interakcije s materijom tako da ih je vrlo teško otkriti i istraživati. Neki ih znanstvenici stoga zovu česticama – duhvima. Javljaju se u tri oblika, odnosno okusa - kao elektron, mion i tau, a iz jednog u drugi prelaze bez ikakvih najave i jasnih razloga. Ovaj prelazak naziva se neutrinskom oscilacijom.

Prema suvremenim fizikalnim teorijama u Sunčevoj jezgri bi se trebali stvarati tzv. elektronski neutrini različitih energija. Međutim, detektori registriraju mnogo manje neutrina visoke energije nego što fizika predviđa.

Prema jednoj teoriji neutrini koji nedostaju pretvaraju se u druge okuse dok prolaze kroz gustu plazmu na svojem putovanju kroz Sunce prema površini. Interakcija s materijom manje gustoće, kao što je primjerice Zemlja, može ih navesti da se vrate u izvorno stanje. Ako je teorija točna, detektori bi trebali zabilježiti više neutrina visoke energije na noćnoj strani nakon što prođu kroz Zemlju i stignu do detektora.

Ovu pretpostavku konačno je nedavno potvrdio detektor Super-Kamiokande u Japanu.

'U zajednici koja istražuje solarne neutrine ovo se dugo čekalo', rekao je Andrew Renshaw sa Kalifornijskog sveučilišta u Irvineu. 'Ovo je prvi izravan dokaz da materija utječe na oscilacije neutrina', dodao je.

Mjerenja intenziteta ovog efekta bit će važna za kalibriranje drugih eksperimenata u kojima se neutrini koriste u potrazi za odgovorima na pitanje zašto u svemiru ima više materije nego antimaterije.