Nedavno je u domaćoj javnosti objavljena vijest o tome kako je osmero hrvatskih znanstvenika kao dio međunarodne skupine znanstvenika u sklopu eksperimenta MAGIC sudjelovalo u važnom otkriću - opažanju svjetlosti dosad najveće energije iz zvijezde veličine nekoliko kilometara. Jedna od naših znanstvenih zvijezda je i dr. Ana Babić, astrofizičarka sa zagrebačkog FER-a, poprilično hladna na svjetlost medijskih reflektora, no s velikim nam je entuzijazmom pristala govoriti o otkriću, njegovim implikacijama, ali i o okolnostima unutar kojih sama djeluje
Izvješće o svom otkriću odnosno snažnom bljesku visokoenergijskog gama-zračenja iz galaksije IC 310 znanstvenici su objavili u prestižnom časopisu Science. Spomenuta galaksija udaljena je od nas 260 milijuna svjetlosnih godina (put što ga svjetlost čija je brzina 300.000 kilometara u sekundi prijeđe za 260 milijuna godina), a pripada skupu galaksija Perzej. Eksperiment MAGIC odvija se u opservatoriju Roque de los Muchachos (2200 metara nad morem) na kanarskom otoku La Palmi.
O čemu je u medijskom smislu zapravo riječ, možda je jasnije kad se prispodobi u masovnim medijima i javnosti posebno dragim nogometnim koordinatama: uspjeh znanstvenika bio bi ravan nastupu osmorice hrvatskih prvotimaca u reprezentaciji svijeta i pojavljivanju na naslovnicama najprestižnijih tiskovina.
Dr. sc. Ana Babić jedna je od znanstvenika iz hrvatskog znanstvenog tima koja je sudjelovala u projektu (osim nje u MAGIC-u su Iva Šnidarić i Tihomir Surić s Instituta Ruđer Bošković, Nikola Godinović, Damir Lelas i Ivica Puljak sa Sveučilišta u Splitu, Dijana Dominis Prester i Tomislav Terzić sa Sveučilišta u Rijeci) i nije sklona usporedbama takvog tipa. Poprilično hladna na svjetlost medijskih reflektora, istodobno s entuzijazmom prihvaća razgovor o otkriću, njegovim implikacijama, ali i o okolnostima unutar kojih sama djeluje.
Dr. Babić ima respektabilan znanstveni kurikulum. Nakon studija fizike na PMF-u magistrirala je na Institutu Ruđer Bošković na spoju tada aktualne teme kozmološke konstante i fizike elementarnih čestica, koja je bila ekspertiza njezine grupe na Zavodu za teorijsku fiziku. Zaintrigirana kozmologijom i astrofizikom, potom je doktorirala iz astrofizike na Oxfordu, na kojem se bavila kozmološkom poviješću rasta supermasivnih crnih rupa u središtima galaksija. Nakon poslijedoktorskih istraživanja u Italiji vratila se na IRB, u Zavod za eksperimentalnu fiziku, i pridružila hrvatskom konzorciju MAGIC, grupi koju čine kolege s Instituta Ruđer Bošković, Sveučilišta u Splitu i Sveučilišta u Rijeci. Nakon prelaska na FER na Sveučilištu u Zagrebu nastavila je rad na istom projektu visokoenergijske gama-astronomije unutar kolaboracije MAGIC. Razgovor smo započeli za ovakav tip intervjua poprilično nekonvencionalno.
Kako balansirate unutar makrosvijeta svemira i mikrosvijeta svakidašnjice? Osim toga što ste znanstvenica, vi ste i majka, što će reći da radite s dvostrukim radnim vremenom. Mislite li da imate posebne organizatorske sposobnosti?
Nerado komentiram takve činjenice jer su većina ljudi roditelji i svi se snalaze i balansiraju između očekivanja/realnosti te želja/mogućnosti. Moj doživljaj i organizatorske sposobnosti nisu ni po čemu posebni.
Osim toga, takva pitanja su mi nelagodna jer nikada nisam vidjela da se postavljaju mojim muškim kolegama. Imam dojam da se takvim pitanjima (nepotrebno, moguće i štetno) skreće fokus s rada žena u profesiji te omalovažava rad očeva unutar obitelji.
Znanstvenici uglavnom ne vole razgovore izvan struke jer ih tjeraju da simplificiraju svoj rad. Uz ispriku, moram vas pitati kako biste za laike predstavili istraživanja i otkriće snažnog bljeska u udaljenoj galaksiji?
Kao što znadete, izvijestili smo o opažanju svjetlosti vrlo visoke energije u pulsovima koji stižu s pulsara iz Rakove maglice, koja je unutar naše galaksije. Pulsar unutar Rakove maglice je relativno mlad (nastao je u eksploziji supernove 1054. godine) i na relativno maloj udaljenosti od Zemlje, unutar naše galaksije. Zbog mladosti, blizine i jakog magnetskog polja cijela maglica je vrlo sjajna u području gama-zračenja do visokih energija. Ali nije se očekivalo vidjeti pulsnu emisiju, vezanu uz magnetosferu samog pulsara, na tako visokim energijama. Valja znati da je Rakov pulsar neutronska zvijezda promjera 20 kilometara s vrlo snažnim magnetskim poljem te napravi 30 punih okreta u jednoj sekundi. Zbog snažnog magnetskog polja čestice povučene s površine prisiljene su rotirati istom brzinom kao i pulsar, u području koje se naziva magnetosfera. Čestice koje se gibaju duž silnica polja ubrzavaju se i emitiraju elektromagnetsko zračenje u obliku konusa koji u jednom okretu prijeđe preko smjera koji pokazuje prema Zemlji, slično kao svjetionik.
Očekivalo se da pulsna emisija nastaje blizu površine pulsara, ali fotoni ovako visokih energija brzo bi bili apsorbirani u tako snažnom magnetskom polju. Još uvijek ne postoji zadovoljavajuće teorijsko objašnjenje za ovo opažanje, ali se traže rješenja u kojima se opažena emisija odvija dalje od površine zvijezde, u magnetosferi.
Što takvo otkriće znači za Zemljane? Koliko nas ono vodi ka boljem razumijevanju svemira? Ima li otkriće neku mogućnost praktične primjene?
Opažanje svemira na ovako visokim energijama daje nam uvid u ponašanje materije i polja na energijama koje nam nisu dostupne na Zemlji, čak niti u najmoćnijim akceleratorima koje imamo. Na primjeru Rakovog pulsara naučili smo da je nedovoljno naše razumijevanje plazme u ekstremnim magnetskim poljima. Za otkrića u temeljnim znanostima teško je odmah vidjeti imaju li mogućnost praktične primjene. No povijest nam govori da je većina tehnologija koje koristimo imala svoj početak u rezultatima temeljnih istraživanja te da je gotovo nemoguće predvidjeti koja će istraživanja imati primjenu, a koja ne.
Istraživanje je dio projekta MAGIC. Hrvatski znanstvenici uključeni su u njega od samog početka, a koliko znam, vi ste sudjelovali u izradi softverskog alata. Jeste li radili u opservatoriju na La Palmi? Kako izgleda taj opservatorij? I kako biste opisali ulogu hrvatskih znanstvenika u tim projektima (ili projektu)?
Da, svi smo radili na teleskopima, štoviše članovi hrvatske grupe MAGIC od početka rada do danas sudjelovali su u ukupno 28 opažačkih smjena u opservatoriju na La Palmi. Svaka smjena traje tri ili četiri tjedna i za to vrijeme se živi i radi u ’noćnoj smjeni’ na 2200 metara nadmorske visine, na mjestu koje je gotovo pustinja: niska je razina vlage u zraku i vrlo rijetko se vide drugi ljudi. Tim od četiri osobe je za to vrijeme odgovoran za upravljanje teleskopima. Dva teleskopa MAGIC su impresivne strukture sa 17-metarskim zrcalima, a svaki teži približno 70 tona. Zbog zahtjeva za mogućnost brze reakcije na provale gama-zračenja (engl. gamma ray burst) teleskopi su konstruirani tako da se mogu okrenuti prema bilo kojem položaju na nebu unutar 25 sekundi. Gledati tako masivne strukture kako se brzo pomiču nezaboravan je doživljaj.
Uz opažački tim koji upravlja teleskopom, postoji još lista stručnjaka za pojedine podsustave, a s kojima opažači mogu kontaktirati tijekom noći u slučaju potrebe. Jedna od njih je kolegica Dijana Dominis Prester sa Sveučilišta u Rijeci, zadužena za izradu plana opažanja i njegove hitne izmjene. Moja je uloga ona zamjenika koordinatora za sigurnost i upravljanje teleskopom te sam odgovorna za dnevno i dugoročno praćenje kvalitete prikupljenih podataka i rada podsustava teleskopa. Izradi softverskih alata koje koristimo doprinijeli su gotovo svi članovi CMC grupe. Osim ovih ‘tehničkih’ zaduženja, članovi CMC grupe rade i na analizi podataka i objavljivanju rezultata opažanja. Moj su interes relativno bliske aktivne galaksije dok na primjer kolegica Šnidarić s Instituta Ruđer Bošković radi na doktoratu čija su tema pulsari slični Rakovom pulsaru.
Domaćoj javnosti drago je čuti takve informacije, ali se pritom malo govori o tome kako domaći znanstvenici uspijevaju dosegnuti takve rezultate. Govorim to stoga jer znamo da se u znanost ulaže malo, da mnogi uspješni znanstvenici govore kako u Hrvatskoj ne postoji državna strategija kad je znanost posrijedi. Kakva su vaša razmišljanja? Kakva je pozicija vas i vaših kolega kad je uspoređujete s drugim timovima s kojima se susrećete u MAGIC-u.
Za sudjelovanje u radu jednog od tri najveća svjetska gama-opservatorija bilo je ključno financiranje našeg projekta od Hrvatske zaklade za znanost. Taj rad nam je i otvorio vrata za sudjelovanje u planiranju i radu naprednijeg gama-opservatorija CTA (Cerenkov Telescope Array) koji je trenutno u izgradnji.
No, kao i mnogim drugim znanstvenicima u Hrvatskoj, budućnost financiranja nam je neizvjesna. Najveći problem rada u znanosti u RH je, naravno, izuzetno nisko izdvajanje za znanost, oko 0,7 posto BDP-a, dok je u Europi prosjek iznad 2,5 posto. Moje je mišljenje da je to jaz koji se ne može nadomjestiti nikakvom strategijom ni kvalitetom kadrova.
Hrvatska ovih dana sastavlja Vladu. O znanosti se puno nije govorilo tijekom kampanje, ne govori se ni sada. Što očekujete od budućeg ministra? Mislite li da će i nova Vlada novac dan za znanost smatrati troškom, a ne investicijom, kako mi je nedavno sve hrvatske politike okarakterizirao vaš kolega Frano Barbir?
Nažalost, ne pratim dovoljno dnevnu politiku da bih to mogla komentirati. Samo mogu reći moje mišljenje da je suvislost pitanja o kojima se vodi javna rasprava, ili oko kojih se grade predizborne kampanje, rezultat obrazovanja građana. I ovdje je RH ispod europskog prosjeka u postocima BDP-a koji se izdvajaju za obrazovanje. Kada popravimo izdvajanje za obrazovanje i kvalitetu obrazovanja, sigurno ćemo moći očekivati i kvalitetniju javnu raspravu.
